Jeftina radna snaga, niski porezi i lak transport do mnogih evropskih destinacija razlog su zbog kojeg brojne kompanije sele proizvodnju i poslovanje u Srbiju. Tako od Srbije stvaraju – novu Indiju.
“Hello, my name is Jim, how can I help you?” reći će Petar Petrović, radnik u kol centru, kada Amerikanac iz SAD telefonom zatraži tehničku podršku za neki proizvod, ili uslugu. Zahvaljujući odličnom poznavanju stranih jezika i dobrom obrazovanju, žitelji Srbije sve više “otimaju hljeb“ Indijcima koji su u čitavom svijetu poznati kao glavni izvoznici „autsorsing“ usluga koje podrazumijevaju premještanje poslova u zemlje sa kvalitetnom, ali jeftinom radnom snagom.
Pored pružanja različitih usluga preko telefonskih servisa, “autsorsing“ adut Srbije su i informatičke tehnologije, a dokaz tome je činjenica da u Srbiji ima stotinak firmi koje se bave proizvodnjom softvera za inostrana tržišta.
Osim toga, dijelovi za obuću i garderoba koju prodaju Luj Viton, Guči, Prada, Dolče i Gabana, Intimisimi, Kalcedonija, Beneton, Pal Zileri, Tenezis, gde svaki komad košta od 200 do 1.500 eura, napravljeni su u Srbiji. Naši radnici, koji su ih napravili, mjesečno su “bogatiji” u prosjeku za 250 eura.
“Dobijemo model iz tih modnih kuća, pa na osnovu toga pravimo dijelove za cipele, ili sklapamo košulje. Radimo kao na traci, plate su nam minimalne, a oni potom skupocjenu robu izvoze i prodaju za veliki novac”, kaže radnik u jednoj takvoj kompaniji.
Milan Knežević iz Asocijacije malih i srednjih preduzeća kaže da smo postali “evropska Kina i Indija“, da su kompanije dobile ogromne podsticaje za otvaranje novih radnih mjesta, pa da im radna snaga izađe za džabe.
“Eto šta je nama adut, veliki broj radnika dostupnih za male pare. Pa kad mogu Indonezija i Kina, što ne bismo mogli i mi. I jeftiniji smo od njih. A ti ljudi koji su zaposleni za 200 eura biće fiksirani na tom nivou i to je pravo fiksiranje bijede i kolonizacija Srbije”, kaže Knežević.
Izvor: 24sata, B92
