Ekonomski fakultet Crne Gore, sa svojih preko 14.000 diplomiranih ekonomista, ima ključnu ulogu u oblikovanju ekonomskih politika i društvenog razvoja, ali potencijal domaće akademske zajednice i dalje nije u potpunosti iskorišćen – kazao je, u intervjuu za Bankar prof.dr Mijat Jocović, dekan Ekonomskog fakulteta u Podgorici.
On smatra da je, iako su profesori Ekonomskog fakulteta imali značajan uticaj na razvoj crnogorske ekonomije, potrebno dodatno afirmisati domaću stručnost u donošenju ključnih odluka na državnom nivou.
Ocijenio je da su slabe institucije i neefikasna regulativa glavni izazovi ekonomskog napretka Crne Gore, uz potrebu za inkluzivnim institucijama koje podstiču konkurenciju i produktivnost.“
„Tržište rada u Crnoj Gori suočava se sa strukturnim problemima i percepcijom ograničenih mogućnosti za profesionalni razvoj, što dodatno podstiče odlazak mladih u inostranstvo – ukazao je on.
Profesor Jocović smatra da deficit u spoljnotrgovinskoj razmjeni ukazuje na zapostavljene proizvodne potencijale Crne Gore, posebno u poljoprivredi i prerađivačkoj industriji, dok prilike za rast izvoza leže u energetici i IT sektoru.
Kako ocjenjujete ulogu Ekonomskog fakulteta u razvoju ekonomskih politika i strategija u Crnoj Gori? Da li smatrate da se akademski sektor dovoljno koristi kao resurs za donošenje odluka na državnom nivou?
Ekonomski fakultet, još od osnivanja, ima aktivnu ulogu u razvoju crnogorske ekonomije, ekonomskih strategija i politika, time i države Crne Gore. Profesori Ekonomskog fakulteta nerijetko su imali značajan uticaj na profilisanje ekonomske politike i smjer razvoja crnogorske privrede. Drugi, presudan faktor uticaja fakulteta na privredne tokove, ogleda se u profesionalnom i karijernom razvoju više od 14.000 diplomiranih ekonomista koji su dinamično oblikovali ekonomski život Crne Gore.
Ipak, smatram da postoji prostor za dodatno afirmisanje akademskog znanja kroz proces donošenja odluka na državnom nivou u svim sferama društvenog djelovanja. Nažalost, često se u javnosti kreira narativ, da je angažovanje eksperata iz inostranstva, najbolji način rješavanja ključnih društvenih, a naročito ekonomskih izazova. Mišljenja sam da „domaća pamet“ koja se često ne uvažava u dovoljnoj mjeri, ima značajan potencijal da odgovori na dileme ekonomskog i društvenog razvoja Crne Gore.
Koji su najvažniji trendovi u obrazovanju ekonomista u regionu i kako se Ekonomski fakultet prilagođava tim promjenama? Postoje li planovi za unaprjeđenje kurikuluma kako bi studenti bili konkurentniji na tržištu rada?
Najvažniji regionalni i globalni trendovi u obrazovanju ekonomista podrazumijevaju veći fokus ka biznis disciplinama, kontinuiranu saradnju sa realnim sektorom, odnosno uvođenje projektne prakse u studijske programe i redizajniranje stila i načina izvođenja nastave u čijem fokusu mora biti student. Vodeći računa o našim strateškim ciljevima i pravcima razvoja, mi smo u prethodnom periodu pokrenuli brojne aktivnosti i inicijative, koje imaju zadatak da dodatno osnaže poziciju Ekonomskog fakulteta u sistemu visokog obrazovanja, odnosno da naši svršeni studenti steknu sva neophodna znanja i vještine koje zahtijeva profil savremenog ekonomiste. Insistiramo na tezi da karijera naših studenata ne počinje danom završetka, već danom upisa Ekonomskog fakulteta i da je njihov zadatak da se usavršavaju i konstantno napreduju, a mi smo tu da im pružimo pomoć i podršku u ostvarivanju željenih ciljeva.
Sa tim ciljem smo u prethodne dvije godine realizovali Projekat praktične nastave. Više od 250 studenata osnovnih akademskih studija i primijenjenih studija obavilo je jednomjesečnu stručnu praksu kod više od 100 poslodavaca iz privatnog i javnog sektora u 13 crnogorskih opština. Kao rezultat saradnje sa privredom, više od 100 studenata je dobilo ponudu za nastavak radnog angažmana, a rezultat projekta jeste i činjenica da je predmet Stručna praksa, postao sastavni dio studijskih programa na III godini osnovnih studija. Kreiran je Poslovni savjet EF sa ciljem intenziviranja saradnje sa privredom. Članovi Poslovnog savjeta kroz svoje savjete, predloge i sugestije, aktivno participiraju u procesu unapređenja naših kurikulima i kreiranja modernih studijskih programa. Cilj je da naši studenti kroz savladavanje efektivnih ishoda učenja, steknu sva neophodna znanja i vještine, koja se zahtijevaju na tržištu rada od svršenih studenata Ekonomskog fakulteta.
