U jednom trenutku su i najkonzervativniji njemački bankari ozbiljno razmišljali o širenju ponude na bitcoine, ethereume i kako se sve ne zovu kriptovalute, ali nakon toliko skandala više nisu sigurni.

Oni, naravno, žele da privuku i mlade u svoje finansijske kuće, pa Steffen Steudel iz Udruženja njemačkih zadružnih banaka (Volks- i Raiffeisenbanken) za njemačku televiziju ARD kaže: „Kako ne bismo izgubili taj dio tržišta, i mi želimo da ponudimo rješenja mušterijama koje žele da ulože novac u ovaj visoko rizičan oblik spekulacija.“

Thomas Rienecker iz Udruženja njemačkih štedionica najprije ističe da „ugled imena ne žele da prepuste kriptovalutama“, ali dodaje da štedionice i banke žele da omoguće svojim korisnicima otvaranje računa i u kriptovaluti – pod uslovom da im je poznata rizičnost. I Steudel bi mušterijama najprije savjetovao ulaganje nekog manjeg iznosa kako bi iskusili što su kriptovalute, te da je to daleko od čarobnog sredstva za brzu i laku veliku zaradu.

Ako je mušteriji jasno u što se upušta, zašto bi službenik banke trebalo da se protiviti?

Više “bitcoin bankrota” nego “bitcoin milionera”

Postoje „bitcoin milioneri“, ali daleko je više bankrota čitavih „berzi“ kriptovaluta, pljački lakovjernih i sudskih tužbi. Trenutno se u njemačkim medijima može pratiti suđenje odgovornima mjenjačkog portala OneCoin u Minsteru kojem je oko 60.000 osoba povjerilo svoj novac vjerujući da su time postali vlasnici kriptovalute po svom izboru. Ali nisu, nego je njihov novac nestao baš kao i odgovorne osobe tog portala – suđenje se odvija u njihovoj odsutnosti.

U doba najveće popularnosti bitcoina prije dvije godine, i vlasnik Tesle Elon Musk odlučio je da na velika vrata – s milijardu i po dolara – uđe u biznis s „novcem budućnosti“, a i električna vozila te fabrike su se mogla kupiti kriptovalutama. Za bitcoin ili neku drugu kriptovalutu se mogla dobiti kafa i jelo u restoranu, kupovati i trgovati – dok i Musk nije veoma brzo shvatio da to ipak ne može proći.

Pogotovo kod hronično dugog čekanja isporuke automobila Tesla, niko nije mogao znati koliko će kriptovaluta zaista vrijediti kad se ono isporuči. Takva prodaja je obustavljena nakon samo par sedmica, a Musk je bez mnogo buke napustio ta ulaganja – u poslovnim knjigama Tesle je još samo 184 miliona dolara u bitcoinima, ostalo je prodato.

Paradoks „novca”

Može se reći kako oni koji su od početka bili nepovjerljivi prema tim valutama, i jesu i nisu bili u pravu. Neosporno, bitcoin i slične valute imaju i velike prednosti nad „običnim“ novcem: oni nisu vezani za državu tako da se njima lako plaća i trguje i u najzabitijim dijelovima planete – ako imaju pristup internetu. U stvari, čitave države su odlučile da svoje nacionalne valute stabilizuju vezujući ih uz kriptovalutu.

Ali kako se brzo pokazalo, ta prednost je i kobni nedostatak: bitcoin je postao omiljena valuta kriminalaca, ucjene se naplaćuju u kriptovaluti, njome se može kupiti baš sve – od oružja i narkotika pa do najgorih sadržaja koji će se naći na internetu. A policija je tu u pravilu nemoćna.

Narko-karteli obožavaju kriptovalute

Neko vrijeme je izgledalo kako je jedini siguran način zarade na bitcoinu držati „rudnik“, računarski centar gdje se neprestance „štampaju“ potvrde svakog bitcoina koji je u opticaju. Ali ni to više nije tako: ugrađeni algoritam traži samo najbrže računare, a svi ostali ostaju da sjede na farmi računara koji gutaju struju i štete klimi.

Je li to isto što i zlato?

Jedan od najvećih zagovornika kriptovalute, profesor na Frankfurtskoj školi finansija i menadžmenta Philipp Sander, tvrdi kako bitcoin može da se uporedi sa zlatom. U načelu je to tačno: njegova je najveća vrijednost ograničena količina i činjenica da ga ljudi žele imati. Bitcoin je od početka i zamišljen da postoji samo ograničen broj njegovih „novčanica“ i sama po sebi je njegova vrijednost – nula, što ga bitno razlikuje od „službenog” novca neke države iza kojeg stoji BDP te zemlje.

Sve se tu svodi na želju za posjedovanjem pa je onda i njegova vrijednost svaki čas drugačija.

Je li kriptovaluta onda uopšte novac? Alexander Hagelüken, njemački novinar koji prati ekonomiju, u svojoj knjizi o kriptovaluti konstatuje da on to zapravo – nije. Ne samo da, slično kao kada su školjke sredstvo plažanja urođenika na nekim ostrvima Pacifika, mnogi uopšte ne vide u njemu neku vrijednost, nego je već i zbog tolike oscilacije vrijednosti nemoguće u kriptovaluti stvarati i akumulirati kapital.

Dajte ga onda meni!

Ali tu onda ostaje jedna – i to najvažnija zagonetka: da, tačno je da je dugo trebalo bitcoinu da uopšte počne ozbiljnije da raste i lako se možemo složiti da, barem u dogledno doba, neće opet postići cijenu preko 65.000 dolara za jedan bitcoin koliko je vrijedio u novembru 2021. Ali za njega se i danas mora platiti više od 25.000 dolara – i to „pravog“ novca.

Jer, kriptovaluta je sažetak velike tajne svijeta novca i ekonomije uopšte: „cijena“ i „vrijednost“ nisu sinonimi i ne znače isto. Tim prije kritičari kriptovaluta imaju pravo i jasno je što je njihova „vrijednost“. Ali što će biti njegova „cijena“ u budućnosti – to je nemoguće reći.

Deutsche Welle/ARD