Život mnogih poslovnih ljudi podrazumijeva i putovanja u inostranstvo. Većina smatra da je sasvim dovoljno poznavati engleski jezik, pošto je on širom svijeta prihvaćen kao jezik biznisa. Međutim, kada posjećujete neku zemlju, postoje i brojne druge stvari koje je dobro znati, kako ne biste, iz nehata i nepoznavanja normi i običaja zemlje u kojoj boravite, uvrijedili ili na bilo koji način postupili neadekvatno. Sva je prilika da vam to većina ljudi ne bi uzela za zlo, ali je isto tako poznavanje tih normi nešto što vam može pomoći u komunikaciji sa poslovnim partnerima u inostranstvu.

Neke stvari, koje u našoj zemlji uzimamo zdravo za gotovo, u određenim zemljama mogu se protumačiti na drugačije načine. U ovom tekstu bavimo se upravo takvim kulturološkim razlikama između zemalja i različitih geografskih područja, odnosno nekim od njihovih manifestacija – onima sa kojima imate veću šansu da se susretnete na poslovnom putu.

• Tako je, na primjer, u Kini običaj da se vizitkarte daju sa dvije ruke.

• U Finskoj su dugi periodi tišine na sastancima sasvim uobičajeni, dok bi se kod nas mogli smatrati neprijatnim ili nekonstruktivnim gubljenjem vremena.

• U Japanu se ljubaznim smatra da donesete mali poklon na svaki poslovni sastanak, koji se uručuje vođi tima.

• Takođe u Japanu, ali i u Južnoj Koreji, nepristojnim se smatra davanje bakšiša.

• U Južnoj Koreji starije osobe su veoma cijenjene, pa se učitivim smatra pozdravljati ih prvi ili provesti nekoliko trenutaka ćaskajući sa njima.

• Ako vas u Egiptu ponude čajem ili kafom i ako odbijete, to može biti shvaćeno kao uvreda. Prihvatljivije je uzeti čaj ili kafu i ne popiti ih, nego odbiti.

• U Ugandi je stalno prisutan problem efikasnog prevoza, pa zato nije neuobičajeno da neko kasni na sastanak i to se ne smatra nepristojnim.

• Isto tako, u Argentini je u potpunosti socijalno prihvatljivo kasniti na večeru (čak važi i za nepisano pravilo), ali u zemljama kao što je Njemačka, naših akademskih 15 minuta kašnjenja smatraju se neprihvatljivim.

• Ako se vozite taksijem u Australiji i Novom Zelandu, sijedanje na zadnje sedište smatra se nepristojnim: trebalo bi sjesti pored vozača.

• Ako ste u Holandiji i sa nekim ćaskate, odnosno pitate ga stvari kao što su „Šta ima novo?” ili „Šta radiš”, što je kod nas potpuno uobičajeno i ustaljeno, u ovoj zemlji smatraće vas nepristojnim jer ovakva pitanja doživljavaju kao zadiranje u sopstvenu intimu. Možda im niko nije rekao da ne moraju da daju tačne odgovore (kao što i jeste uobičajena praksa sa takvim pitanjima sa ljudima koji nam nisu bliski)?

• U Južnoj Americi, Zapadnoj Africi, Bliskom istoku, Grčkoj i Rusiji podizanje palca ka gore istovjetno je pokazivanju srednjeg prsta u našoj i Zapadnoj kulturi.

• Ako se nađete u Kini ili Indiji i dobijete poklon, te ga otvorite odmah, bićete smatrani neučitivim, odnosno pohlepnim. Isto tako, kada u Kini i Japanu primite poklon, potrebno je da prije uzimanja nekoliko puta odbijete isti, jer se i objeručke prihvatanje poklona smatra pohlepnim.

• Takođe u Kini, ali i Koreji i na Tajlandu, dodirivanje ili grljenje druge osobe smatra se napadnim i, samim tim, nepristojnim, dok je u mnogim drugim zemljama ne samo uobičajeno, već i poželjno.

• Jedenje van restorana ili kuće smatra se neuobičajenim u Japanu.

• Ako vas u Libanu ponude posluženjem, prihvatite. Zato što domaćini ovakvu vrstu odbijanja veoma ozbiljno shvataju.

• Kada, međutim, objedujete u nečijoj kući u Kini i na Filipinima i Tajlandu i pritom pojedete sve iz tanjira – što je kod nas ne samo prihvatljivo, već se smatra komplimentom domaćinu – bićete smatrani nepristojnim, jer se jedenje svega iz tanjima smatra znakom da ste još uvjek gladni i da vam je potrebno još hrane.

• Ako idete na zabavu u Norveškoj, potrebno je da ponesete piće koje planirate da pijete. Nepristojnim se smatra piti piće koje niste sami donijeli. 

Većina kulturološki korjenito različitih stvari iz ovih stavki odnosi se na Kinu, odnosno na istočne zemlje koje gaje drugačije kulturološke obrasce u odnosu na naše okruženje, koje je pod snažnim uticajem Zapadne kulture. No, bez obzira na to u koju zemlju putovali, svakako je pametno raspitati se o običajima i normama koje su karakteristične za tu zemlju, kako bi se izbjegle suvišne neprijatnosti.

Ina Borenović, MojaFirma