Već u prvim bušotinama pronađenje gas naftnog porijekla, kao i laka nafta. Toje laka nafta kategorije u koju spadaju američka slatka nafta, sirova nafta iz nalazišta Sjevernog mora i slično.
Slatka laka nafta ima jeftiniju proizvodnju i preradu, budući da se nalazi na manjim dubinama. Utvrđene su istraživanjima mnoge strukture na različitim nivoima stijenskog kompleksa, mogu predstavljati skladišta, kako se to kaže zamke na naftu i gas. I odnosi različitih sedimentnih fakcija ukazuju na mogućnosti formiranja statigrafskih zamki koje bi mogle sadržavati naftu i gas, kaže za Pobjedu dr Tihomir Dragašević, profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.
Profesor Dragašević, rođeni Pljevljak, jedno je od najznačajnijih imena jugoslovenske geofizike, objavio je pet knjiga i više od 90 naučnih radova u stranim stručnim časopisima. U svim naftno-geološkim radovima na području Crne Gore učestvovao je, kako kaže, još od studentskih dana i tome posvetio više od tri decenije rada, kao koordinator i kao savjetnik na projektu Naftnoistraživačke aktivnosti na području južnog Jadrana. Dr Dragašević je bio direktor Instituta geofizike u Beogradu, bio je prvi čovjek posebnog preduzeća za istraživanje nafte u Titogradu, a onda duže vrijeme koordinator i savjetnik u Jugopetrolu, sve do privatizacije te kotorske državne kompanije.
Arhiva koju je dr Dragašević iza sebe ostavio, radeći u državnoj kompaniji Jugopetrol, osnova je današnjeg novog interesovanja brojnih velikih kompanija za istraživanje nafte na Jadranu. Priča profesora Dragaševića otkriva da postoje veoma realni izgledi da se u akvatoriju Crne Gore otkriju veće zalihe „crnog zlata“.
– Sva dugogodišnja istraživanja nafte i gasa na području Crne Gore govore da je riječ o vrlo interesantnom naftnogeološkom području ističe profesor Dragašević.
Američki partneri
– U istraživanja za naftu i gas sam bio uključen, kao koordinator i savjetnik Jugopetrola Kotor, još od 1970. godine. Prva ozbiljnija ispitivanja su započela sklapanjem ugovora Jugopetrola Kotor i američke kompanije Buttes Gas & Oil Co. Ugovorom je obuhvaćen istražni prostor od graničnog područja sa Albanijom sve do rta Prevlaka. Poslije izvedenih seizmičkih ispitivanja, njihovom interpretacijom, locirana je bušotina JJ-1 koja je na dubini od 3.600 metara ušla u oligocensku krečnjačko-peščarsku seriju kojaje bila ispunjena gasom pod vrlo velikim pritiskom prisjeća se Dragašević i napominje da strani partner zbog nepostojanja infrastrukture za prenos gasa nije bio zainteresovan za eksploataciju.
Ta prva istraživanja bila su ohrabrenje za nove partnere iz SAD: Jugopetrol Kotor je već krajem 1970. godine potpisao ugovor sa moćnom američkom kompanijom Chevron Co. iz San Franciska. Ta je kompanija potpisala ugovore i sa Crnom Gorom i sa Hrvatskom o istraživanju ugljovodonika u Jadranu.
Pronalazak nafte
– Nakon novih, opsežnih, seizmičkih istraživanja locirane su i izbušene dvije bušotine: JJ-2 na području Ulcinja i JJ-3 u zoni između Kotora i Budve. Upravo je ova posljednja bušotina utvrdila naftu koja je testiranjem izašla na površinu! Analize su pokazale da se radi o takozvanoj lakoj nafti, sličnih karakteristika kao ona u Sjevernom moru priča dr Dragašević i kaže da su tada mislili da su na pragu velikog otkrića, od značaja za budućnost ne samo Crne Gore nego i tadašnje jugoslovenske ekonomije.
Da bi se utvrdile rezerve nafte, bilo je neophodno sprovesti još nekoliko bušenja. No, američkoj kompaniji je isticao ugovor i odlučili su se da istraživanja nastave u Hrvatskoj.
– Oni su očekivali da će, s obzirom na to da se debljina sedimenata istanjuje, naftu u zoni Hrvatske naći znatno pliće nego na bloku koji su istraživali u Crnoj Gori. Procjene Chevrona bile su pogrešne, na novom bloku izbušili su nekoliko bušotina, ali su sve bile negativne objašnjava dr Dragašević.
