U Danskoj je široko rasprostranjeno bezgotovinsko plaćanje. Karticom ili telefonom se ne plaćaju samo velike kupovine, nego i najmanji računi.
Usprkos hladnoći i tmurnom vremenu je živo na štandu gdje se prodaju kobasice u pecivu u starom središtu Kopenhagena. Tradicionalni danski hotdog s kisjelim krastavcima i prženim lukom je omiljen i među turistima i među Dancima koji rade u toj četvrti ili su tek došli u kupovinu.
Andreas Sigsgaard već godinu dana prodaje te danske Poelser – kako se ta kobasica u pecivu tamo zove – i već odlično zna, kako će ko platiti već kad naručuje što želi. Turisti redovno broje sitniš, ali Danci pružaju svoje bankovne kartice. Kobasica košta 40 kruna (nešto više od 5 eura), ali i najsitnije iznose stanovnici te zemlje radije plaćaju “plastikom”.
Mnogi prolaznici zapravo moraju dobro razmisliti kada su posljednji put nešto platili gotovinom. “Karticom je sve mnogo jednostavnije”, kaže nam jedna žena pred štandom. Jedan muškarac dodaje: “Ja zapravo više nemam gotovine.” Problema jedino ima ako poželi dati napojnicu: “Jednostavno nemam sitniša kojeg bi stavio u kasicu.”
U mnogim drugim zemljama, posebno u Njemačkoj je tako nešto još uvijek nepojmljivo. Tu svako ima dovoljno gotovine u džepu, a povrh toga je tu mnogo raširenija nelagoda da se na taj način lako može tačno kontrolisati što ste radili sa svojim novcem. Bezgotovinsko plaćanje jeste praktično, ali je to prije svega i put gdje banke žele da smanje troškove svog poslovanja i povećaju dobit, smatraju kritičari.
Njemci se osjećaju veoma nelagodno da tako banke mogu znati ne samo ime i adresu onih koji redovno posjećuju skupe butike i restorane, nego i tačno znaju ko redovno kupuje određenu vrstu maslaca, čokolade, tjestenine… Informacije koje su zlata vrijedne koncernima, ali Dancima izgleda da to toliko ne smeta: “Morate imati povjerenja u banke, ali i paziti šta rade”, kaže nam jedan prolaznik kojeg pitamo šta misli o tome.
Savršeni sistem ionako ne postoji, a bezgotovinsko plaćanje je povezano i sa mnogim prednostima. To misli i prodavač kobasica, Sigsgaard: “Kad na kraju dana radim obračun, moramo nositi manje gotovine u banku, već to je jednostavnije. A teže je i pogriješiti u obračunu.” Povrh toga se i posebno osjeća sigurnije ako na svom uličnom štandu nema mnogo gotovine.
Veliki trgovački lanci nemaju takvih problema, ali ipak mnogi žele da prošire digitalizaciju postupka plaćanja u trgovini. Tako je i danski lanac kozmetičkih proizvoda Matas prije nekoliko mjeseci u svim filijalama uvela i mogućnost plaćanja putem pametnog telefon. Kupac treba samo svojim telefonom da skenira bar-code, potvrdi iznos – i gotovo. Jedva da plaćanje i može biti brže. “Želimo se posve riješiti gotovine”, kaže nam Thomas Grane, direktor informatičkog odjeljenja lanca Matas. Baratanje s gotovinom, mjere sigurnosti – sve to košta. “To želimo definitivno drastično smanjiti i zato smo sad uveli i plaćanje telefonom.”
A Danci marljivo učestvuju u tom procesu. Već oko trećina stanovništva na svom telefonu ima aplikaciju MobilePay i redovno je koristi. Posebno je omiljena u privatnim plaćanjima jer se u tren oka tako može svako sa svog telefona prenijeti neki iznos na nečiji drugi telefon – drugim riječima, izgladiti i račune među prijateljima i poznanicima. I na “buvljacima” je u međuvremenu uobičajeno plaćati tom aplikacijom.
Čini se da se ovaj trend više ne može zaustaviti: još prije dvije decenije su Danci 80% svojih kupovina plaćali gotovinom, danas je to manje od 25%. Danske prodavnice koje ne trguju životnim namirnicama bi čak ubrzo mogle dobit dozvolu da više uopšte ne moraju prihvatati gotovinu. U susjednoj Švedskoj je to na mnogim mjestima već dozvoljeno i nisu rijetki natpisi na trgovinama Vi hanteraj ej kontanter – ne primamo gotovinu. A političari i bankari žele da do godine 2030. zaista bude potpuno obustavljeno plaćanje gotovinom.
Hugo Frey Jensen, direktor Danske centralne banke ne želi da spominje nikakav datum kada će tako biti i u toj zemlji: “Mi smo obavezni na raspolaganje da stavimo onoliko gotovine koliko je potrebno građanima i kompanijama, a to i činimo.” S druge strane i on smatra važnim imati “učinkovit i siguran sistem plaćanja”. Za tako malu zemlju kao što je Danska je važno da smanji svoje troškove i da podstiče digitalizaciju.
Prodavac kobasica u centru Kopenhagena takođe razmišlja da uvede mogućnost i da se može plaćati telefonom. Ali usprkos svemu, ne želi se odreći svoje malene čelične kase sa gotovinom – ako ništa drugo, za turiste.
Izvor: DW, PoslovniPuls
