Ko iole poznaje predistoriju i prethodne pokušaje privatizacije Instituta “Dr Simo Milošević” u Igalu i aktere, zna da razlozi za nezakonito postupanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte nijesu u ekonomskoj sferi, a još manje je to briga pravne sigurnosti i dovođenja ozbiljnih Investitora i kompanija u Crnu Goru. Institut je danas pred stečajem, sa blokiranim računom, neraspoređenim gubitkom većim od 26 miliona eura, ukupnim obavezama koje premašuju 32 miliona eura i više od 600 radnika koji su pred gubitkom posla.

To je za “Vijesti” kazao privrednik Žarko Rakčević čija je kompanija “Vila Oliva”, zajedno sa češkom kompanijom “Philibert.a.s.”, u konzorcijumu bila jedini ponuđač na tenderu raspisanom 18. oktobra 2022. za prodaju većinskog državnog paketa akcija države u Institutu “Dr Simo Milošević” u Igalu. Njihova ponuda proglašena je ispravnom i da zadovoljava tenderske uslove.

Vladin Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim je predsjedavao Duško Marković, odbio je krajem januara 2020. predlog Tenderske komisije, na čijem čelu je bila tadašnja ministarka ekonomije Dragica Sekulić, da se potpiše ugovor sa češko-crnogorskim konzorcijumom.

Upravni sud Crne Gore presudio je u septembru ove godine da je Markovićev Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte donio nezakonito rješenje u vezi s prigovorom češko-crnogorskog konzorcijuma kojim je osporena odluka tadašnje izvršne vlasti da obustavi prodaju većinskog paketa akcija države.

”Drago mi je što je Upravni sud poslije dužeg vremena donio presudu da je u januaru 2020. godine nezakonito zaustavljen proces privatizacije Instituta. Dakle, Savjet za privatizaciju na čelu sa Duškom Markovićem je nezakonito proglasio tender neuspješnim. Oni koji su nezakonito djelovali, ali i razni dušebrižnici, politički demagozi i pojedini eksperti – sveznajuće neznalice, neće snositi odgovornost, ali bi trebalo da odgovore gdje je danas poslije tri godine Institut? Da li je došlo do bolje valorizacije tog vrijednog resursa, kako su obrazlagali svoje nezakonito postupanje, ili je, nažalost, Institut usljed višegodišnjeg lošeg upravljanja danas blokiranog računa, pred stečajem, a preko 600 radnika i njihovih porodica pred gubitkom posla. Uzaludna su bila upozorenja i prijedlozi manjinskih akcionara na sjednicama Odbora direktora. Predstavnici većinskog državnog kapitala u Odboru i menadžmentu u aktuelnom političkom haosu nijesu imali ovlašćenja, a neki ni dovoljno znanja i volje da zaustave sunovrat Instituta. Neraspoređeni gubitak je preko 26 miliona eura, a ukupne obaveze preko 32 miliona eura”, istakao je Rakčević.

On je pitao odakle novac za pokriće gubitaka i plaćanje dospjelih obaveza, za neophodne investicije u medicinsku opremu, za neophodnu rekonstrukciju i renoviranje ruiniranih soba i objekata, za opravku krova zatvorenog bazena ….

”Institut nije dio javnog zdravstvenog sistema, nije javna zdravstvena ustanova. On se ne finansira iz budžeta već mora da se izbori na tržištu za svoju poziciju i da zaradi novac za zarade i sve ostale troškove. Bruto-zarade u Institutu čine preko 80 odsto ukupnog prihoda. Takva situacija bez investicija i znalačkog povećanja prihoda je neodrživa. Stečaj po već viđenom scenariju je najgora opcija. Nikad se više Institut neće oporaviti, kao što se nije oporavio poslije uvođenja stečaja nijedan veliki sistem u Crnoj Gori. Prodavaće se dio po dio imovine. Uz štrajkove radnika par godina će se dijeliti neke plate i kraj. Decenije stvaranja kadrova, nataloženo znanje, infrastruktura, objekti i postojeća oprema biće razvučeni i uništeni.Treba preuzeti odgovornost za stečaj Instituta”, poručio je Rakčević.

Prema njegovim riječima, zdravstveni turizam u Crnoj Gori nije isprazna parola, zdravstveni turizam je Institut kao okosnica – njegov oporavak i snažan povratak na međunarodno tržište.

”Vodeći član našeg konzorcijuma Philibert je u vrhu zdravstvenog i rehabilitacionog sistema Češke Republike. Investitora sa takvim bilansima i reputacijom je trebalo otjerati. Gotovo godinu i pet mjeseci se detaljno snimala situacija u Institutu, pravili biznis planovi i finansijska konstrukcija za oporavak i razvoj Instituta. Druga dva ozbiljna interesenta su poslije snimanja stanja odustali od učešća na tenderu. Ispunili smo sve tražene uslove na međunarodnom tenderu po pitanju cijene i investicija. Prihvatili smo da snosimo troškove spora sa Jugobankom koji su gotovo devet miliona eura, iako je ta obaveza prvi put nametnuta kupcu (prethodne četiri neuspješne privatizacije Vlada-prodavac je preuzimao obaveze iz spora sa Jugobankom). Prihvatili smo da snosimo sve troškove radnih sporova koji su blizu šest miliona eura. Prihvatili da se nastavi program rehabilitacije za građane Crne Gore do 100.000 tretman dana godišnje po ultra niskim cijenama (nikad godišnji broj tretman dana nije bio preko 90 000). Prihvatili i brojne druge skrivene kosture iz ormana. Pripremio se prijedlog ugovora. Tenderska komisija dala zeleno svjetlo, a onda na Savjetu za privatizaciju poslije toliko izgubljene energije i novca nezakonito proglašenje tendera neuspješnim”, kazao je Rakčević.

On je poručio da ko iole poznaje predistoriju i prethodne pokušaje privatizacije i aktere, zna da razlozi za nezakonito postupanje Savjeta nijesu u ekonomskoj sferi, a još manje je to briga pravne sigurnosti i dovođenja ozbiljnih investitora i kompanija u Crnu Goru.

”Vlasnici Philiberta nijesu mogli da vjeruju da je poslije mjeseci pregovora, ispunjenih svih traženih uslova, tender proglašen neuspješnim. Bruka i sramota. Smatrali su da treba iscrpiti sve domaće pravne ljekove, a onda dobiti pravdu i oštetu pred međunarodnim sudovima. Danas je, na žalost svih dobronamjernih i mislećih ljudi, Insitut ‘Simo Milošević’ pred stečajem”.

Rakčević je u avgustu 2018. kupio skoro 26 odsto akcija Instituta, koje su bile u vlasništvu države Srbije, za 2,8 miliona eura.

Prema podacima sa Montenegroberze tržišna vrijednost Instituta je 7,7 miliona eura, a vrijednost jedne akcije je 18 eura.

Izvor: Vijesti.me