“Low cost” iliti niskobudžetne avio kompanije, napravile su revoluciju u letjenju onog dana kad su se pojavile prije 42 godine.
Oslobodivši se skupih dodataka kao što su hrana i piće i naplaćujući ih kao dodatnu uslugu, uz to kupujući samo isti tip aviona kako bi održavanje i troškovi popravke bili jeftiniji, omogućili su da letjenje u nekim slučajevima bude jeftinije od voza. Ovom filizofijom vode se praktično sve “low cost” kompanije.
American Airlines je, na primjer, uštedio nekoliko miliona, tako što je iz svake salate sklonio po jednu maslinu. Zamislite koliko se uštedi kada paze na svaku sitnicu, sklone sve što nije preko potrebno, ali i okončaju eru shvatanja aviona kao luksuznog prevoznog sredstva.
KAKO ŠTEDE?
Niskobužetne kompanije su mnogo “mlađe” od tradicionalnih avio kompanija i kako sa sobom nemaju zaposlene sa dugačkim radnim vijekom, nemaju ni obaveze velikih penzija i socijalnih osiguranja i programa, pa tu i štede.
U slučaju “low cost-a”, apsolutno svaka stavka je važna! Oni se ne zadržavaju dugo na aerodromima (nema traženja rezervisanog sjedišta), uglavnom biraju aerodrome koji imaju niske tarife za slijetanje (koji su obično jako daleko od grada) i rijetko mijenjaju avione. Takođe, pošto karte prodaju onlajn, nema plaćanja radnika, troškova štampanja i kupovine papira. Što ranije rezervišete kartu, biće jeftinija, jer je ovim kompanijama u interesu da prodaju sve karte, a ne da ih prodaju po većoj cijeni.
Ne lete preko okeana, jer se za to plaća ETOPS sertifikat koji je skup, a sve rute uklapaju sa potrebama putnika. Nerijetko se, na kraju, ispostavi da low cost karta košta isto kao i regularna, ali to je u slučajevima ako niste znali kako da se zaštitite.
Takođe, low cost aviokompanije i do 40% svog budžeta pune zahvaljujući takozvanim „dodatnim uslugama“, kao što su promjena mjesta u avionu, čekiranje prtljaga i hrana i piće tokom leta, a udio dodatnih usluga u ukupnom profitu iz godine u godinu se povećava. Među kompanijama koje najviše novca zarađuju na ovaj način, na prvom mjestu se našao američki Spirit Airlines, a za njim slijedi mađarski prevoznik Wizz Air, kome dodatne usluge čine 35% zarade. Ryanair, poznat po nekim kontroverznim poslovnim odlukama, našao se tek na petom, a easyJet na devetom mestu.
PREDNOSTI I MANE
Low cost avio kompanije su jako jeftine, brzo se rezerviše onlajn, imate prevoz, a sve preko toga može, ali košta. Još jedna velika prednost je što ove kompanije češće imaju specijalne ponude.
Ono što vas može odvratiti od „baktanja“ sa low cost-om su činjenice da su aerodromi često nepristupačni, da za kašnjenje niko ne odgovara (neće vam obezbijediti smještaji, niti kartu za drugi let u slučaju letova narednog dana), nema transfera prtljaga među letovima, minimalna kompenzacija ako je let otkazan i nema rezervacije mjesta (osim ako za to ne platite).
