Singapurska strategija bi učinilo čuda ne samo za ekonomiju Crne Gore, već i za njen imidž. Korupcija i siromaštvo bi se smanjili, prihodi i rast bi se povećali, a deficit bi na kraju postao stvar prošlosti. Ekonomsku i socijalnu korist osjetili bi svi u Crnoj Gori – uvjeren je Stiv Henke (Steve H. Hanke) profesor primijenjene ekonomije na Univerzitetu Johns Hopkins.
*Stiv Henke @Steve_Hanke je bio lični ekonomski savjetnik Živka Pregla i savjetnik vlade Anta Markovića u bivšoj Jugoslaviji. Bio je državni savjetnik i savjetnik predsjednika Mila Đukanovića u Crnoj Gori kada je sprovedena “dolarizacija” 1999. godine. Koautor je knjige Crnogorska marka, objavljene 1999. u Podgorici, koja je bila putokaz za valutnu reformu 1999. godine i uvođenje DEM. Henke je trenutno rangiran kao treći najuticajniji ekonomista u svijetu od strane FocusEconomics u Barseloni.
U ekskluzivnom intervjuu za Bankar, on je objasnio suštinu singapurske strategije, i redosljed poteza koji je tu zemlju doveo u sam vrh najslobodnijih, najfleksibilnijih i najprosperitetnijih ekonomija na svijetu.
Profesor Henke je uvjeren u potrebu promjene crnogorskog Ustava, kako bi se uspostavila fiskalna disciplina i stabilnost, a kada je riječ o partitokratiji i partijskom zapošljavanju, izričit je da su državna preduzeća veliki “motori” za rasipanje, prevare i zloupotrebe. On smatra i da će birokratija EU “zamotati Crnu Goru” i staviti je u državnu zamku EU, sa sporim rastom.
Zalaže se za privatizaciju državnih preduzeća, i podsjeća da su gospođa Henke i on bili ti koji su donijeli riječ „privatizovati“ iz francuskog u engleski jezik i njen ulazak u Websterov Deveti novi univerzitetski rječnik 1983. godine.
***
–Iznijeli ste stav da zemlje bivše Jugoslavije treba da usvoje singapursku strategiju. Šta je suština te strategije i kakva bi prilagođavanja Crna Gora u tom pogledutrebala da sprovede?
Prije nego što se konkretno osvrnem na Singapursku strategiju, dozvolite mi da kažem da je jedan od najvećih problema na Balkanu, uključujući i Crnu Goru, korupcija. I upravo ta korupcija, u svim svojim manifestacijama, stvara „deficit nade“ u većini balkanskih zemalja. Da bi se “napao” problem, mislim da Crna Gora treba da prihvati Singapursku strategiju Lee Kuan Yewa. Ako to ne učini, imidž i reputacija Crne Gore će biti upropašteni korupcijom, a njen ekonomski napredak zaustavljen u decenijama koje dolaze.
Iako Singapur može izgledati daleko od Crne Gore, njegove lekcije su najrelevantnije i najotkrivenije. Singapur je stekao nezavisnost 1965. godine, kada je, u stvari, izbačen iz Malezije. Singapur je u to vrijeme bio zaostao i siromašan — siromašniji od Crne Gore. Često se priča o tome da je Crna Gora među najsiromašnijim zemljama u Evropi. Pa, Singapur je bio u lošijoj ekonomskoj situaciji 1965. godine – pusta mrlja na karti u opasnom dijelu svijeta. Pored sve većeg siromaštva, Singapur je bio zahvaćen etničkim sukobima. Problem je proizašao iz razlika među singapurskim kineskim, indijskim i malajskim stanovništvom. Godine 1965. ove etničke grupe su se nalazile na ivici građanskog rata — slično jugoslovenskoj situaciji ranih 90-ih. Međutim, Singapur je imao vođu — Li Kuan Ju, po mom mišljenju, jednog od najvećih političara dvadesetog vijeka — koji je imao jasne ideje o tome kako da modernizuje zemlju. I bio je u stanju da svoje zdrave ideje sprovede u djelo. Naravno, svi znamo uspjeh koji je Singapur danas ostvario. Prihod po glavi stanovnika sada je preko 133.000 američkih dolara – što je čini jednom od najbogatijih zemalja na svijetu.