Ekonomski fakultet konstantno preduzima konkretne aktivnosti u svrhu unapređenja kurikuluma i ishoda učenja na našim predmetima i studijskim programima. To je jedan i od važnih zahtjeva u sklopu međunarodnih akreditacija poput AACSB kojoj Ekonomski fakultet teži u narednom periodu.
U cilju dostizanja izvrsnosti u nastavi, ulažemo značajan napor u karijerni razvoj naših mladih nastavnika. Trinaest saradnika u nastavi Ekonomskog fakulteta prošli su vrlo intenzivnu dvonedjeljnu obuku za unapređenje vještina u nastavi i istraživačkom radu na prestižnom Boston koledžu u septembru 2024. godine. Vjerujemo da je američki model izvrsnosti u nastavi izuzetan i želimo da ga afirmišemo na svim studijskim programima, a posebno na novoakreditovanom programu trogodišnjih studija Economics & Business koji u potpunosti realizujemo na engleskom jeziku.
Kako ocjenjujete trenutnu situaciju na tržištu rada u Crnoj Gori, posebno s obzirom na rast minimalne zarade, ali uprkos tome i dalje aktuelan odlazak radne snage u inostranstvo? Kakve politike bi mogle unaprijediti tržište rada, i koliko su zainteresovani vaši svršeni studenti za takvo tržište?
Često se kaže da tržište rada ne predstavlja samo prostor susreta ponude i tražnje za radnom snagom, već da je svojevrsno ogledalo društvenih promjena i širih ekonomskih trendova.
Trenutnu situaciju na tržištu rada mogli bi okarakterisati kao, blago, kontradiktornu. Sa jedne strane, dolazi da rasta minimalnih i realnih prosječnih zarada, što bi trebalo da doprinese atraktivnosti zanimanja, odnosno činjenici da je Crna Gora povoljno mjesto za život i rad. Emigracioni trendovi nam, ipak, ukazuju na oprez i govore da značajan broj naročito mladih ljudi, ima ideju da napusti Crnu Goru. Mislim da to ipak govori da se tržište rada u Crnoj Gori suočava sa dubljim strukturnim problemima, da postoji percepcija ograničenih mogućnosti za profesionalni razvoj i napredak kao posljedica djelovanja velikog brojnih socioekonomskih i političkih faktora.
Zato je važno pokazati snažnije opredjeljenje za razvoj inkluzivnih institucija. One podrazumijevaju da su benefiti privrednog rasta i razvoja široko distribuirani. Da ljudi osjećaju da su dio prosperiteta. Država kreira pravila igre, a ishod bi morala da bude jaka preduzetnička klasa. Vjerujem da bi trebalo usmjeriti napore na aktivne politike tržišta rada. Prioritet je stvaranje održivih radnih mjesta, naročito kroz stimulisanje investicija u sektorima koji imaju potencijal da ostvaruju visoke stope rasta. Nezaobilazan dio tog mozaika je pružanje presudne podrške pokretanju sopstvenog biznisa.
Kako fakultet može doprineti podsticanju preduzetničkog duha kod studenata i razvoju startap ekosistema u Crnoj Gori? Da li su predviđeni konkretni projekti ili saradnje sa privatnim sektorom u tom pravcu?
Institucije visokog obrazovanja mogu odigrati ključnu ulogu u podsticanju preduzetničkog duha i započinjanju sopstvenog biznisa još tokom studentskih dana. Kroz saradnju koju smo uspostavili sa velikim brojem partnerskih univerziteta iz Evrope i Boston College-om iz SAD, dobili smo potvrdu da su fakulteti svojevrsni inkubatori i kreatori inovacija. Ta kombinacija teorijskih znanja koji se stiču na fakultetu sa praktičnim znanjima i vještinama koje se studentima pružaju kroz svojevrsne programe podrške i vannastavne aktivnosti, ključno određuju uspjeh na ovom polju, od kojeg u krajnjem koristi može imati cijelo društvo i zajednica.
