Životne priče poznatih umjetnika pune su mukotrpnog rada i borbe da njihova djela stignu do publike. Kada su u pitanju pisci, najčešće su njihove biografije pune priča o pisanju za nekoliko listova, radu u bibliotekama, sve u svemu poslova koji su na neki način vezani za njihovu profesiju. Međutim, u slučaju jednog pisca, početak je bio sasvim drugačiji.

Japanski pisac Haruki Murakami, u tekstu „Trenutak kada sam postao pisac, na bejzbol utakmici 1978…”, objavljenom na sajtu „Literary Hub”, piše o tome kako se bavio preduzetništvom.

„Pošto sam mrzio i samu pomisao na to da radim u nekoj kompaniji, odlučio sam da otvorim svoju firmu, mjesto gde će ljudi moći da slušaju džez ploče, da piju kafu, da mogu nešto da pojedu. Bilo je jednostavno voditi takav posao, shvatio sam da mogu da se opustim i po čitav dan da slušam muziku koju volim. Problem je samo bio u tome što smo se moja žena i ja vjenčali još kao studenti i nismo imali novca. Zbog toga smo prve tri godine radili kao robovi, često i po više poslova. Posle toga smo nešto novca pozajmili od rodbine i prijatelja i otvorili mali kofi–šop u Kokubunđiju, za studente. Bila je 1974. godina.“

Sam tekst je posvećen njegovim počecima, kada je pisanje u pitanju, gdje navodi da je počeo da piše „bez povoda, usred aplauza na jednoj bejzbol utakmici.“