Tržišna kapitalizacija 15 najvećih američkih kompanija ove je godine porasla za 1,8 triliona dolara i jasno je gdje su ulagači selili svoj novac usred nevolja bankarskog sektora. Plemeniti metali i bitcoin takođe su bili sigurno utočište.
Pogled na berzanske indekse, barem okvirno, ne ukazuje na potrese u finansijskom sistemu. Uprkos padu banaka SCB i Signature te spašavanju Credit Suissea, vodeći indeksi ojačali su u martu. Očekivanja da bi Fed mogao polako prekinuti ciklus stezanja monetarne politike vodeće su dionice tehnoloških kompanija. Nasdaq indeks ove je godine porastao za 16 posto, od čega je u martu dobio više od šest posto. Cijena Teslinih dionica ove je godine porasla 68 posto, Appleovih 27 posto, a Microsoftovih 20 posto.
O tome kako se korporativna Amerika nosi s teškim uslovima (veće kamate, inflacija…) biće poznato sljedećih dana ili nedjelja kad krenu objave poslovnih rezultata za prvo tromjesečje. Za sada su najveće kompanije uglavnom dobro, u SAD-u je profitna marža i dalje vrlo visoka, dok kompanije mirno prebacuju inflaciju na pleća potrošača. Štaviše, mnoge su sirovine sada (puno) jeftinije nego prije godinu dana, što ne zaustavlja rast cijena. Dok profit raste, plate ga ne prate. Između kraja 2020. i trećeg tromjesečja 2022. plate u SAD-u porasle su za 14 posto, a dobit kompanija za 28 posto.
Neki ekonomisti ukazuju na fenomen “pohlepe”, ali to je zato što kompanije koriste visoku inflaciju kao izgovor za više cijene, iako troškovi proizvodnje ostaju isti (ili čak padaju – kao što je spomenuto, mnoge robe poput bakra, pšenice, nafte i prirodnog gasa jeftinije nego prije godinu dana). Glavna opasnost za inflatorne pritiske stoga nije (posve legitiman) zahtjev za većim platama, već pohlepa kompanija. I u jednoj od studija banke Societe Generale jasno je navedeno da su u prošloj godini glavni okidač visoke inflacije bile upravo kompanije koje naplaćuju sve više cijene i ubiraju ekstraprofit. Fenomen je opažen u cijelom svijetu. Analiza 350 kompanija uvrštenih na Londonsku berzu pokazala je da je prosječna profitna marža porasla s 5,7 posto u prvoj polovini 2019. na 10,7 posto u prvoj polovini 2022. godine.
Centralne banke tako će se očigledno morati “pozabaviti” s korporacijama koje su u svoj poslovni model potiho ugradile sve više cijene. No, Fed se našao u vrlo izazovnoj poziciji jer mora pronaći pravi put između kontrole inflacije i finansijske stabilnosti. Kad bismo gledali samo inflaciju, ciklus povećanja kamata bi se nastavio, ali bi u tom slučaju stres u finansijskom sistemu opasno porastao. Istorja je bogata primjerima finansijskih previranja u kojima je Fed nemilosrdno podigao kamatne stope, propasti banaka 1984., crni ponedjeljak u oktobru 1987. i kolaps hedge fonda LTCM 1998. sada su pod lupom. Citigroup predviđa da će se to dogoditi i ovaj put te da su nerealna neka očekivanja da bi Fed u drugoj polovini godine mogao sniziti kamate za pola procenta. Uostalom, to signalizira i sam Fed: naime, ove će godine još jednom podići kamatne stope (za 25 baznih bodova), a zaokret u monetarnoj politici uslijediće tek 2024. godine.
Fed je od maja prošle godine do početka marta smanjio ukupni bilans za 600 milijardi dolara, a nakon propasti SVB banke morao je bankarskom sistemu osigurati svježu likvidnost kroz diskontni prozor i druge oblike “prve pomoći”, što je rezultiralo novom (iako samo privremenom) inflacijom bilansnih iznosa (za gotovo 400 milijardi), a to je ubrzalo rast tehnoloških dionica, plemenitih metala i bitcoina.
Cijena zlata je prije nekoliko dana premašila 2000 dolara za uncu, dok je srebro u martu poskupilo 16 posto. Bitcoin je generalno vrlo poželjan – u martu je poskupio 23 posto, a u prvom kvartalu ove godine čak 70 posto. S 4,75 posto Fedova ključna kamatna stopa (Fed fondovi) već je iznad temeljne inflacije (5,5 posto), što znači da je monetarna politika već restriktivna.
Autor: Marko Majić
Izvor: SEEbiz