Na fakultetu smo, prije par godina, osnovali 4 centra i to: Centar za biznis, Centar za statističku analizu, Centar za međunarodnu saradnju i Centar za razvoj karijere. Centar za biznis je upravo osnovan sa ciljem podsticanja razvoja kreativnosti i preduzetništva kod studenata, te stvaranja ambijenta za kreiranje i razvoj njihovih biznis ideja. Aktivnosti centra usmjerene su na podsticanje studenata da njeguju svoj preduzetnički duh i preduzmu konkretne korake u realizaciji svoje biznis ideje, uz kontinuiranu podršku akademskog osoblja i predstavnika iz privrede.
Kada je riječ o intenzivnijoj afirmaciji preduzetničkog načina razmišljanja i kreiranja biznisa, u prethodnoj godini smo pokrenuli platformu Biću preduzetnik/ca. Platforma ima za cilj da podstiče kreativnost i inovativnost kod studenata Univerziteta Crne Gore, a podržana je od strane Ministarstva ekonomskog razvoja i Privredne komore Crne Gore.
Sve planirane aktivnosti u okviru ove platforme imaju za cilj eliminisanje barijera koje mladi ljudi imaju u odnosu na preduzetništvo, poput nedovoljne informisanosti, nedovoljne integracije mladih u poslovni networking, odnosno sistem poslovnih mreža neophodnih za razvoj preduzetništva, lične inercije… Zato je platforma Biću preduzetnik osmišljena u formatu radionica, gostujućih predavanja i drugih formalnih i neformalnih događaja, koji će studentima omogućiti sticanje dodatnih informacija, znanja i vještina koje su ključne za prevazilaženje navedenih barijera.
Gledajući makroekonomske tokove, naša spoljnotrgovinska razmjena već drugu bilježi deficit veći od tri milijarde eura. Kako vidite tu situaciju i koje korake bi trebalo preduzeti kako bi se smanjila uvozna zavisnost? Gdje leže šanse Crne Gore u pogledu povećanja izvoza?
Ekonomisti bi vam često kazali da je svaki novi komad uvezene robe, jednak propuštenoj prilici za razvoj domaće proizvodnje.
Deficit u spoljnotrgovinskoj robnoj razmjeni, nije nešto što predstavlja novinu samo u posljednjih nekoliko godina. Riječ je o strukturnom problemu čiji su uzroci višedimenzionalni. Indikativno je da je u kontinuitetu, okvirno, svega 1/5 ukupnog uvoza pokrivena izvozom. Struktura spoljnotrgovinske razmjene je prilično nepovoljna, na način da je tas na vagi opterećen uvozom finalnih proizvoda, a izvozom roba nižeg stepena obrade.
Dodatno, struktura trgovinskog bilansa implicira da je alokacija resursa u crnogorskoj privredi neefikasna. Proizvodni potencijali su zapostavljeni. Prije svih, poljoprivreda i prerađivačka industrija. Eksploatacija potencijala u energetici je vidljivija. To pokazuje da sistem nije orijentisan na stvaranje nove vrijednosti kroz alokaciju domaćih proizvodnih potencijala. U ovim okolnostima, multiplikacija je veoma niska.
Najprije bi trebalo početi sa analizom spoljnotrgovinskog bilansa. Šta uvozimo i gdje postoji potencijal da inostrane proizvode supstituišemo domaćom proizvodnjom? Sa druge strane, postoji izuzetan prostor da plasiramo domaće proizvode kroz turističku djelatnost. Neke od aktivnosti na planu smanjenje uvozne zavisnosti, mogu se ogledati u povećanoj podršci domaćoj proizvodnji i diversifikaciji ekonomije. Jačanje konkurentnosti domaće privrede se nameće kao imperativ, naročito u okolnostima pristupanja Evropskoj uniji i pojačane konkurencije sa kojom će se suočiti naši privrednici. Obnovljivi izvori energije, zajedno sa sektorom poljoprivrede mogu biti izvor ka pozitivnim promjenama na polju spoljnotrgovinske ravnoteže, odnosno rast izvoza usluga, naročito u dijelu IT sektora.
Kako nedostatak adekvatnog regulatornog okvira i efikasnih institucija utiče na konkurenciju i percepciju Crne Gore kao investicione destinacije?
Ekonomski razvoj države rezultat je sadejstva velikog broja faktora. Preduslovi održivog ekonomskog razvoja su postojanje zdrave konkurencije, funkcionalnih institucija i sistema vladavine prava. Ustav Crne Gore prepoznaje da naša država svoje ekonomsko uređenje kreira na principima slobodnog tržišta i slobode preduzetništva. Pitanje koje dominira kako u stručnoj ekonomskoj, tako i široj društvenoj zajednici, jeste da li svi prethodno pomenuti postulati, imaju svoje uporište u crnogorskoj zbilji.