Kad rat caruje
Odlaskom kompanije Chevron iz Crne Gore nije prestalo interesovanje za istraživanje nafte u podmorju Crne Gore. Ubrzo se aktivirala i pokazala interesovanje jedna od najvećih svjetskih naftnih kompanija Mobil Oil Co. iz Dalasa. Nakon detaljnih analiza dotadašnjih istraživanja, bio je pripremljen ugovor o novim bušenjima koji je trabalo da odobri bord direktora kompanije Mobil.
No, to su bila vremena kada se Jugoslavija počela u vihoru rata raspadati i američka kompanija nije željela investirati u zemlju sa tada najvećim rizikom investiranja kapitala. Početkom devedesetih je jeka oružja i nacionalističke histerije prekrila sve, pa i istraživanja nafte.
Profesor Dragašević se prisjeća da je, uprkos svemu, interesovanja bilo i kasnije, da je još jedna američka kompanija Oksidental iskazala interesovanje za dobijanje koncesija, ali tada u Crnoj Gori nije bilo naklonosti, spremnosti ali i znanja da se proba nešto drugačije.
Potom je došla i famozna privatizacija Jugopetrola. Priča o istraživanjima nafte je, jednostavno, arhivirana: Hellenic Petroleum je bio orjentisan na ono što donosi brzi i laki profit – trgovinu naftom i naftnim derivatima. A država Crna Gora nije htjela da troši novac na istraživanja nafte.
– Poslije mojih primjedbi na neke elemente u privatizacionom postupku, grčki vlasnik mi je saopštio da moj rad ,,treba bolje vrednovati“, saopštavajući da ću biti zadužen za reviziju svih projekata nove, privatizovane firme, te da ću biti pozvan po potrebi. Od tada nijesam imao nikakvih kontakata sa firmom. Jednom sam, na sastanku u Vladi Crne Gore, u diskusiji oko privatizacije posebno insistirao na zadržavanju vlasništva neprodavanju podvodnog dijela teritorije, kao i strogom čuvanju, obezbjeđivanju dotadašnjih stručnih materijala kaže Dragašević, izražavajući nadu da je njegov savjet poštovan. Jedno je bilo izvjesno: više nije bilo ni posla za profesora Dragaševića, niti je on želio da se bavi nečim što nije u domenu ni njegove struke ni njegovog interesovanja, niti se država Crna Gora mnogo interesovala za vlastito blago ispod mora. Vratio se dr Dragašević predavanjima na fakultetu u Beogradu. Povremeno su ga iz Vlade kontaktirali, on je objašnjavao istraživanja, neophodnost da se ide dalje…
Nastaviti istraživanja
Osamdesetdevetogodišnji dr Tihomir Dragašević vjerovatno je danas najbolji poznavalac sedimenata Jadrana. Rukovodio je istraživanjima kada je, tokom tri decenije, na prostoru Crne Gore snimljeno više od dvije hiljade kilometara seizmičkih profila i izbušeno više bušotina u podmorju, ali i nakopnu.
– Na rezultatima tog prošlog rada zasniva se i ocjena vrijednosti podmorja Crne Gore i objašnjava interes inostranih kompanija za naše tendere, kao i njihova spremnost da ulažu znatna sredstva u dalje traženje ugljovodonika. Svi ti današnji razgovori o vrednovanju naših podvodnih terena – ponekad i bez dovoljno naučnog ukusa rezultat su davno činjenog, nekadašnje brige države za valorizaciju njenih skrivenih bogatstava kaže dr Dragašević i upozorava da Crna Gora mora biti svjesna što ima i čime raspolaže.
– Ta slatka laka nafta (sweet light oil) koju smo pronašli u prvim bušotinama je značajan uspjeh istraživanja, ona ima jeftiniju proizvodnju i preradu, budući da se nalazi na manjim dubinama. Slična je, kao što rekoh, sa naftom iz nalazišta u Sjevernom moru, kao i sa dijelom nafte sa Bliskog istoka, Afrike i Venecuele ističe profesor i upozorava na važnost basena koji krije zalihe gasa i nafte.
– Utvrđeno je postojanje Južno-jadranskog sedimentnog basena u kojem debljina sedimenata premašuje 15.000 metara u epicentralnom dijelu. Nema u svijetu danas basena takve debljine i takvih strukturnih karakteristika, a da nema proizvodnje nafte i gasa. Da bi se utvrdile rezerve nafte koje sadrži određena struktura u okviru koje je i utvrđena nafta ili gas potrebno je izbušiti dodatne bušotine kako bi se ležište okonturilo i dobili podaci za sračunavanje rezervi. Dokumentacioni materijali su vjerovatno sačuvani i predstavljaju vrijednost za sagledavanje daljih radova. Ostalo je na nama, da preduzmemo neophodne radnje da bi valorizovali vlastite resurse, zaključuje dr Tihomir Dragašević.
Izvor: Pobjeda
