Sve naftne kompanije sa domaćim kapitalom koje posluju u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini ostvarile su prošle godine neto dobit, zaključak je koji su, na osnovu podataka bonitetne kuće CompanyWall, izveli analitičari portala Biznis.rs. S druge strane, napominju oni, dvije kompanije sa stranim kapitalom nisu mogle da izbore pozitivan rezultat.

Ovaj podatak, prema mišljenju analitičara portala Biznis.rs, navodi na jedan od dva zaključka. Prvi je da je došlo do pomjeranja dobiti unutar kompanija između zemalja, pa su Ina i Lukoil u Crnoj Gori ostvarile gubitak. Drugi mogući zaključak je da je gubitak izazvan velikim oscilacijama berzanskih cijena nafte, koje su negativno uticale na profitabilnost ovih kompanija.

Te oscilacije na berzi naftnih derivata u 2020. godini su svakako mogle negativno da utiču na profitabilnost ovih kompanija. Kompanije su napravile velike zalihe nafte u prvim mjesecima godine, kad je nabavna cijena bila visoka. Njih su bili prinuđeni da prodaju krajnjim kupcima na pumpama u momentima kad je berzanska cijena, a samim tim i cijena na pumpama, značajno pala. Podsjećanja radi, prošlog aprila, prvi put se čak desilo da je cijena nafte dotakla minus, odnosno da su prodavci plaćali da kupci kupe naftu.

Naravno, moguć je i simultani uticaj oba efekta, odnosno da se desilo i prebacivanje dobiti iz zemlje u zemlju u okviru kompanije i negativan tržištni uticaj.

Kada se analizira efikasnost upravljanja imovinom, ponovo su, prema procjenama analitičara portala Biznis.rs, bosanske naftne kompanije efikasnije. Naime, na svaki euro imovine, kompanije su u prosjeku generisale 1,63 eura prihoda, dok je u Crnoj Gori taj rezultat 1,31.

Najuspješnija kompanija, po parametru efikasnosti upravljanja imovinom u BiH, ali i u ukupnom uzorku, je Holdina d.o.o. (3,2 eura prihoda na svaki euro imovine).

Iako u gubitku, najefikasnija kompanija u Crnoj Gori po ovom parametru je Lukoil. Ova firma je na svaki euro imovine uspjela da stvori 2,74 eura prihoda. To praktično znači da njene pumpe imaju veliki broj kupaca i da je sa relativno malim brojem benzinskih stanica uspjela da proda veliku količinu robe.

Iz ugla vlasnika kompanija, jedan od najbitnijih pokazatelja je prinos na kapital (ROE). Jasno je da su bosanske kompanije u tom segmentu neuporedivo bolje jer su imale značajno bolja profitna ostvarenja. Prinos na kapital na uzorku pet najboljih u BiH je 9,94 odsto, dok je u Crnoj Gori ostvarenje na nivou od svega 3,12. Može se, tako, reći da je u pitanju tri puta bolje ostvarenje u BiH u odnosu na Crnu Goru.

Pojedinačno posmatrano, najbolji rezultat u Crnoj Gori ima Jugopetrol sa svega 2,8 odsto. To praktično znači da je potrebno gotovo 36 godina da se uloženi kapital vrati vlasnicima kompanije. S druge strane, najbolji rezultat u BiH ima Hifa Petrol – 34,49 odsto, što pretpostavlja da se cjelokupan uložen kapital vlasnika vrati za svega tri godine.

Veoma bitan pokazatelj finansijske pozicije kompanija je, podsjećaju analitičari portala Biznis.rs, zaduženost.

Prema ovom pokazatelju, crnogorske kompanije su manje zadužene od bosanskih. Ako se u strukturi kompanija obrati pažnja na vlasništvo, ovo i ne treba da čudi. Naime, u Crnoj Gori postoji Jugopetrol kao stara kompanija, koja datira još iz socijalističkog vremena, kad su se sve investicije u benzinske stanice već ostvarile. S druge strane, posluju dvije strane kompanije, koje kapital za investicije „crpe“ iz matičnih kompanija. S tim u vezi, potrebe za zaduživanjem su, smatraju analitičari portala Biznis.rs, relativno male.

Ako posmatramo tržište nafte i naftnih derivata u BiH, tu nema tih tzv. „institucionalnih igrača“.

Naime, skoro sve kompanije su nastale organskim rastom od malih firmi pojedinačnih lokalnih vlasnika. Te kompanije su bile konstantno „gladne“ kapitala zbog rasta i otvaranja novih pumpi. Interno kapital nije mogao da se generiše tom brzinom, zbog čega su ove kompanije bile prinuđene da „vuku“ kapital iz različitih eksternih izvora, kao što su banke ili dobavljači. Najveći rizik sa sobom nosi Hifa Petrol, jer obaveze prevazilaze vrijednost kapitala 5,66 puta, a i kompanija Hifa Oil ima sličnu vrstu rizika, jer tu vrijednost obaveza prevazilazi kapital za 2,46 puta.

Neophodno je napomenuti da najgoru poziciju, u tom smislu u cijelom uzorku ima Ina Crna Gora. Kako ova kompanija uopšte nema kapitala, odnosno kapital je negativan, jer su ga pojeli gubici, sam pokazatelj nema smisla. Ali, potpuno je jasno da ova kompanija nema nikakvih izgleda za zaduživanje kod poslovnih banaka sa ovakvim rezultatom, osim u slučaju dobijanja specijalnog odnosa kod banaka, ukoliko bi centrala pružila garancije bankama, zaključuju analitičari portala Biznis.rs