Sedam mjeseci otkako je stala proizvodnja u nikšićkoj Željezari, a radnici nekadašnjeg industrijskog giganta s neizvjesnošću očekuju sljedeći korak.
Prodaja fabrike je sasvim izvjesna, ali, kako kaže, u razgovoru za Dnevne, predsjednik Sindikata Željezare Željko Rabrenović, sudbina radnika i dalje se ne zna, posebno ako se ima u vidu da su prethodne privatizacije pokazale, kako navodi, da su investitori uglavnom bili “sve gori od goreg”.
“Prodaja fabrike je izvjesna, samo je pitanje vremena kad će do nje doći. Nemamo nikakvih obećanja o tome kakav će status radnika biti, osim obećanja ministra da će učiniti sve što je u njegovoj moći da radnici sačuvaju pozicije koje su imali dosad. Viđećemo šta će pregovori donijeti da vidimo da li će to tako i biti”, navodi Rabrenović.
Kaže i da je ovaj period bio intenzivan po pitanju razgovora, kako Ministarstva ekonomskog razvoja i vlasnika Toščelika, tako i Vlade Turske i Ministarstva.
“Mi zasad znamo da su pregovori još uvijek u toku, jer turski vlasnik ima neka dva investitora koji razgovaraju o prodaji fabrike. Šta se tu dešava, nama nije poznato. Mi smo se pitali dokad će ovo da traje i na koji način će da se završiti, međutim – ono što znamo je samo ono što je ministar izjavio u medijima – da traju pregovori, a dok oni traju radnici će i dalje primati naknade od 90 odsto – to je ono što mi znamo”, navodi Rabrenović.
Kakav će status zaposlenih biti u fabrici, takođe je nešto što ih zabrinjava. Očekuju da će se nakon pregovora i to pitanje riješiti, a u skladu sa rezultatom pregovora, radnici će, pojašanjava naš sagovornik, donijeti svoj stav.
“Nemamo nikakav kolektivni ugovor, jer se poslodavac pridržava Opšteg kolektivnog ugovora iz Zakona o radu, ništa drugo.
Nažalost, zakon dozvoljava poslodavcu da može, a ne mora da potpiše kolektivni ugovor, tako da je to kod nas slučaj da nemamo kolektivni ugovor, jedino se poštuje Zakon o radu i Opšti kolektivni ugovor”, kaže on.
Rabrenović navodi i da je Željezara bila simbol industrije Crne Gore, simbol Nikšića, ali da je zanemarena godinama od strane države i zato imaju problema sa insvestitorima koji dolazi sa raznih strana.
“Ovo je četvrta privatizacija Željezara od 2002. Svaki koji je došao je ispao gori od goreg. Siguran sam da Željezara ima perspektivu sa dobrim domaćinskim rukovođenjem. Mi smo fabrika koja proizvodi čelik za namjensku industriju: za vojsku, medicinu, automobilsku industriju, mašinsku industriju. Mi proizvodimo kvalitetne čelike i imamo sve potrebne sertifikate za svjetsko tržište”, kaže Rabrenović.
Dodaje i da je trenutni broj radne snage mali, 257 je ukupno zaposlenih u Željezari, što je, dodaje, za neku ozbiljniju proizvodnju nedovoljan broj zaposlenih.
“Ali sa pametnim rukovođenjem fabrike i investitorom koji zna da radi siguran sam da ova fabrika može da opstane na tržištu i siguran sam da njeni zaposleni mogu da primaju solidne, normalne plate”, kaže naš sagovornik.
Zasad nema informacije kad bi moglo doći do prodaje fabrike i pokretanja proizvodnje.
“Kakvi budu došli signali iz Turske, tako ćemo i mi zauzeti stav, jer sigurno nećemo dozvoliti da se fabrika proda nekom investitoru, a da radnici završe na Birou rada”, navodi Rabrenović.
Na pitanje da li bi, u tom slučaju, započeli proteste, odgovara potvrdno.
“Spremni smo na sve dozvoljene zakonom radnje za radnička prava”.
Državu vide kao partnera i, kaže Rabrenović, očekuju da se ona maksimalno uključi u rješavanje problema Željezare.
“Trebalo je i ranije da bude partner. Međutim, vidi se, da ako država ne vodi računa o svojoj fabrici, evo kako se to završava. To je četvrta neuspjela privatizacija. Država se mora po svaku cijenu uključiti što više. Bez države nema ništa, ona je taj zamajac koji treba da stvori snagu i stane u zaštitu zaposlenih, svoje imovine i zaposlenih”, zaključuje Rabrenović.
Izvor: Dnevne.me
