Dok su programi “Evropa sad 1 i “Evropa sad 2 najavljivali bolji životni standard, realnost donosi rastuću inflaciju, nesigurnost u privatnom sektoru i sve veća opterećenja budžeta.
Sagovornici Pobjede nude analizu trenutnog stanja rapidni rast javnog duga, opterećenje privatnog sektora, populističke odluke koje prijete održivosti penzionog sistema i rastući troškovi života. Dok državna administracija postaje sve skuplja, ključna pitanja ostaju kako obezbijediti održiv ekonomski razvoj i da li su trenutne mjere pravi put ka tome?
Mirza Krnić iz Preokreta precizira da je javni dug krajem 2006. iznosio 504 miliona eura, a da je sada devet puta veći, 4,5 milijardi.
– Jasno je da Vlada servisira obaveze prethodnih, ali i oni su se zadužili ove godine više od milijardu eura, a iduće će skoro 900 miliona. Smjena vlasti se desila, između ostalog, i da bi se racionalizovali troškovi, a ne uvećavali i pravdali razvojem kojeg nema. Planirani prihodi od doprinosa za Fond PIO za 2024. su bili oko 560 miliona, a za 2025. su planirani na 397 miliona (i nerealno visoko su postavljeni), pa se stvara velika rupa u budžetu ističe Krnić za Pobjedu.
On objašnjava da se najveći dio budžeta puni prihodima od poreza, što dovoljno govori o tome koliko privatni sektor zapravo drži u životu javni sektor.
– Bez obzira što nas je Vlada uvjeravala da troškovi bruto zarada neće rasti zbog ukidanja doprinosa za PIO, troškovi bruto zarada u javnoj administraciji će porasti sa 678 miliona, koliko je planirano u ovoj godini, na skoro 718 miliona eura, koliko je planirano budžetom za 2025. Moguće da se planira talas novih partijskih zapošljenja, a dio rasta se svakako odnosi na povećanje zarada funkcionerima tvrdi Krnić.
Ono što je bilo lako predvidjeti jeste, po njegovim riječima, da ukupnog ekonomskogboljitka i boljeg standarda života neće biti, a da će da rastu troškovi glomazne administracije i da će se nastaviti pritisak na privatni sektor i preduzetnike.
Prof. dr Vasilije Kostić, predsjednik Crnogorskog udruženja nje poslodavaca, smatra da je za donošenje bilo kakvih m procjena o uticaju programa 5 ,,Evropa sad 2 na ekonomsku situaciju, kroz makroekonomske pokazatelje, prerano govoriti.
– Tržište ne reaguje trenutno (osim u izuzetnim situacijama), već sa odgođenim efektom ili, bolje rečeno, tržišni mehanizam se postupno prilagođava nastaloj promjeni. O efektima preduzetih promjena moći ćemo da govorimo tek za najmanje pola godina kada bi bilo realno očekivati da se počnu pojavljivati posljedice. Na primjeru povećanja plata i penzija možemo jasno da vidimo što znači igra brojki nominalno (brojčano) i realno (stvarno). Nominalno (brojčano) preko noći smo postali znatno platežno sposobniji dobili veće zarade, a u stvari realno od tog povećanja građani su imali samo kratkotrajnu korist koja se vrlo brzo istopila pod uticajem inflacije objašnjava Kostić za Pobjedu. Dodaje da je sa penzionerima nešto bolja situacija jer je povećanje bilo značajnije pa se dobrobit od njega sporije topila.
Pitanje oko koga se najčešće raspravlja vrlo žučno (a i takav oblik rasprave sam po sebi dovoljno govori) jeste, kako navodi, da li je rast plata nadmašio rast cijena ili je rast cijena nadmašio rast plata.
Naći ćete mnogo argumenata koji govore da je inflacija u najvećem dijelu poništila rast plata i da je, generalno uzevši, percepcija građana takva da danas mogu manje da kupe. Isto tako, naći ćete i argumente za suprotnu tvrdnju koja je u krajnjem makar malo u korist plata. Međutim, ono što bi moralo biti predmet pažnje, a nije, jeste procjena bazirana na graničnim dodatnim veličinama. Ekonomsko promišljanje se temelji na marginalnim graničnim dodatnim veličinama ili koliku dobit, odnosno korist donosi proizvodnja ili potrošnja dodatnog proizvoda ili usluge u odnosu na granični dodatni trošak. Prosto rečeno što smo uložili, a što smo dobili u odnosu na stanje prije. Odgovor na ovo pitanje daje pravi odgovor na ispoljene dileme i prepirke poručuje Kostić dodajući da odgovor nije teško dati.
– Ono u čemu će se svi saglasiti i u čemu se slažu direktno ili indirektno jeste da su cijene osnovnih životnih proizvoda nadmašile rast zarada. Dokaz da i vlast tako misli jeste uvođenje programa ograničavanja cijena tih proizvoda. Preduzeća su pred novim izazovom, naročito mikro i mala, ali i srednja čiji nivo zarada nije bio na nivou na kome ih je dovelo povećanje. To svakako ograničava njihovo poslovanje. Neka od njih se bore ili će se boriti da prežive. Neka će biti prinuđena da otpuštaju radnike, ali to je i u privatnom biznisu krajnja mjera, naročito sada kada je izražen deficit radne snage i sve će biti izraženiji u budućnosti. No, kao što sam rekao, prve simptome posljedice preduzetih mjera možemo očekivati najmanje za pola godine zaključuje Kostić.
(Opšinije čitajte u Pobjedi)
