Stambeni objeki i infrastruktura koje svakodnevno koristimo građeni su u vremenima kada je temperatura na planeti bila niža. Sada su, zbog sve učestalijih ekstremnih vremenskih prilika, ovi objekti sve manje bezbjedni.
O ovoj temi ranije su pisali uglavnom naučnici specijalizovani za građevinu, a njihove radove malo ko je čitao. Međutim, ova tema dospjela je u žižu javnosti posle tragičnog događaja u Majamiju gdje se “sama od sebe” urušila jedna višespratnica. Uzrok njenog rušenja je dvojak: loš kvalitet gradnje i održavanja zdrade, ali i promjena klime, odnosno rast temperature i vlažnosti vazduha, tvrdi klimatski stručnjak Bendžamin Horton.
Sajt The Conversation iznosi slične argumente – prilikom osmišljavanja objekata, arhitekte i inženjeri u obzir prije svega uzimaju lokalnu klimu, i na osnovu tog parametra se odlučuje kako će se i od kojih materijala dalje graditi. Odabrani materijali i standardi gradnje trebalo bi da omoguće objektima da izdrže određene vremenske prilike ali i geološke incidente kakvi su zemljotresi. Međutim, kada postoji dugoročno odstupanje od ovih standarda, npr temperaturno, njihov kvalitet opada.
A sa klimatskim promjenama sve češće se dešavaju ovakva prekoračenja uobičajenih vremenskih uslova, koja pored toga što su visokog intenziteta, i dugo traju. Neka od tih prekoračenja, kao na primjer porast vlage u vazduhu usljed podizanja nivoa mora, mogu da postanu i stalna.
Armirani beton najveća žrtva zagrevanja
Ekstremni vremenski uslovi mogu da unište skoro sve što čovjek svojom rukom (ili mašinom) izgradi. Primjera radi, sve učestalije i intenzivnije padavine i jaki vjetrovi brže će uništiti fasade zgrada. Visoke temperature, osim što mogu izazvati propadanje, pa čak i topljenje određenih materijala, pogoduju i pojavi insekata koji su veoma štetni u građevinarstvu jer jedu građevinske materijale. Metal, koji se nalazi u konstrukciji zgrada, se širi na visokim temperaturama a može čak i da se potpuno iskrivi.
I zemljište reaguje na klimatske promjene, pa se očekuje da će se u bližoj budućnosti ono spuštati. Problem će biti ako se na zemljištu koje u bukvalnom smislu propada nalaze zgrade ili kuće, a već postoje procjene da će se to dešavati.
Međutim, najdeblji kraj iz ovih temperaturnih promjena mogao bi da izvuče armirani beton, sirovina koja se najviše koristi u građevinarstvu, i u visokogradnji i u niskogradnji. Rast temperature i vlažnosti veoma negativno će uticati na njenu trajnost. Naime, kada čelik u betonu ovlaži on počinje da rđa, a na toploti se još i širi, čime uništava beton. U primorskim mjestima ovo će biti još izraženije jer okolna so doprinosi bržem propadanju armiranog betona.
Ovo međutim nije jedina opasnost za beton. Na njega utiče i ugljen-dioksid iz vazduha koji u reakciji sa cementom kreira kalcijum-karbonat. Ovaj hemijski element smanjuje pH vrijednost betona, čineći čelik u njemu još podložnijem koroziji.
Izvor: Bif.rs
