Jedan od najbogatijih ljudi kasnog srednjeg vijeka živio je u Francuskoj u 15. vijeku i zvao se Jacques Coeur. Njegova spektakularna karijera jedan je od rijetkih primjera iz prošlosti koji savršeno ilustruje sve mogućnosti i opasnosti koje je sa sobom nosio položaj biznismena u to doba.
Putovanje koje je promijenilo sve
Jacques je rođen 1395. godine u Bourgesu u porodici sitnog trgovca. Prve poslovne korake započeo je u kovnici novca koje su bile pod kraljevom nadležnošću. U dobi od 37. godina Coeur se otisnuo s grupom trgovaca iz Montpelliera na Levant. Još uvijek nije jasno koja je bila svrha tog putovanja – duhovno hodočašće, diplomatska misija ili poslovno putovanje. Bilo kako bilo, Coeur se vratio u Francusku s jasnom vizijom kako će izgraditi svoje poslovno carstvo.
Put ka bogatstvu
Levant, poznat kao „zemlja izlazećeg sunca“ ili istočno Sredozemlje, povezivao je hrišćanska tržišta na zapadu s onim muslimanskim na istoku.
Coeur je postavio sebe na čelo tog vrlo profitabilnog posla.
Otvorivši trgovinu s Levantom Coeur je tokom godina stekao ogroman imetak uvozeći u Francusku proizvode iz Azije, poput svile, brokata, ćilima, začina i druge egzotične robe.
Europska elita bila je spremna da plati Coeuru bogatstvo kako bi došla u posjed luksuzne robe koja je isticala njihov društveni status.
Poslovno carstvo
Coeur je brzo izgradio reputaciju vještog trgovca i finansijera.
U tim vremenima baviti se poduzetništvom je bilo časno, no vrlo riskantno zanimanje. Jedinu zaštitu pružala im je diversifikacija poslovanja i široka geografska distribucija.
Coeur je za svaki biznis osnivao posebne kompanije.
Za njega je radilo oko 300 agenata raštrkanih po svim važnim lukama svijeta, imao je trgovačke kuće u svim većim gradovima Francuske, a njegova flota sastojala se od sedam trgovačkih brodova i navodno je konkurirala moćnim italijanskim republikama toga doba
Poslovna organizacija koju je Coeur razvio u određenom se smislu smatra prethodnikom modernog biznisa.
Kraljev miljenik
Dobar glas koji je pratio Coeuru na koncu je dopro i do kralja Karla VII. Coeur je prvo imenovan direktorom kovnice, a potom dvorskim bankarom i članom kraljevskog vijeća.
Ugled koji je Coeur uživao kod kralja izazivala je zavist i neprijateljstvo u državi.
Posjedujući nepogrešiv instinkt za biznis, Coeur je iskoristio svaku priliku i sredstvo da poveća svoje imetak.
Imao je pristup ne samo vladaru i visokom društvu, već i sa stranim zemljama s kojima je Francuska imala političke i ekonomske veze.
Do svoje 54 godine Coeur je posjedovao bogatstvo koje mu je omogućilo da postane bankar kralja i kraljevog dvora.
Posudivši enormnih 2,500.000 franaka koji su bili potrebni Karlu VII u borbi protiv Engleza u Stogodišnjem ratu Coeur koji je krojio političku kartu Francuske i Evrope.
Kao nagradu za vjernu službu vladar je njemu i njegovoj porodici dodijelio status plemića.
„Država, to sam ja“
Jacques Coeur se nalazio na vrhuncu slave i bogatstva. Neopisivo bogat, s velikim i unosnim biznisom, brojnim imanjima i palatama širom Francuske, internacionalnom karijerom trgovca, finansijera i diplomate, Coeur se činio gotovo besmrtnim.
I onda, preko noći, odnosi s kraljem su zahladili. Možda su kraljevi dugovi postali preveliki, ili Coeurovi neprijatelji preuticajni?
Možda je nešto pogrešno odigrao.
Kako god, Coeur je optužen za trovanje kraljeve ljubavnice, veleizdaju, finansijske malverzacije, i naravno, alhemiju. Uhapšen je, mučen i prisiljen da prizna krivicu. Sva imovina mu je zaplijenjena.
Nakon tri godine zatočeništva uspio je da pobjegne u Rim, odakle se uputio na ekspediciju protiv Osmanija.
Tokom ekspedicije „trgovački princ“ i nekad najmoćniji čovjek Francuske, razbolio se i umro siromašan i odbačen na ostrvu Chiosu.
Poslovni puls
