Čuvari eurozone postavili su pravac za najveći udar koji je politika nanijela ekonomiji od kada je valuta stvorena.
Kombinacija viših kamatnih stopa i obnovljenog ograničenja državne potrošnje prijeti da uguši ekspanziju i poveća rizik od gadne recesije.
Odloženi bol, zbog povećanja troškova pozajmljivanja koji je počeo prošle godine, će se povećati u 2024. kako bi nanio udar od 3,8 odsto na ekonomiju, prema analizi Bloomberg Economics-a koristeći svoj model SHOK. U zavisnosti od cijena energije i ukidanja mjera podrške, udar bi mogao da se približi cifri od pet odsto.
Ovakav dvostruki udarac na rast odražava 425 baznih poena Evropske centralne banke (ECB) u pooštravanju monetarne politike, zajedno sa nadolazećim povratkom na ograničenje potrošnje koji podržava Njemačka. Kombinacija visokih stopa i vlade sa ograničenim obimom da same pomognu ekspanziju, rizikuje da zonu eura baci u ponor.
“Opasnost je u tome što dosadašnja otpornost ekonomije stvara samozadovoljstvo, a monetarno pooštravanje dolazi sa zakašnjenjem i naglo”, rekao je Jamie Rush iz Bluoomberg Economics, koji je koautor istraživanja sa Maeva Cousin. “Do tada bi vlade mogle biti u lošem položaju da stabilizuju aktivnosti.”
Dok osoblje Federalnih rezervi sada iščekuje meko sljietanje za SAD, kriza u eurozoni koju pokazuju njihovi proračuni ukazuje na slabljenje izgleda za takav ishod na starom kontinentu, prenosi Bloomberg Adria.
Uticaj bi mogao da premaši prethodni ciklus pooštravanja prije globalne finansijske krize i da bude u rangu sa posljedicama krize državnog duga prije jedne decenije.
Da li je ekonomija dovoljno snažna da izdrži taj pritisak bez štetne recesije, pitanje je sa kojim se suočavaju ECB i ministarstva finansija, u trenutku kada se nijedna strana u ovoj mješavini politika otvoreno ne suočava sa tom perspektivom.
Trgovanje na tržištima opcija ukazuje na to da će političari trepnuti i brzo sniziti stope, ali formalni signali ECB-a sugerišu duži period viših troškova zaduživanja.
Izgledi ekonomije u sendviču između te krize i povlačenja državne pomoći prijete dilemom dok zvaničnici pokušavaju da se bore protiv inflacije.
Pošto je naišla na kritike zbog zakasnelog početka pooštravanja, ECB je već na meti političara zbog bola koje povećanje stopa počinje da nanosi.
Do sada se privreda pokazala otpornom kada se suočila sa rekordnim naletom zaoštravanja i postepenim povlačenjem mjera koje je finansirala država tokom energetske krize.
Eurozona je zaobišla zimsku recesiju, a zatim se oporavila u drugom kvartalu, iako sa neujednačenim učinkom jer je Njemačka stagnirala, a Italija pala.
Ali sada, kao što je predsjednica ECB Christine Lagarde priznala prošlog mjeseca nakon što je otvorila vrata pauzi u pooštravanju, kratkoročni ekonomski izgledi su se pogoršali.
Istog mjeseca, suspenzija fiskalnih pravila EU koja ograničavaju dug i deficite okončaće se nakon četiri godine kada su vlade imale slobodu da ulože novac u privredu kako bi ublažile šokove pandemije i energetske krize.
Dok pregovori o novom okviru još traju, rezultat će barem ponovo nametnuti neku vrstu ograničenja. Samo prošlog mjeseca, ministri finansija eurozone složili su se da je “postepena i realna fiskalna konsolidacija opravdana”.
“U narednih 12 mjeseci živjećemo u periodu u kome ćemo istovremeno imati maksimalni efekat monetarnog pooštravanja i fiskalnog pooštravanja”, rekao je Gregory Claeys , viši saradnik briselskog istraživačkog centra Bruegel. “Malo sam zabrinut, da budem iskren.”
Ključni dio debate je u kojoj mjeri će pravila biti dovoljno fleksibilna da omoguće vladama da se prilagode tokom perioda ekonomskih napora.
To je oživjelo oštre podjele između zemalja sjeverne i južne Evrope, sa grupom “jastreba” na čelu sa Njemačkom koja zahtijeva automatska ograničenja, a drugi, uključujući Francusku, zagovaraju fleksibilnost.
“Nema smisla imati pravila koja su podložna političkom hiru i koja na kraju nikada ne funkcionišu”, napisao je njemački ministar finansija Christian Lindner u februaru. “Ne smiju postojati posebni putevi za pojedinačne države.”
Čak i bez promjene režima EU, povećani nivoi duga iz ere Covida, zajedno sa višim troškovima zaduživanja i stalnim nadzorom tržišta, mogli bi da dovedu do smanjenog prostora za akciju.
Ako dođe do ekonomskog pada, ECB bi postala žarište političkog snajperskog napada, ne samo u uvodu evropskih izbora u junu 2024. Centralna banka je nezavisna, ali napadi na njenu politiku neće biti prijatni za izdržati.
“Biće sve teže odbraniti održavanje tako visokih stopa”, rekla je glavni ekonomista ADA Economics Ltd. Raffaella Tenconi. “Ako nema zaokreta, onda će sledeća godina biti brutalno bolna.”
Ono što zamagljuje sliku za centralne bankare je neizvjesnost o tome kako će se povećanje stope prenijeti na ekonomiju. Uprkos tome, neki političari su upozorili da otpor na kraju neće biti manji – već je samo nagomilan.
Štaviše, pritisak viših stopa će se intenzivirati kako kompanije nastavljaju da se bore sa preprekama, uključujući veće troškove energije, probleme u sektoru nekretnina i usporavanje potrošnje nakon skoka inflacije.
“Kada vas pogodi povećanje stope kada sve ide u redu, možete to lakše da svarite”, rekao je Germain Simoneau, šef odbora za finansije u francuskoj federaciji malih preduzeća CPME. “Ova povećanja bi se mogla osjećati drugačije.”
Rush iz Bloomberg Economics-a je rekao da je najbolji scenario za 2024. meko slijetanje, ali predznaci nisu sjajni.
“Opasnost je da će više kamatne stope na kraju pogoditi ekonomiju onoliko jako koliko modeli predviđaju”, rekao je on. “A vlade sa visokim teretom duga koje se suočavaju sa ozbiljnim fiskalnim ograničenjima nisu u stanju da izvrše stabilizacijsku ulogu na koju smo navikli.”
Izvor: rs.bloombergadria.com
