Od početka ljeta, najave iz Evropske centralne banke (ECB) stvorile su povišena očekivanja oko sveobuhvatnog paketa mjera koji će biti objavljen na sastanku 12. septembra.
U novije vrijeme, neki članovi Upravnog vijeća izrazili su oprezniji i postepeniji pristup, posebno u pogledu nastavka kvantitativnog popuštanja (QE). Sjednica Upravnog vijeća ECB-a od 12. septembra najvažnija je u dugo vremena.
Još krajem juna, a zatim tokom konferencije za novinare, ECB je prenio vrlo jasnu poruku s izričitim priznanjem da se inflacija smatra preniskom. Pored toga, odbori Eurosistema bili su zaduženi za ispitivanje širokog spektra političkih aktivnosti.
Potom je uslijedila najava u intervjuu za Wall Street Journal Ollija Rehna iz finske centralne banke da ECB priprema vrlo snažan paket poticajnih mjera za podršku ekonomiji eurozone “koji će mnoge iznenaditi”.
Uslijedilo je objavljivanje izvještaja sa sastanka za jul s naglaskom da različite opcije treba posmatrati kao paket koji bi bio efikasniji od niza selektivnih akcija. To je, naravno, dodalo dodatni podsticaj očekivanjima da u septembru dolazi nešto veliko.
No, u skorije vrijeme su se pojavile neke sumnje u tome koliko će paket biti sveobuhvatan.
Predsjednik Bundesbank-a Jens Weidmann ustvrdio je da nema razloga za dodavanje panike, upozoravajući protiv “Aktionismus-a”, što žestoko olakšava monetarnu politiku u pristupu tipa “bazooka”.
Predsjednik holandske banke Knot nedavno je izjavio da stanje ekonomije još ne garantuje nastavak programa kupovine imovine.
Predsjednik francuske centralne banke François Villeroy de Galhau usporedio je instrumente ECB-a s dijelovima orkestra. Svaki dio ima svoju ulogu i ne bi svi trebali igrati u istom trenutku ili istim intenzitetom.
To znači da se vjerovatnoća nastavka QE-a smanjila u odnosu na prije nekoliko sedmica. U tom slučaju, naglasak bi bio na široko očekivanom sniženju stope depozita, uključujući slojevitost, kao i na smjernice za unaprijed. U tom slučaju stopa politike neće rasti dokle god nije postignut određeni, dovoljno visok nivo inflacije.
Upravno vijeće bi takođe moglo najaviti uslovno kvantitativno popuštanje, odnosno izraziti spremnost za ponovno pokretanje programa kupovine imovine u ne tako dalekoj budućnosti, ako to opravdavaju ekonomski uslovi.
Jednom kada mjere budu objavljene, pažnja će se brzo preusmjeriti na očekivanu efikasnost. Eurozona nije baš likvidnosno ograničena, pa će pitanje u raspravi biti u kojoj mjeri će olakšavanje povećati aktivnost i inflaciju. S druge strane, nečinjenje ništa kad se suočite sa usporenom ekonomijom, koja je opterećena dinamikom inflacije, moglo bi ostaviti trag na vjerodostojnosti ECB-a kao nekog ko ima određeni inflacioni cilj.
Frustrirajuće je što usporavanje rasta više zavisi od toga kako se razvija neizvjesnost (američko-kineski trgovinski sukob, Brexit) nego od nivoa kamatnih stopa.
