Zavisnost države od podrške komercijalnih banaka ima trend rasta, dok sa druge strane banke i dalje u nedovoljnoj mjeri kreditiraju privredu, smatrajući ta ulaganja rizičnim.

To je pokazao Izvještaju o stabilnosti finansijskog sistema koji je ušao u skupštinsku proceduru.

U njemu je konstatovano da, uz visok nivo javnog duga i deficit budžeta, i rastuća izloženost komercijalnih banaka prema državi predstavlja jedan od ključnih rizika za finansijsku stabilnost Crne Gore.

Taj rizik je još, piše u izvještaju “u granicama tolerancije”.

Podatak Centralne banke (CBCG), koja je sačinila izvještaj, pokazuje da je lani izloženost banaka prema državi (centralnoj vladi) porasla sa 527 na 617,5 miliona eura sa očekivanim daljim rastom.

Hartije od vrijednosti

“Izloženost banaka prema državi tokom 2018. godine povećavala se i putem kreditiranja. Država se zadužila sa 82,6 miliona eura novih kredita. Gledano kroz stanje, krediti centralne vlade su na kraju 2018. godine porasli za 28,8 odsto na 175 miliona eura, dok su se krediti lokalnih vlada smanjili za 24,2 odsto. To su za banke investicije sa povoljnom kamatnom stopom u odnosu na rizike koje nose, što je bankama bilo posebno „privlačno“ posljednjih godina”, konstatovano je u izvještaju.

Objašnjeno je i da su banke investicije u hartije od vrijednosti uglavnom bazirale na hartije koje je izdala država Crne Gora (86,2 odsto).

“Banke i dalje imaju percepciju visokog kreditnog rizika kod realnog sektora(privrede), na šta najbolje ukazuje relativno ograničena kreditna aktivnost (iako je u 2018. ona dodatno intenzivirana), zatim i dalje visok nivo kamatnih stopa na kredite (i pored toga što je prosječna kamatna stopa na kredite značajno opala), kao i drugi kreditni uslovi” konstatovano je u izvještaju.

Naglašeno je da pritisci u državnim finansijama predstavljaju sistemski rizik u Crnoj Gori, te da javni dug (trenutno preko 70 odsto BDP-a) nije ključni, niti jedini uzrok problema, već je dobrim dijelom i posljedica djelovanja drugih ekonomskih uticaja, prije svega strukturnih faktora. Spoljni dug države na kraju 2018. godine iznosio je 2,76 milijardi eura, pri čeme se na kredite odnosilo 55,9 odsto, a na euroobveznice 44,1 odsto, pišu Vijesti.

“Značajan dio javnog duga kreiran je u periodu relativno dostupnog i jeftinog novca na međunarodnim finansijskim tržištima, što je u velikoj mjeri bilo posljedica politike istorijski najnižih kamatnih stopa vodećih svjetskih cetralnih banaka. U takvom okruženju država je uspjela, a i dalje uspijeva, da se zaduži po niskim kamatnim stopama u odnosu na istorijske standarde. Međutim, i u tim okolnostima, izdaci za kamate su značajni, i procijenjeni su na 88,6 miliona eura (1,9 odsto BDP-a) u 2018. godini, a projektovani su na 95,8 miliona eura (dva odsto BDP-a) u 2019. godini. Zbog svega, poseban izazov za finansiranje troškova kamata i za refinansiranje duga predstavljaće period „normalizacije“ kamatnih stopa na međunarodnom finansijskom tržištu. To će u jednom trenutku (iako ne u kratkom roku) nužno uslijediti. Stoga je bitno da sve usvojene mjere fiskalne konsolidacije budu sprovedene i da se do tada nivo javnog duga svede na održiv nivo, u skladu sa projekcijama Ministarstva finansija”, ocijenjeno je u izvještaju.

Poslodavac i investitor

Objašnjeno je da je stanje državnih finansija jako važno i bez direktnih finansijskih veza između države i banaka. To je iz razloga što je državni sektor najveći „poslodavac i investitor“ u zemlji, čije se finansiranje pri tome bazira na privatnom sektoru.

“Zato, nakon svakog perioda neizbalansiranog, neodrživog finansiranja, koje vodi ka svojevrsnom „nagomilavanju“ javnog duga, poslije određenog vremena mora slijediti period fiskalne konsolidacije. Poželjnije je ako je to uravnoteženje potrošnje postepeno (nego naglo), ali i postepeno uravnoteženje može voditi pritiscima na finansijske pozicije stanovništva i nefinansijskih institucija, koji se potom prelivaju na banke, kako kroz probleme u otplati kredita, tako i kroz smanjenje depozita kod banaka, kao najvažnijeg izvora banaka za finansiranje kreditnog rasta”, objašnjeno je u izvještaju.

Prema ocjenama u izvještaju, u Crnoj Gori je prisutna dodatna kompleksnost zbog rastućih direktnih finansijskih veza između države i banaka.

“Razlozi za jačanje pomenute veze bili su dvojaki. Banke su tim ulaganjima ostvarivale povoljne prihode od kamata u odnosu na preuzete rizike. Uz to, na ta ulaganja nijesu morale da izdvajaju dodatni kapital, budući da se ona tretiraju kao bezrizična. S druge strane, za državu su likvidna sredstva banaka bila dragocjen izvor finansiranja, što je posebno izraženo u posljednje vrijeme, kada se država suočava sa izazovima u finansiranju duga na međunarodnom tržištu. Ipak, iako rastuće, ovo zaduženje, imajući u vidu njegov postojeći nivo, nije prijetnja finansijskoj stabilnosti, i dalje je niže nego u jednom broju zemalja EU”, konstatovano je u izvještaju.

Rast gotovinskih kredita rizik za finansijski sistem 

Kao rizik za finansijsku stabilnost označen je i udio gotovinskih kredita u ukupnim kreditima koje banke odobravaju građanima, uz rast ročnosti tih kredita.

“U 2018. godini intenzivirano je zaduživanje po gotovinskim (nenamjenskim) kreditima, pa je to postalo pitanje koje će biti predmet budne pažnje CBCG. Jedan od ključnih elemenata je njihovo obezbjeđenje, odnosno, zaštita banaka od kreditnog rizika po tim kreditima”, konstatovano je u izvještaju.

Novoodobreni gotovinski krediti građanima su u prošloj godini dostigli cifru od 340,4 miliona eura (12,1 odsto više nego u 2017. godini), dok je njihovo učešće u ukupnim novoodobrenim kreditima povećano na 68,9 odsto. Trend rasta tog učešća prisutan je sedam godina.

“Posmatrano kroz stanje (neotplaćenu glavnicu) kredita prema svim subjektima, primjetan je višegodišnji rast učešća gotovinskih kredita u ukupnim kreditima, kao i porast njihove ročnosti. Tako su na kraju 2018. gotovinski krediti činili 25,9 odsto ukupnih kredita, a učešće gotovinskih kredita inicijalne ročnosti duže od tri godine iznosilo je 92 odsto svih gotovinskih kredita, odnosno 32,3 odsto svih vrsta kredita inicijalne ročnosti duže od tri godine”, navedeno je u izvještaju.