S mjesečnom platom od oko 2.500 eura Podgoričanin, koji je zaposlen u jednoj privatnoj kompaniji, uspio je da ostvari jedan od najvažnijih životnih ciljeva – omogućio je svojoj porodici da ni u čemu ne oskudijeva. Anonimno priznaje da i njegova supruga, koja radi u državnoj administracij, zarađuje 500 eura, ali da sa ovim primanjima  ne moraju da razmišljaju o troškovima obrazovanja svog djeteta, da bez ustezanja odu na zimovanje i ljetovanje. I njegov kolega iz jedne druge velike privatne firme, kome je takođe nezgodno da o svojoj plati priča pod punim imenom i prezimenom, priznaje da pristojno živi.

– Imam dvoje male djece, ne moram da razmišljam da li ću imati sredstava da im kompletno obnovim garderobu ili da li će mi nedostajati novac da im kupim nešto što im je neophodno za školu. Ne moram mnogo ni da razmišljam kad mi padne na pamet da odem na neku utakmicu, na koncert s društvom ili u pozorište – ističe.

Dvedesetosmogodišnja Sanja, zaposlena kao novinar u jednom crnogorskom mediju, u nečemu se, ipak, slaže s dvoje naših sagovornika, koji su po opisu posla „viši menadžeri”. Ni ona ne želi o svojim prihodima da govori punim imenom i prezimenom.

– Zašto ne želim da kažem prezime? Zato što mi je poražavajuće da sa diplomom ekonomskog fakulteta mjesečno zaradim 350 eura – objašnjava. Pola plate da za kiriju jer stan na periferiji grada unajmljuje s drugaricom, 50 eura potroši na račune, a mjesec pregura tako što joj roditelji iz unutrašnjosti obavezno pošalju kovertu u kojoj se nalazi sto eura. U bioskop ode jednom godišnje, garderobu kupuje na rasprodajama ili na uličnim tezgama, na moru nije bila godinama, na zimovanju – nikad u životu.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Njih troje predstavljaju ram dvije krajnosti između kojih može da se urami gotovo svaki zaposleni građanin Crne Gore. Kako pokazuju podaci Monstata u našoj zemlji najveće prosječne  zarade bez  poreza i doprinosa imaju zaposleni u finansijskim institucijama gdje prosjek za oktobar iznosi 873 eura, zatim idu zaposleni u energetici  813, informisanju 696, nekretinanama 685. Najmanje plate imaju zaposleni u trgovi 327 eura, administraciji 356.

Među najvišim platama u Crnoj Gori su plate pilota koja iznose do 4500 eura i direktori banaka kojima je raspon plata od 3000 do 12000 eura.

Kako je u Evropi

Minimalne zarade u EU: U Rumuniji 157, a u Luksemburgu 1.874 eura

Visina minimalne zarade u oktobru 2013. godine među članicama  Evropske unije drastično se razlikovala, od 157,50 eura bruto mjesečno u Rumuniji do 1.874,19  eura bruto u Luksemburgu – objavila je Evropska  agencija za statistiku Eurostat.

Vrijednost minimalne zarade u Evropi kreće se od trećine do polovine vrijednosti prosječne mjesečne bruto zarade.

Istraživanje Eurostata obuhvatilo je i neke zemlje van EU, uključujući kandidata za članstvo Tursku, kao i SAD.

U grupi 11 zemalja sa najnižim minimalnim zaradama, između 150 i 500 eura, nalaze se Rumunija, Bugarska, Letonija Litvanija, Češka, Estonija, Mađarska, Slovačka, Poljska, Hrvatska i Turska.

Pet članica EU –Portugal,Grčka,Malta, Španija, Slovenija i SAD čine grupu sa minimalnom mjesečnom zaradom koja se kreće od 500 do gotovo 1.000 eura.

U trećoj grupi su Velika Britanija,  Francuska , Irska, Holandija, Belgija i Luksemburg sa minimalnim zaradama većim od 1.200 eura bruto.

