Kako rejting agencije svojim ocjenama utiču na krizu: Da li je po babu, ili po stričevima?

Zbog straha od snižavanja kreditnog rejtinga, mnoge od najsiromašnijih država izbjegavaju da traže odlaganje ili otpis dugova u okviru programa koji nudi G20 kao podršku za ublažavanje posljedica pandemije, upozoravaju iz MMF-a. Agencije za kreditni rejting su posle najava o snižavanju rejtinga za mnoge ekonomije u aktuelnoj krizi, izazvale brojne negativne reakcije.

Kritičari najviše upozoravaju na „dvostruka mjerila“ prema zemljama u razvoju, ali negativne ocjene stižu i iz Evropske unije, zbog snižavanja rejtinga nekih od njenih članica. Sve to pokazuje da se pitanje objektivnosti može lako relativizovati čak i u vrijeme kada se sve podređuje samo brojkama.

Kako rejting agencije svojim ocjenama utiču na krizu?

Agencije za kreditni rejting imaju veliki uticaj na stabilnost javnih finansija u državama širom svijeta, budući da ocene koju dodjeljuju zemljama bitno određuju njihovu sposobnost zaduživanja – što je kreditni rejting niži, to su pozajmice skuplje.

A šta ako se neke procjene pokažu pogrešnim? Praksa svjedoči da ni same rejting agencije, pa i one najuglednije u svijetu, nisu „bezgrešne“ u svom radu.

Posljedice koje iz toga prozilaze po države za koje se ispostavi da niske ocene koje su im dodijeljene nisu bile opravdane, posebno su teške u situacijama velikih poremećaja na tržištu. Negativne efekte izazivaju i suprotni primjeri, kada se dodeljuju visoke ocjene bez realnog pokrića, a što sve zajedno izaziva lančanu reakciju na tržištu i može ne samo produbiti krizu, nego i „kumovati“ njenom izbijanju, piše Bif.rs.

Tako je od prethodne globalne krize 2008. godine do danas napisano mnoštvo analiza o „doprinosu“ rejting agencija finansijskom a potom i ekonomskom kolapsu u svijetu, od čijih posljedica se privreda nije u potpunosti oporavila ni u trenutku kada je izbila nova, korona kriza. Primjera radi, izvještaj američke Komisije za istragu finansijske krize iz 2008. godine je pokazao da su rejting agencije davale dobre, čak i najbolje ocjene visokorizičnim kompanijama i ulaganjima, u strahu da klijenti ne odu kod konkurencije.

Najviše kritika je upućeno na račun „Velike trojke“, koja dominira na tržištu: agencije S&P koja postoji od 1860. godine, Moody’s koja posluje od 1909. i Fitch koja radi od 1913. godine. Zanimljivo je da se više od čitavog vijeka nije pojavila nijedna agencija koja bi bar donekle uspjela da se probije u ovaj oligopol. Čak ni onda kada je utvrđeno da je u njihovom radu bilo nedoslednosti koje su nanosile značajnu štetu ne samo pojedinim privredama, već i cijelim regionima.

Opravdano upozorenje ili širenje panike?

No, uprkos očiglednim greškama, njihove ocjene i dalje su veoma važne za investitore kada donose odluke o svojim ulaganjima. Zato je i tokom nove ekonomske krize, uzrokovane pandemijom virusa korona, i rad onih koji detaljno ispituju rad kompanija i država, sada sve više pod lupom javnosti. Pažnju su posebno izazvale najave o snižavanju rejtinga za mnoge ekonomije u svijetu zbog posljedica pandemije. Recimo, agencija S&P je u prvoj polovini maja saopštila da je izvršila procjenu za 90 zemalja, od kojih će skoro polovini vjerovatno biti snižen kreditni rejting.

Uslijedile su oštre kritike i to sa različitih strana. Fransis Ficdžerald, članica Komiteta za ekonomska i monetarna pitanja Evropskog parlamenta, uputila je pismo izvršnom potpredsjedniku Evropske komisije u kojem upozorava na pogubno dejstvo koje može imati snižavanje ocjena o kreditnoj sposobnosti članica EU po njihove ekonomije.

Ona je apelovala i da Komisija strožije reguliše rad agencija za kreditni rejting jer, kako je istakla, „njihove procjene su pred svaku krizu slične i podstiču paniku na tržištima, koja svakako ne doprinosi boljim izgledima za privredni oporavak“.

