Ako su onom gospodinu iz Koreje društvene mreže omogućile da nađe čoveka sa kojim će zajedno, na intimnoj večeri, pojesti jedan (veoma bitan) dio anatomije sa njegovog muškog tijela, onda bi naći novi posao preko društvene mreže trebalo da bude, ako ne izuzetno lakše, ono bar značajno lakše.
Pitanje, dakle, nije – može li se naći posao preko društvene mreže, već – kako naći posao preko društvene mreže. I tu počinju komplikacije. Jer, internet je prostor na kojem koji god savjet da dobijete, postoji primjer koji dokazuje suprotno. Recimo, često se čuje savjet – posao se traži preko LinkedIna, a ne preko npr. Instagrama. Djeluje logično, ali ja znam bar troje koje su poslove našli preko ove mreže, dok LinkedIn nalog uopšte nemaju.
Svako traženje posla – analogno ili digitalno – zahtijeva komunikacijsku strategiju kojom ćete pravoj osobi prenijeti samo jednu poruku – ja umijem da radim posao kvalitetno i vaš je poslovni interes da me uzmete. Ako za trenutak razmislimo – sve što nam je potrebno da nađemo posao i u realnom životu je privući pažnju prave osobe na sebe i/ili svoje radne sposobnosti i poslati joj tu istu poruku – ja umem da radim posao kvalitetno i vaš je poslovni interes da me uzmete.
Čitav štos sa tim privlačenjem pažnje je kako je privući s ukusom i na način koji vas neće predstaviti kao osobu koja je ili nevaspitana, ili sklona banalnostima, ili socijalno neadekvatna, da ne kažem socijalno retardirana. Ili sve ovo troje skupa. A nije da se ne dešava. Pitajte bilo kog HR profesionalca.
Nakačiti se na Instagram profil potencijalnog poslodavca u 3 ujutro i izlajkovati svaku od 349 fotografija na njemu odjednom neće vas odvesti daleko. Ali i za ovo, sto posto, postoji primjer koji savjet demantuje. Budite sigurni.
Ono što traženje posla u sajber svijetu razlikuje od analognog traženja posla jeste činjenica da su nam mreže olakšale pristup ljudima. Ranije su cure zaljubljene u Bajagu morale da idu Bajagi na vrata ili da ga jure po klubovima i kafićima. Danas je dovoljno da mu pošalju čuveni DM na Instagram nalog iz topline svoje fotelje i eto veze. A manje energije, a manje blama. Jadan Bajaga. A isto je i sa poslodavcima, do kojih je, na njihovu žalost, zbog društvenih mreža, danas sve lakše doći.
Kada ste saznali kome šaljete „poruku“ imate dva načina da je pošaljete – jedan je naš, već folklorni, da vidite da li ga zna neko koga vi znate (isto olakšano društvenim mrežama). Drugi način zahtijeva da odaberete da li ćete dugoročno ili kratkoročno da komunicirate poruku da znate da radite posao kvalitetno.
Evo, recimo, šta je jedna odlična dugoročna strategija – mlađi brat jednog mog druga ima 21 godinu i studira ekonomiju u Njemačkoj. Izabrao je zanimanje kojim bi volio da se bavi i zna, otprilike, koje su 3-4 firme za koje bi volio da radi. Već neko vrijeme klinac piše blog na teme koje su bitne za poslovanje izabranih firmi. Blog mu daje „pokriće“ da obiđe sve te firme i razgovara sa zaposlenima intervjuišući ih za tekstove koje pravi, pa je u jednoj od tih firmi dobio i poziv za letnju praksu.
Dok radi na blogu on ujedno i uči posao kojim želi da se bavi i često koristi svoje tekstove za radove koje predaje kao student, što mu i olakšava studiranje. Iako ima još dvije godine do kraja studija, njegov posao je manje-više već osiguran i on će na tržište rada stići sa kontaktima i već nekim znanjem koje prevazilazi znanje njegove konkurencije – drugih studenata. Njegova poruka da zna da radi posao poslata je mnogo prije intervjua. Još ako je u komuniciranju bio poslovan, pismen i duhovit – nebo je granica. Kako je do svoje strategije došao intuitivno, sumnjam da će mali biti sljedeća Angela Merkel ili Elon Musk. Ali to je druga priča.
Gdje ćete predstaviti svoje kvalitete i sposobnosti – na blogu, YouTube-u, Fejsbuku, LinkedIn-u ili Tviteru zavisi i od toga ko vam je ciljna grupa, kakve su joj navike i gdje se kreće u online svetu i sl. To već zahtijeva čuveni „trial and error“ odnosno testiranje.
Dobar primjer kratkoročne strategije bi recimo bila situacija u kojoj je jedan od kandidata za IT interna u našoj firmi, za potrebe privlačenja naše pažnje, umjesto klasičnog CV-ja, napravio posebnu stranicu na internetu i – na elementima koje je postavio na stranici – pokazao svoje vještine. Efektivno i direktno prenošenje poruke da umije da radi posao zbog čega je na kraju i primljen.
Uspjeh u traženju posla na društvenim mrežama leži u uspješnom žongliranju ovim faktorima i pravljenju idealnog „vitaminskog“ miksa, ali je zapravo kilometrima daleko od komplikovanog. Uostalom, probajte, pa se uvjerite. Na kraju, možda vam i same društvene mreže postanu posao. Onoliki svijet od njih živi, jer postuje, šeruje i vloguje. Dakle, samo strateški, samo staloženo!
Tekst: Tibor Jona
Izvor: BIZLife magazin