–I koje konkretno elemente sadrži singapurska strategija?
Broj jedan je bio stabilan novac. I kako je Singapur postigao monetarnu stabilnost? Kao što je to učinila Bugarska 1997. godine kada sam bio predsjedavajući. Glavni savjetnik Petra Stojanova, Singapur, počeo je sa sistemom valutnog odbora. Prema tom sistemu, bugarski lev je jednostavno klon eura. Vrijedi napomenuti da sam 1999. godine, kada sam bio državni savjetnik i savjetnik predsjednika Mila Dukanovića u Crnoj Gori, preporučio sam nešto vrlo slično: „dolarizaciju“, zamenu jugoslovenskog dinara za njemačku marku (sada euro). Druga stvar je bila da je Lee Kuan Yew isključio mogućnost dodavanja “posude za prosjačenje”. Singapur je odbio da prihvati stranu pomoć bilo koje vrste. Ovo je daleko od Crne Gore, gdje, kada uzmete u ruke novine, vidite samo političare i birokrate koji pokušavaju da obezbijede stranu pomoć od nekoga, bilo strane vlade ili EU. Nasuprot tome, natpisi „zabrana strane pomoći“ visili su, i još uvijek vise, figurativno ispred svake vladine kancelarije u Singapuru. Treća stvar je bila da je Singapur težio da ima konkurentna privatna preduzeća iz razvijenog svijeta. To je postignuto laganim oporezivanjem i laganom regulacijom, zajedno sa potpuno otvorenom i slobodnom trgovinom – ukratko, politikama koje su omogućile singapurskim privatnim preduzećima da postanu azijski tigrovi. Četvrta tačka singapurske strategije bila je naglasak na ličnu sigurnost, javni red i zaštitu privatne imovine. To su bila četiri cilja Singapurske strategije Lee Kuan Yewa: stabilan novac, bez strane pomoći, konkurencija prvog svijeta i zakon i red.
Singapurski ministri mogu biti samo prvorazredni stručnjaci, godišnja plata im je preko milion dolara
Za postizanje ovih ciljeva, ključ strategije bila je „mala“, transparentna vlada — minimalistička vlada koja je izbjegavala složenost i „birokratiju“. Da bi primijenio ovaj princip, Singapur postavlja samo prvorazredne državne službenike i isplaćuje im samo plate prve klase. Da vas podsjetim da danas, u Singapuru, ministri na početnim nivoima (MR4) dobijaju godišnju platu od 1,1 milion dolara. U zamjenu za ove visoke plate, Singapurska strategija zahtijeva da vlada vodi čvrst brod, bez otpada ili korupcije. Biro za istraživanje korupcije u Singapuru osigurava da se strogi antikorupcijski standardi grada-države provode u najvećoj mjeri zakona. Zaista, vlada Singapura ima nultu toleranciju na korupciju – bilo kakav miris ili dašak korupcije od javnog službenika – i ta osoba je bez posla.
