Dok je prosječna isplaćena neto plata po zaposlenom u Hrvatskoj u novembru prošle godine iznosila 1.038 eura, po podacima Državnog zavoda za statistiku, u njoj susjednim zemljama u isto vrijeme bila je znatno niža.

Poređenja radi, u Bosni i Hercegovini je u novembru 2022. godine prosječna plat iznosila 599 eura; prosječna zarada bez poreza i doprinosa za oktobar 2022. u Srbiji je iznosila 641 euro; u Crnoj Gori, prema pokazateljima Uprave za statistiku, prosječna zarada bez poreza i doprinosa u novembru prošle godine iznosila je 721 euro.

S druge strane, ako se uporedi s drugim državama Evropske unije, Hrvatska se godinu ranije sa prosječnom mjesečnom platom od 935,44 eura nalazila pri samom dnu liste prosječnih primanja u Uniji. Iza nje su samo Mađarska, Rumunija, Poljska, Grčka te Slovačka, prema podacima Eurostata.

Prosječna neto godišnja plata za zaposlene koji su radili puno radno vrijeme u Evropskoj uniji u 2021. godini iznosila je 33.500 eura, višestruko više od 11.225 eura koliko je prosječan radnik mogao zaraditi u Hrvatskoj za godinu, pokazuju Eurostatova mjerenja. U samom vrhu najvećih prosječnih plaća u EU za 2021. bio je Luksemburg sa 72.200 eura godišnje.

Zašto je Hrvatska privlačna balkanskim radnicima?

Međutim, i sa tako niskim standardom za prilike Evropske unije, najvećeg prostora na svijetu u kojem vladaju liberalno-demokratski principi, Hrvatska je postala odlična prilika za građane iz susjednih država.

Prema izračunima agencije PickJobs Hrvatska je u 2022. godini premašila brojku od 100.000 radnih dozvola za strane radnike. Među njima najviše radnika iz susjedne Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije te Kosova. Prednjače radnici u turizmu i ugostiteljstvu, te radnici u građevini.

Bivša jugoslovenska republika od osamostaljenja 1991. godine prošla je kroz teško razdoblje rata, kao i tranziciju od socijalizma do parlamentarne demokratije obilježenu korupcijom, nepotizmom, lošom privatizacijom… Ipak, uz sve poteškoće uspjela je da ostvari sve vanjskopolitičke ciljeve: od 2009. godine je članica NATO-a, najvećeg vojnog saveza na svijetu, članica Evropske unije je od 2013. godine, a od 1. januara 2023. i članica šengena i eurozone.

Kako je Hrvatska uspjela ostvariti vanjskopolitičke ciljeve?

„Uz mnoge poteškoće, Hrvatska je imala i nekoliko prednosti“, kaže za Al Jazeeru Vesna Pusić, bivša hrvatska ministrica vanjskih i evropskih poslova. Po njenom mišljenju, ključan je bio tajming.

„Mi smo naš EU i NATO projekt počeli 2001. godine ratifikacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u vrijeme kad je još i u EU i u državama Istočne Evrope postojao entuzijazam oko proširenja; 2004. godine izgradili smo politički konsenzus unutar političke elite – svih relevantnih političkih stranaka – o ulasku u EU i taj konsenzus smo zajedničkim snagama uspjeli očuvati do ulaska 1. jula 2013. godine; NATO se i u javnosti i među političarima uvijek tretirao kao sastavni dio EU integracije.

U cijelom tom razdoblju postojali su istaknuti političari u pet do šest relevantnih parlamentarnih političkih stranaka koji su, uprkos mnogim razlikama i neslaganjima, bili za Hrvatsku u EU i na tome su aktivno radili i sarađivali; jako civilno društvo i naročito izuzetni pojedinci, odnosno javni intelektualci su takođe podržavali EU projekt, što je svakako doprinijelo uspjehu“, rekla je Pusić.

Šta je Hrvatska propustila učiniti?

Neki istaknuti intelektualci, poput istoričara Iva Goldsteina, kaže da je Hrvatska mogla učiniti i više. U ranijem intervjuu za Al Jazeeru rekao je da zemlja u mandatu aktuelnog premijera Andreja Plenkovića doživjela pad u pogledu poštovanja indeksa liberalne demokratije.

„U nekim aspektima se približavamo neliberalnoj demokratiji. To doduše nisu takvi padovi kao što su agencije izmjerile u slučaju Mađarske i Poljske, ali je pad u Hrvatskoj nedvosmisleno značajan“, rekao je Goldstein.

Postratni period nezavisne Hrvatske istoričar Goldstein vidi kao vrijeme velikih promjena, ali i vrijeme suočavanja s problemima novoga karaktera: premda je zemlja članica Evropske unije već 10 godina, Goldsten ne vidi da je Hrvatska još uvijek prihvatila istinske evropske vrijednosti, uključujući liberalno-demokratske standarde.

Opozicioni političar Bojan Glavašević takođe zamjera što Hrvatska nije postigla više. Premda Hrvatska jeste učinila značajne iskorake naprijed, Glavašević kaže da „ima i dosta koraka koje je napravila unatrag, posebno u polju ljudskih prava i slobode medija, što je osnov svake demokratije“.

„Hrvatska trenutno pada na polju slobode medija“, kaže Glavašević Al Jazeeri.

Kako god, čini se da je sada odlična prilika da i ostatak Zapadnog Balkana počne hvatati korak sa Evropskom unijom. Glavašević kaže da Brisel podržava ekonomsku i bezbjednosnu stabilnost u “dvorištu” Evropske unije, a to je posebno vidljivo u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu.

Al Jazeera