Prepreke razvoju biznisa u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija u Crnoj Gori su nedovoljno znanje, kompanije usko orijentisane na jedan problem bez razvoja kompozitnih rješenja i slaba infrastruktura, ocijenio je redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta i predsjednik Odbora za informaciono-komunikacione tehnologije Crnogorske akademije nauka i umjetnosti dr Igor Đurović.
– ICT biznisi se moraju postepeno razvijati i mora im se dati šansa i određena zaštita kako bi se razvili na nivo da mogu da konkurišu rješenjima međunarodnih kompanija u određenim tržišnim nišama – saopštio je Pobjedi profesor Đurović.
Prema njegovom mišljenju, razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija predstavlja jedan od glavnih generatora rasta kroz razvoj komunikacionih servisa, te kroz industriju zabave, ali prije svega kroz sinergiju sa drugim oblastima.
– Najveći prostor za rast, razvoj proizvoda i servisa, te za zapošljavanje leži u primjeni informaciono-komunikacionih tehnologija u energetici, medicini, monitoringu, industriji, poljoprivredi, odnosno praktično u svim oblastima ljudskog djelovanja – kazao je Đurović.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
On navodi da postoje značajne mogućnosti razvoja ICT-a i primjeri malih izuzetno uspješnih kompanija u našem okruženju.
– Ujedno postoje i male kompanije u našoj zemlji koje idu pravilnim pravcem razvoja, malim ali odlučnim koracima: znanje, usvajanje tehnologije, pa razvoj sopstvenih rješenja – rekao je Đurović.
Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori imamo široku dostupnost relativno jeftinih mobilnih komunikacija, postepeno uvođenje savremenih rješenja u državnu upravu, relativno veliki broj studijskih programa na univerzitetima u kojima se obrađuju ICT, te određeni broj aktivnih privrednih subjekata.
– Međutim, ne možemo biti zadovoljni stepenom razvoja ICT-a.Malibiznisi koji su započeti u ovoj oblasti uglavnom su vezani za programiranje, što je ,relativno nizak stepen razvoja u ovoj oblasti – tvrdi Đurović.
On dodaje da proizvodi i servisi moraju da budu na višem ,,stepenu obrade“, odnosno treba da objedine znanja iz više oblasti kako bi kompanije napustile ograničenja našeg malog tržišnog prostora.
– Konačno, premda sam svjedok da danas kompanije znaju bolje što se može očekivati od ICT-a, ipak je nivo razvoja te oblasti dosta nizak i ne postoji dovoljno povjerenje prema domaćoj pameti, a jedini način da se dobiju kadrovi je da se suoče sa realnim problemima privrede i vanprivrede – objasnio je Đurović.
Komentarišući razvoj internet tržišta u Crnoj Gori, Đurović je naveo da je to slojevito tržište koje podrazumijeva provajdere koji omogućavaju povezivanje na mrežu, ali i provajdere koji nude hosting za podatke i web aplikacije.
– Problem provajderske strane je i činjenica da zahtijeva ulaganja za početak rada, a da već postoji konkurencija. Što se tiče ponude web-orjentisanih softvera i servisa ni ona nije na zavidnom nivou, ali se situacija dosta popravila u posljednje vrijeme – kazao je Đurović.
On dodaje da te kompanije ili pojedinci imaju mogućnost da pokušaju da plasiraju svoja rješenja na našem skučenom tržištu, kao i da pokušaju da se bore na veoma kompetitivnom međunarodnom tržištu softverskih aplikacija.
– Moje je mišljenje da kompanije i pojedince treba usmjeravati ka razvoju rješenja gdje je potrebno znanje ne samo iz oblasti softverskog inženjeringa već i druga znanja. Dakle, najbolje među našim kompanijama bi mogle da na ovaj način nađu značajne tržišne niše u kojima je konkurencija manja – zaključio je Đurović.
Popraviti edukaciju na svim nivoima
Profesor Đurović smatra da je edukacija u osnovnim i srednjim školama iz oblasti ICT-a na nižem nivou nego što je bila prije pet-šest godina jer se, kako kaže, u najvećem broju škola obrađuju elementi korisnički, a veoma malo kreativni, odnosno kreacija je gotovo u potpunosti izbjegnuta.
– Malo se uči programiranje i slične napredne teme. Moje je mišljenje da je potrebno popraviti edukaciju na svim nivoima od osnovne, srednje škole do fakulteta. Poseban problem u edukaciji je činjenica da je dosta prepušteno neformalnom obrazovanju. Ljudi koriste računare i telefone i stiču nesistematizovana znanja, odnosno ne znaju koliko ne znaju. Kada trebaju kasnije da ovladaju pojedinim vještinama suočeni smo sa činjenicom da je možda bolje da se nikada nijesu (samo)edukovali – zaključio je Đurović.
Nedavno formiran Odbor CANU-a za ICT
Oblast informaciono-komunikacionih tehnologija je tokom prethodnog perioda u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti bila obuhvaćenaradomOdbora za tehničke nauke pri Odjeljenju prirodnih nauka.
– Značaj ICT-a, kao i činjenica da seradomu ovim oblastima bave naučnici i stručnjaci različitih profila, te kako ICT ima uticaj na sve aspekte ljudskog društva dovela je do inicijative za formiranje posebnog odbora koji bi se bavio ovom oblašću. Stoga je Odbor formiran prije nekoliko mjeseci – naveo je profesor Đurović.
U rad Odbora uključeno je 14 stručnjaka sa svih univerziteta u Crnoj Gori, te predstavnik Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije.
– Rad Odbora ima više slojeva. Prvi sloj se odnosi na organizaciju naučnih i stručnih skupova, te rasprava o aktuelnim pitanjima iz ove oblasti. Drugi sloj je zajednički nastup na prije svega međunarodnim projektima iz ove oblasti. Treći se odnosi na promociju mladih naučnika i stručnjaka. Četvrti sloj je vezan za uspostavljanje saradnje sa privredom – naglasio je Đurović.
Poreskim olakšicama do dostupnijeg interneta
– U slučaju da država direktno ne može na sebe da preuzme odgovornost za obezbjeđivanje interneta građanima ili pojedinim kategorijama, onda se to može prepustiti komercijalnim provajderima (postojećim i budućim) u zamjenu za određene pogodnosti u smislu oslobađanja od poreza i drugih povoljnosti –rekao je profesor Đurović.
On dodaje da te aktivnosti mogu preduzeti i lokalne samouprave radi stvaranja povoljnijeg poslovnog i obrazovnog ambijenta u svojim sredinama.
– Pitanje je da li se internet može proglasiti državnom infrastrukturom kao što su to, recimo, putevi, te da država preuzme obavezu da obezbijedi internet ili širokopojasni internet svima. Ovo bi vjerovatno bilo optimalno rješenje za postizanje dostupnosti. Međutim, može biti izuzetno skupo a kako zahtjevi korisnika za količinom podataka (protokom) rastu, to može biti neprihvatljivo za državu na srednji rok – smatra Đurović.
pobjeda.me