Dozvolite mi da dam primjer kako Singapurska strategija Lee Kuan Yewa funkcioniše u stvarnosti. Ovo će ilustrovati kako je Singapurska strategija dovela malu zemlju, bez prirodnih resursa (osim divne luke), tamo gdje je danas. Da bismo to učinili, pogledajmo kako je Singapur reagovao na globalnu finansijsku krizu 2008. Do 2009. godine, finansijsku krizu osjetila je svaka ekonomija svijeta. Kineska riječ za “krizu” zapravo znači dvije stvari: ne samo da znači “kriza”; takođe znači “prilika”. Singapurska vlada je jasno shvatila ovaj princip i do maja 2009. krenula je u akciju. Umjesto da kuka ili samo priča i ne radi ništa, Singapur je formirao Komitet za ekonomske strategije od dvanaest stručnjaka. Razvili su plan za odgovor na ekonomska previranja i mogućnosti koje su ona predstavljala. Do januara 2010. , komisija je predala svoj izvještaj — izvještaj koji uvijek nosim sa sobom, bukvalno u aktovci. Singapur je odmah odgovorio na plan Komiteta. Suština izvještaja je poziv Singapuru da se više okrene ekonomiji zasnovanoj na znanju i visokoj dodatnoj vrijednosti: rast kroz vještine, inovacije i komercijalizaciju istraživanja i razvoja. Osim poboljšanja vještina i podsticanja inovacija, izvještaj poziva Singapur da se osloni na tržišne snage i sistem cijena za restrukturiranje privrede.
Prihvatanjem Singapurske strategije Lee Kuan Yewa o stabilnom novcu, bez strane pomoći, konkurenciji u prvom svijetu i zakonu i redu; prihvatanjem slobodnog tržišta kao vodećim principom ekonomije; i zahtijevajući vladu koja je apsolutno bez otpada i korupcije, Singapur se transformisao iz siromašne, jalove mrlje u globalni finansijski centar. U stvari, 34. i najnovije izdanje Indeksa globalnih finansijskih centara rangira Singapur kao treći najkonkurentniji finansijski centar na svijetu, iza samo New York Cityja i Londona.Danas je Singapur jedna od najslobodnijih, najfleksibilnijih i najprosperitetnijih ekonomija na svijetu. Indeks ekonomske slobode Heritage Foundation i Godišnji izvještaj o ekonomskoj slobodi svijeta Instituta Fraser za 2023. rangiraju Singapur kao najslobodniju ekonomiju na svijetu.
Ukoliko bi Crna Gora prihvatila Singapursku strategiju, sigurno bi se veoma brzo popela na gore na ovoj rang listi. Ovo bi učinilo čuda ne samo za ekonomiju Crne Gore, već i za njen imidž. Korupcija i siromaštvo bi se smanjili, prihodi i rast bi se povećali, a deficit nade Crne Gore bi na kraju postao stvar prošlosti. Ekonomsku i socijalnu korist osjetili bi svi Crnogorci.
– Da li ste Vi ikada imali priliku da relizujete Singapursku strategiju?
Da. Ja sam zajedno sa svojim prijateljem, kolegom i nobelovcem Robertom Mandelom dugi niz godina služio u Finansijskom savjetodavnom vijeću Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zagovarali smo Singapursku strategiju, a UAE su usvojile mnoge elemente strategije. Rezultati su odlični. UAE su ostvarili naglo smanjenje oslanjanja na izvoz nafte, pri čemu je ekonomija UAE postala mnogo raznovrsnija i konkurentnija. Kao rezultat toga, ekonomija UAE je solidna, a MMF predviđa godišnji rast od preko 4% u naredne četiri godine.
Dvotrećinsko glasanje da važi za izmjene poreza i povećanje državnog duga
-Vlada Crne Gore sprovela je poreske olakšice na plate, u okviru ekonomskog programa „Evropa sad“. Međutim, ti doprinosi se pokrivaju iz drugih poreza, javna potrošnja raste; traje zaduživanje u inostranstvu, a povećava se spoljnotrgovinski deficit. Šta je po vašem mišljenju poželjan ekonomski model kada su u pitanju javne finansije?
Za fiskalnu disciplinu i stabilnost, Crna Gora treba da usvoji takozvano „Fiskalno pravilo Henkea“ počiva na ideji “supervećinskog” glasanja. Evo kako bi to funkcionisalo. Ustav Crne Gore bi trebalo izmijeniti i uključiti sljedeća tri dijela:
Odjeljak 1. Ukupan crnogorski dug može se povećati samo uz saglasnost dvije trećine poslanika.