Da li za zemlje u razvoju važe drugačija mjerila?

Posljedice posebno mogu pogoditi siromašnije države, koje su u daleko težem položaju od razvijenih privreda. Stiven Haris, jedan od urednika nezavisne mreže neprofitnih medija „The Conversation“, upozorava da rejting agencije ubrzano snižavaju kredibilitet zemalja u razvoju. On podsjeća da su isto to radile i tokom prethodne krize i tako „dolile ulje na vatru“ ekonomskim nevoljama koje su snašle mnoge manje razvijene privrede.

Prema izvještajima evropskih i američkih istraživača na ovoj mreži, takav pristup je samo produbio finansijsku krizu u pogođenim državama. Sva ta istraživanja navode na isti zaključak – da se dio procena pokazao kao pogrešan i da je, zato, nužno „ispitati metodologiju, objektivnost i pravovremenost” agencijskih procena, a posebno njihove potencijalne sukobe interesa.

Haris pronalazi nedosljednosti u posljednjem padu rejtinga deset afričkih država. Primjera radi, S&P je samo četiri dana nakon uvođenja karantinskih mjera smanjio rejting Bocvane, jedne od najstabilnijih ekonomija u Africi koja je imala ocjenu A, na BBB+. To se desilo čak i pre prvog potvrđenog slučaja zaraze u ovoj zemlji.

Snižena je i ocjena kreditne atraktivnosti nekoliko zemalja sa Crnog kontinenta kojima izvoz nafte značajno doprinosi BDP-u, sa obrazloženjem da je cijena ovog energenta pala. Neka od ovih snižavanja rejtinga desila su se na samom početku pandemije, još u martu.

S druge strane, državama čiji BDP takođe u velikoj mjeri zavisi od naftnih prihoda, poput Rusije, kreditni rejting nije snižen ili bar ne u tako velikoj mjeri kao što je to učinjeno u slučaju afričkih država. To se nije desilo do juna, kada je pisan ovaj tekst.

Izbjegavanje pomoći zbog straha od snižavanja rejtinga

Snižavanje rejtinga siromašnim državama odražava se i na preko potrebnu međunarodnu podršku. Direktorka Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kristalina Georgieva upozorava da neke od najsiromašnijih zemalja u svijetu izbjegavaju da traže odlaganje ili otpis dugova u okviru programa koji nudi G20 – zbog straha da će to dovesti do snižavanja njihovog kreditnog rejtinga. Naime, od 77 zemalja koje ispunjavaju uslove, samo 22 države su podnijele zahtjev za podršku iz ovog programa.

Slična situacija zabilježena je i u Indiji. Ova zemlja je najavila da će smanjiti budžetsku potrošnju za saniranje posljedica korona virusa, zbog zabrinutosti da bi se to moglo odraziti na njen kreditni rejting. Kako su indijski zvaničnici rekli novinarima „Rojtersa“, razlog za to je snižavanje rejtinga nekih drugih država, kao i činjenica da rejting agencije drugačije tretiraju zemlje u razvoju. Zato će biti redukovan paket pomoći za najsiromašnije, one koji su ostali bez posla, ali i za privredu.

Iako očigledno ima razloga za sve brojnije kritike, istine radi, agencije za kreditni rejting su tokom ove krize snižavale i rejtinge nekih razvijenih zemalja. Prema podacima koje je B&F prikupio sa liste na sajtu „tradingeconomics.com“, uz mogućnost da oni nisu potpuni i da su se do objave ovog teksta promijenili, „Velika trojka“ je od početka korona-krize snizila rejting ili izglede (odnosno prognozu pretvorila u negativnu) za Australiju, za 10 evropskih zemalja, za 13 afričkih, 11 azijskih, sedam država u Južnoj Americi i još nekoliko malih ostrvskih zemalja čija privreda zavisi od turizma.

Snižavanje rejtinga po zemljama

Australija
Azija: Indonezija, Irak, Jordan, Laos, Malezija, Mongolija, Oman, Saudijska Arabijia, Vijetnam
Afrika: Bocvana, Etiopija, Gana, Kamerun, Kenija, Maroko, Namibija, Nigerija, Kongo, Južna Afrika, Svazilend, Zambija
Južna Amerika: Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Ekvador, Meksiko
Evropa: Francuska, Island, Belgija, Italija, Letonija, Makedonija, Crna Gora, Rumunija, San Marino, Velika Britanija

Izvor: Bif.rs

Slični Članci