Crna Gora je tranziciona ekonomija, a period socijalizma karakterisan je kulturom sigurnosti i ravnomjerne raspodjele resursa, nasuprot dinamičnoj i neizvjesnoj tržišnoj utakmici. Proces privatizacije koji je trebao doprinijeti većem nivou konkurencije, bio je praćen pojavom monopolskih ili oligopolskih struktura. Riječ je naravno o situaciji i fenomenu koji nije ekskluziva Crne Gore, već cjelokupnog spektra država Centralne i Istočne Evrope.
Konkurencija se u Crnoj Gori, iako je riječ o nezaobilaznom elementu svakog prosperitetnog društva, i dalje ne razumije na pravi način. Posmatramo je kao prijetnju, ne kao priliku, a nedostatak regulatornog pravnog okvira i ovlašćenja Agencije za zaštitu konkurencije da izriče konkretne novčane kazne, šalje impulse da kršenje ovih normi ima neadekvatan tretman. To destimulativno djeluje i na strane investitore, koji zahtijevaju jasna, stabilna i precizno definisana pravila igre.
To je upravo povezano sa narativom o poslovnom ambijentu, čija se suština ne zasniva na postojanju formalno pravnih uslova za nesmetano poslovanje, već u njihovoj primjeni. Brzina, efikasnost i transparentnost procesa, govore o sposobnoj državi koja pravila sprovodi u praksi. U Crnoj Gori, posmatrano kroz naočare stranih investitora i privrednika, i dalje postoje značajne barijere. Komplikovane procedure i sporost administracije uz nedovoljan stepen digitalizacije, negativno se odražavaju na cjelokupan poslovni ambijent.
Zbog toga je jačanje institucija i unapređenje administrativnih i pravosudnih kapaciteta, ključ crnogorskog napretka. Samo na tim osnovama se može graditi zdrav i dugoročno održiv ekonomski model, koji će biti sposoban da odgovori izazovima savremenog tržišta, a Crnu Goru pozicionirati na mjesto respektabilne države za obavljanje biznisa i kredibilnog partnera.
Na kraju, kvalitetan poslovni ambijent podrazumijeva manje neizvjesnosti u kreiranju ekonomske politike. Zadatak države je da kreira predvidive i dugoročno održive politike, koje reprezentuju kompetentnost i kredibilitet. Na tome je zasnovano povjerenje u institucije. A bez neophodnog povjerenja, nema poslovnog optimizma i važnih investicionih odluka.
Za kraj, na bazi svega što ste prethodno analizirali, možete li nam reći šta smatrate ključnim ekonomskim izazovom Crne Gore i koje biste preporuke dali nosiocima ekonomskih vlasti?
Crna Gora je previše dugo u tranziciji. Svjesni smo da je u dužem vremenskom intervalu odnos moći između društva (kojeg reprezentuju građani) i države (koju predstavljaju političke i ekonomske elite) bio u neravnoteži, što je u pojedinim periodima značajno usporilo proces demokratizacije i razvoj slobodnog tržišta. Tranzicija je pokazala da su tradicionalne razvojne ideje koje naglašavaju akumulaciju kapitala u sjenci fundamentalnog cilja – a to je izgradnja institucija. Slabe institucije su učinile da tempo tranzicije, ali još važnije tempo konvergencije ka razvijenim privredama, bude veoma spor.
Dakle, slabe institucije su ključni ekonomski i društveni izazov Crne Gore. Nedostatak inkluzivnih institucija koje podstiču konkurenciju i povećavaju produktivnost dodatno je ograničio ekonomski potencijal. Na putu ka prosperitetu, neminovno je osigurati vladavinu prava na kojoj su zasnovane ekonomske i političke slobode. S obzirom da korupcija opredjeljujuće determiniše snagu institucija, neophodna je striktna primjena zakona i implementacija snažnih kontrolnih mehanizama u svim sferama društvenog djelovanja. Dodatno, potrebno je podsticati otvorenu konkurenciju i smanjiti obim neformalne ekonomije, jer je slobodno tržište u kapitalističkoj privredi najvažnija ekonomska institucija. Kada je riječ o aktivnostima države, izuzetno je važna snaga fiskalnih institucija. Tu, prije svega, mislim na afirmaciju fiskalnih pravila nasuprot diskrecionim pravima. Jasna fiskalna pravila obezbjeđuju stabilnost javnih finansija i čuvaju od političkog oportunizma. U istom pravcu bi trebalo da djeluje Fiskalni savjet, kao budući kontrolni mehanizam koji će mjeriti fiskalne rizike i pozitivni uticati na predvidivost i kredibilitet fiskalne politike.
(Bankar.me)