Odjeljak 2. Svaki prijedlog zakona o ubiranju novog poreza ili povećanju stope ili osnovice postojećeg poreza postaje zakon samo ako ga odobre dvije trećine poslanika.
Odjeljak 3. Gornja dva odjeljka ovog amandmana će biti suspendovana u svakoj fiskalnoj godini tokom koje je na snazi objava rata.
Usvajanje ova tri pravila obezbijedilo bi sastojke za “crnogorski fiskalni eliksir”. Ove promjene u crnogorskim fiskalnim pravilima bi obezbijedile nešto poput teškog budžetskog ograničenja kroz glasanje supervećine, potrebno za fiskalne odluke.
Bio je “guru” za privatizaciju predsjednika Regana
-Nakon višedecenijske vladavine jedne partije, od 2020. godine Crnom Gorom vlada višestranačka koalicija. Međutim, partitokratija i partijsko obojeno zapošljavanje u državnim kompanijama i institucijama je i dalje na snazi, stvarajući pritisak na javnu potrošnju. Koju vrstu zapošljavanja u javnom sektoru biste savjetovali?
Rješenje problema sadržanog u Vašem pitanju me posebno zanima jer je rješenje problema privatizacija. Početkom 1980-ih postao sam poznat kao “guru” za privatizaciju predsjednika Regana, budući da sam bio zadužen za osmišljavanje Reganovih programa privatizacije. Osim toga, gospođa Hanke i ja smo bili ti koji smo donijeli riječ „privatizovati“ iz francuskog u engleski jezik i njen ulazak u Websterov Deveti novi univerzitetski rječnik 1983. godine.
Ne postoji ništa što izvlači krv iz privrede više od državnih preduzeća (DP) i birokratije koja prati neosnovane propise. Kao što sam naveo u svom djelu “Privatizacija” u New Palgrave: A Dictionary of Economics, državna preduzeća ostvaruju nižu prodaju po zaposlenom od svojih privatnih kolega. Profit po zaposlenom je manji. Produktivnost po zaposlenom je niža. Porezi koji se plaćaju po zaposlenom su manji. A sa izuzetkom nacionalizovanih naftnih kompanija, državna preduzeća obično stvaraju gubitke. Ukratko, državna preduzeća su veliki motori za rasipanje, prevare i zloupotrebe. Državna preduzeća su za gubitnike. Državna preduzeća treba staviti na aukciju i privatizovati. Kako bi se osigurala transparentnost i odgovornost i kako bi se izbjegle greške, proces privatizacije treba voditi profesionalno i sa velikom pažnjom.
Članstvo u EU znači da bi šou vodio Brisel, a ne Podgorica
– Crnogorski premijer Milojko Spajić želi da vidi Crnu Goru kao novu članicu EU, do 2028. godine. Da li vidite to realno i koje glavne zadatke Crna Gora treba da ispuni u tom pogledu?
Ulazak u EU bi ubio svaku šansu da Crna Gora postane još jedan Singapur. Članstvo u EU znači da bi šou vodio Brisel, a ne Podgorica. To bi takođe značilo da će birokratija EU zamotati Crnu Goru i staviti je u državnu zamku EU sa sporim rastom. Da li će Crna Gora moći da uđe u EU 2028. godine, može se samo nagađati. Potpuno zavisi od toga na koji način politički vjetrovi duvaju, a te vjetrove je praktično nemoguće predvidjeti.
– Kada je riječ o čitavom Zapadnom Balkanu, kako gledate na šanse regiona za dugoročni ekonomski rast, ali i političku stabilnost, i da li dijelite zabrinutost da još uvek postoje neki zabrinjavajući uticaji, posebno iz Rusije?
Ono što se dešava na Balkanu je još jedna Velika igra u kojoj imperijalne sile pokušavaju da preoblikuju stvari, kako odgovara njihovim idejama. Sve je vrlo slično onome što se dogodilo nakon Prvog svjetskog rata, a kao što znamo, to nije dobro išlo.
(Bankar.me)