Njemačka, Kipar i kandidat za EU Makedonija imaju zakonom utvrđene minimalne zarade koje ne važe za sve ili većinu zaposlenih, već su ograničene na posebne grupe zaposlenih, stoga te zemlje nijesu obuhvaćene istraživanjem.

Isključene iz istraživanja bile su i Danska, Italija, Austrija, Finska, Švedska,Island, Norveška i Švajcarska, jer te zemlje nijesu zakonom postavile minimalnu zaradu, već se plate utvrđuju pregovorima socijalnih partnera, na nivou kompanija ili pojedinačnim ugovorima.

Riječ analitičara

Ekonomski analitičar Vasilije Kostić smatra da su određene profesije u svim društvima više plaćene od nekih drugih, ali, kako kaže, apsolutni iznosi kao i relativni odnosi među njima, poređajući ih po zemljama su značajno različiti.

– To nam govori da nivo „vrijednosti“ određenih profesija ne zavisi samo od njih samih već i dobrim dijelom od stepena društveno ekonomskog razvoja, odnosno mikro i makro ekonomske efikasnosti zemlje. Postoji tu i još niz drugih činilaca, ali navedeni faktor je najopštijeg karaktera – kaže Kostić za Pobjedu.

On smatra da na visinu plata ne treba gledati stereotipno (apriori ih vezati za određena zanimanja), pri čemu dodaje da je pogrešna svaka apsolutizacija tih veza bez uzimanja u obzir tržišnih potreba za njima kao i samih rezultata rada.

Kostić smatra da bi nabrajanje ranga profesija koje bi trebalo da budu više ili manje plaćene bilo pogrešno, jer bi zanemarivalo uticaj mnogih faktora na njihovu vrijednost, a koji se mijenjaju na različitim nivoima razvoja i u različitim društveno istorijskim trenucima.

– Tako su u periodima velikih pošasti i bolesti ljekari važniji od ostalih, što u drugim periodima ne mora da bude slučaj. Vjerujem da je značaj pojedinih profesija prije svega određen sa više činilaca koji su manje ili više univerzalni i manje ili više korespondiraju s potrebama društva za njegovim napretkom. Potreba za opšte društvenim napretkom i stepen korespodentnosti profesija sa njim bi mogao biti jedan od značajnijih kriterijuma za ocjenu vrijednosti pojedinih profesija, a to je nemoguće bez uvažavanja vrijednosti znanja njegovog nivoa i značaja – navodi sagovornik Pobjede.

Tržište određuje platu

Na pitanje da li su Crnogorci dovoljno plaćeni za svoj rad, Kostić kaže da odgovor na to daje tržište.

– Ako razmatramo jedno bez drugog: platu bez rezultata rada, platu bez odnosa s produktivnošću, platu u odnosu na nužne životne potrebe onda je ona mnogo manja od onoga što nam treba, naravno. Ali stvari ne stoje tako. Plate ne određuje naša volja ili naše potrebe. Plate prije svega određuju rezultati našeg rada ili bi barem trebalo da tako bude. Ako iz te perspektive pogledamo stvari one će izgledati sasvim drugačije objektivno rečeno. Uostalom stvarnost zavisi od mjesta sa koga je posmatramo, pa i ovo takođe – smatra Kostić.

On ocjenjuje da je kriza uticala i da uvijek utiče na nivo plata.

– Kad vam prihodi presušuju ili slabe – kresanje troškova je prvo za čime se poseže, a plate su njihov značajan dio. U tom procesu „kresanja troškova“ neminovno se narušavaju relativni odnosi u platama za pojedine vrste poslova ili profesionalna zanimanja. Ovo iz razloga što je primaran motiv redukcija – smanjenje izdataka koje je subjektivnog, a ne objektivnog – tržišnog karaktera pa time i više stvar voluntarizma odnosno subjektivne procjene. Od nje i zavisi kako će neke proći. U takvoj situaciji teško da može biti govora o objektivnim odnosima. Neko manje, a neko više strada – smatra naš sagovornik.

