U proteklih nekoliko dana nemir na granici Britanije i Sjeverne Irske je došao u centar panje i preusmjerio fokus sa prethodne glavne teme političkih dešavanja u UK; pregovora oko troškova koji bi uslijedili u slučaju najgoreg ishoda Bregzita.
Problem je što je veoma teško izvršiti ekonomsku analizu u situaciji u kojoj ima toliko nepoznatih faktora. Primjera radi, sjetimo se zloglasnog izvještaja Trezora, objavljenog u maju 2016. godine, koji je analizirao kratkoročni uticaj u slučaju da građani Britanije odluče da napuste EU. Ova analiza predviđa da će do sljedećeg leta nezaposlenost u zemlji bude između 400.000 i 800.000, a privreda u recesiji. UK još uvjek nije došla do tog stepena jer nezaposlenost nastavlja da pada, i na 4,3 odsto predstavlja najnižu stopu nezaposlenosti od perioda 70-ih godina.
Pored toga, nijedan glavni forekaster ne predviđa recesiju sljedeće godine. Jedina stvar koju je izvještaj uspio da predvidi je pad funte, što je izuzetan uspjeh, s obzirom da je pad i rast valute najteže predvidjeti.
Hamiš MekRae postavlja pitanje; šta se može sa sigurnošću reći o troškovima tvrdog Bregzit-a?
A zatim daje tri predloga. Prvi od njih je da ekonomski poremećaji uvjek štete rastu. Što je Bregzit teži, to će se brže ekonomija Velike Britanije odvojiti od evropske. Kada se uzme u obzir desetogodišnji period, zaključak je da šta god da se dogodi u pregovorima biće u sjenci ekonomskih faktora.
Međutim, ono što možemo reći je da što je veći šok, to je veći gubitak proizvodnje, a šokovi koji oštete uvoz su manje ozbiljni od onih koji oštete izvoz.
Čvrsti Bregzit bi nesumnjivo smanjio trgovinu UK sa Evropom.
Bregzit neće uzrokovati potpuni slom trgovine sa Evropom, već je ovde riječ o gubitku na kliznoj skali od nule do recesije slične onoj iz 2008. godine. Ali, ovaj šok neće trajati duže od godinu dana.
Ekonomije su veoma robusne prilikom prilagođavanja ako imaju fleksibilnu valutu. Teški Bregzit bi značio da će devizni kurs potrajati i da će zemlja postati super-konkurentna. Tome u prilog ide činjenica da je. u posljednjiih nekoliko mjeseci, poraslo proizvodno samopouzdanje.
Pored toga, s obzirom da če u narednom periodu biti potrebno distanciranje od ostatka Evrope, u trgovinskom smislu, a teši činjenica da je taj proces već počeo. Naime, iako je u javnosti uvreženo mišljenje da polovina trgovinske razmene Velike Britanije odlazi na EU, to nije istina, jer stvarni ukupan iznos trgovinske razmjene UK i EU iznosi oko 40 odsto.
Kada je riječ o uvozu, polovina dobara, tačnije 54 odsto, koje UK uvozi je iz zemalja EU, ali je taj udio smanjen sa 58 procenata, koliko je iznosio 2002. grodine.
Da li bi tvrdi Bregzit zaista doprinio da se stvari u ekonomiji Velike Britanije toliko promijene za 10 godina, u odnosu na razvoj situaciju u slučaju da je ishod referenduma bio drugačiji?
Sa negativne strane tvrdi Bregzit bi značio gubitak otvorenog pristupa velikom, ali sporo rastućem tržištu. Sa pozitivne strane Britanija će biti prisiljena da se fokusira na još veća i brža tržišta, ali će to u početku, bez pristupa novim trgovinskim sporazumima, potrajati.
Hamiš MekRae saključuje da će ekonomija UK na kraju biti bolja nego danas, zbog same činjenice što će biti prisiljena da se fokusira na ostatak svijeta, a ne na Evropu. Međutim, nedvosmisleno je nastao problem u odnosima između dva politička subjekta, što iziskuje dug period tranzicije i neophodnost razumijevanja sa obe strane, bez obzira na krajnji rezultat.
Ekonomski.net
