Rad na daljinu vjetar je u leđa za digitalne nomade, ali lokalno stanovništvo ih više ne dočekuje raširenih ruku jer su žrtve gentrifikacije.
Sve do pandemije na digitalne nomade gledalo se kao na simpatične avanturiste i egzotične putnike koje je lokalno stanovništvo rado ugošćavalo u svojim sredinama jer su bili dobri potrošači. Države su se utrkivale koja će im ponuditi bolje uslove, pa je to napravila i Hrvatska. Ali, nakon što je rad na daljinu postao masovni fenomen, sve se okrenulo.
Lokalno stanovništvo iz popularnih destinacija nomade sve češće dočekuju porukama da se vrate odakle su došli. U aprliu su na ulice izašli stanovnici portugalskog glavnog grada Lisabona, prije njih su isto učinili stanovnici Meksiko Sitija, kolumbijskog Medelina, a nelagodu u svojim nekad tihim sredinama osjeća i domicilno stanovništvo svjetske prijestonice digitalnih nomada Čijang Maija u sjevernom Tajlandu. Svi su postali žrtve gentrifikacije – procesa koji su sobom donijeli nomadi, a njime se iz korijena mijenja karakter lokalnih četvrti nakon priliva imućnijih stranaca i preduzeća. S dolarima ili eurima koje donose i troše, nomadi dižu cijene najma, ali donose i svoje navike življenja.
Gentrifikacija je prisutna i u Hrvatskoj, ali prije svega zbog turizma.
Ipak, da digitalni nomadi rado i sve više dolaze u Hrvatsku, tvrdi i najpoznatiji hrvatski zet iz Holandije, lobista za interese nomada Jan de Jong. On je kazao da svaki mjesec s laptopom u ruksaku u Hrvatsku dođe oko 5.000 digitalnih nomada, koji se zadržavaju oko dva mjeseca i solidno troše.
Da je Hrvatska već na udaru gentrifikacije zbog turizma, tvrdi grupa istraživača s Ekonomskog instituta Zagreb (Mikulić, Vizek, Stojčić…) koji će idućeg mjeseca predstaviti nove rezultate svog projekta o uticaju turizma na tržište nekretnina i život uz more.
Večernji list