Cijena nafte je početkom oktobra porasla za više od dva odsto nakon što je Iran izveo raketne napade na Izrael. Izraelski napadi na ciljeve u Iranu sada jasno ukazuju na to koji su interesi u igri.
Prema riječima portparola izraelske vojske, Danijela Hagarija, izraelski noćni napadi 26. oktobra ciljali su iranske fabrike raketa. SAD, kao ključni saveznik Izraela, zatražile su od izraelske vlade da izbjegne napade na iranska nuklearna postrojenja i naftna polja.
Postoji važan razlog za ovaj zahtjev: prema analitičarima iz Capital Economics-a, Iran pokriva oko četiri odsto svjetskih potreba za naftom, prenosi DW.
Izvoz nafte predstavlja važan izvor prihoda za Iran. Iako su SAD 2018. godine napustile nuklearni sporazum s Iranom i ponovo uvele sankcije na iransku naftu, Iran i dalje uspijeva da prodaje naftu – većinom Kini. Ministar za naftu Džavad Ovji je u martu izvijestio da je izvoz nafte u 2023. godini donio više od 35 milijardi dolara, o čemu je pisao i Financial Times.
Prema analitičkoj kući Vortexa, specijalizovanoj za energetski sektor, iranski dnevni izvoz porastao je na prosječno 1,56 miliona barela od januara do maja 2024. godine.
„Povećanje izvoza omogućeno je rastom proizvodnje sirove nafte, povećanom potražnjom iz Kine i širenjem tzv. ‘tamne flote’,” izvijestila je Vortexa krajem juna 2024.
Izraz „tamna flota“ odnosi se na brodove koji krijumčare naftu kako bi izbjegli sankcije. Prema američkoj organizaciji United Against Nuclear Iran (UANI), iranska „tamna flota“ broji najmanje 383 broda.
Iranska nafta se prodaje s popustom od 20 odsto u odnosu na svjetsku tržišnu cijenu, kako navodi engleska TV stanica Iran International, što predstavlja nadoknadu za rizik koji kupci preuzimaju zbog potencijalnih američkih sankcija.
„Glavni kupci ilegalnih iranskih pošiljki nafte su kineske rafinerije, koje miješaju ove pošiljke sa naftom iz drugih zemalja i u Kini ih deklarišu kao uvoz iz Singapura ili drugih država,“ navodi isti izvor.
Slab rijal i visoka inflacija
Sankcije Zapada pogađaju ne samo naftnu industriju već i međunarodne finansijske transakcije s Iranom, što je dovelo do drastičnog pada vrijednosti rijala. Na crnom tržištu od 2. oktobra 2024. za jedan američki dolar Iranci moraju platiti 580.000 rijala. Za poređenje, nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma 2015. godine, dolar je vrijedio 32.000 rijala.
Sankcije i pad vrijednosti rijala poskupljuju osnovne potrepštine, pogoršavajući situaciju jer Iran ne može samostalno da proizvede dovoljnu količinu hrane za svoje stanovništvo. Trenutna inflacija iznosi oko 40 odsto.
Uporedna analiza ekonomske snage
Iako su prihodi od izvoza nafte stabilizovani, Iran je daleko od toga da postane ekonomska sila.
Ova zemlja sa 88 miliona stanovnika ima skoro deset puta više stanovnika od Izraela, ali je ekonomski mnogo slabija. Iranski BDP je 2023. godine iznosio oko 403 milijarde dolara, dok je izraelski bio oko 509 milijardi dolara.
Razlika je jasna kada se posmatra BDP po glavi stanovnika: prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, BDP po glavi stanovnika u Iranu iznosio je 4.663 dolara, dok je u Izraelu iznosio preko 52.000 dolara.
„Zbog sankcija, životni standard srednje klase se vratio na nivo od prije 20 godina,“ izjavio je za DW Džavad Salehi-Isfahani, profesor ekonomije na Virginia Techu.
Korupcija i netransparentnost
Značajna količina novca nestaje unutar netransparentnih struktura vladajućih elita u Iranu. Na listi organizacije Transparency International, Iran zauzima 149. mjesto od 180 zemalja, dok je Izrael na 33. mjestu.
Posebno je nejasna uloga Revolucionarne garde i vjerskih fondacija koje kontrolišu ključne sektore ekonomije. Te institucije ne plaćaju poreze, nisu obavezne da objavljuju finansijske izvještaje i odgovaraju direktno političkom i vjerskom lideru, ajatolahu Aliju Hameneiju.
Nezadovoljstvo stanovništva
Iran ima predsjednika kojeg bira narod, posljednji put izabranog u julu 2024, ali zemlja nije demokratska. Od 80 kandidata za predsjednika, konzervativno Veće čuvara dozvolilo je kandidaturu samo šestorici.
Vlada nastoji da očuva socijalni mir subvencijama za hranu i gorivo, ali i dalje strahuje od nezadovoljstva naroda, koji često izražava svoje nezadovoljstvo kroz proteste protiv političkog režima zbog rastućih cijena ili obavezne nošnje marama za žene.
Rat s Izraelom bio bi za Iran ogroman ekonomski teret, što bi moglo prisiliti vladu da smanji troškove na drugim poljima, dodatno povećavajući nezadovoljstvo stanovništva.