Da bismo ostvarili boljitke u budućnosti, Kostić ocjenjuje da je potrebno da donesemo niz ispravnih ekonomskih odluka čija primjena nije nimalo lagodna.

– Pomalo bizarno izgleda da moramo da osjetimo patnju da bi živjeli malo bolje. Želim reći da poboljšanje ekonomske situacije koje bi se ogledalo kroz povećanje plata odnosno rezultiralo višim standardom života, neće doći sama od sebe niti će nas načini ponašanja koji su nas doveli u ovu situaciju iz nje izvući – kaže Kostić.

Dodaje da je potrebna značajna i radikalna promjena ponašanja.

– Na nivou konkretnog u najopštijem smislu potreban nam je intenzivan ekonomski rast koji nije nemoguće podstaći. Fiskalna konsolidacija u produženom roku bez podsticanja ekonomskog rasta u suštini će samo produbiti problem, do čega vjerujem neće doći – zaključuje Kostić.

Minimalac od 150 do 500 eura

Rumunija 157,50
Bugarska 158,50
Letonija 286, 66
Litvanija 289,62
Češka 312,01
Estonija 320
Mađarska 335,27
Slovačka 337, 70
Poljska 392,73
Hrvatska 372, 35
Turska 415,52.

Minimalac od 500 i do 1.000 eura

Portugal565,83
Grčka 683,76
Malta697,42
Španija 752, 85
Slovenija783,66
SAD 952, 46

Minimalac preko 1.200 eura

Velika Britanija 1.264,25
Francuska 1.430,22
Irska 1.461, 85
Holandija 1.469,40
Belgija 1.501,82
Luksemburg 1.874, 19

Najmanje plate u regionu primaju Makedonci i Albanci

U Crnoj Gori je utvrđena minimalna zarada od 193 eura, što je veći iznos u odnosu na države regiona.

Prema istraživanjima, najmanje plate u zemljama regiona primaju građani Makedonije, Albanije i Srbije, dok je najveći minimalac zabilježen u Hrvatskoj koji iznosi 372, 35 eura.

U Makedoniji je minimalna zarada svega 131 euro,  u Albanija 149 eura, Bosni i Hercegovini 166 eura, dok u Srbiji minimalac iznosi 188 eura.

Mnogo evropskih država je daleko ispred nas, čemu doprinosi mnogo bolji standard tih zemalja.

Rast plata u administraciji i poslovanju sa nekretninama

Zavod za statistiku Crne Gore saopštio je da je prosječna zarada u oktobru bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 475 eura, te da je u odnosu na septembar ostala na istom nivou.

U oktobru u odnosu na prethodni mjesec, zabilježen je rast plata u sljedećim djelatnostima: poslovanje sa nekretninama (26,2%), administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (9,5%), poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (6,7%), informisanje i komunikacije (5,6%), saobraćaj i skladištenje (5,1%), građevinarstvo (4,6%), snabdijevanje električnom energijom, gasom, parom i klimatizacija (4,2%), ostale uslužne djelatnosti (1,1%),obrazovanje (0,9%), zdravstvena i socijalna zaštita (0,2%)  – navodi Monstat.

Pad zarada zabilježen je u sektorima: vađenje ruda i kamena (5,5%), trgovina na veliko i na malo, popravka motornih vozila i motocikala (4,9%), prerađivačka industrija (3,6%), snabdijevanje vodom, upravljanje otpadnim vodama, kontrolisanje procesa uklanjanja otpada i slične aktivnosti (2,8%), umjetnost, zabava i rekreacija (2,6%), usluge smještaja i ishrane (2,3%), stručne, naučne i tehničke djelatnosti (1,1%), državna uprava, obavezno socijalno osiguranje (0,4%) i finansijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (0,1%).

Pobjeda.me, Pišu: Marija Jovićević / Maja Đurđić