Posle najburnijeg mjeseca od finansijske krize 2008, banke su se našle u nemogućem položaju.

Držanje kamatnih stopa na depozite blizu nule je sve neodrživije, posle kolapsa Silicon Valley Bank (SVB), Signature Bank and Silvergate Capital Corp., a štediše traže neke bolje i sigurnije alternative. Međutim, podizanje stopa koje bi im omogućilo da se takmiče sa fondovima tržišta novca takođe nije opcija jer bi to srušilo profitne marže i potencijalno uticalo na cijene akcija.

To tjera na preispitivanje tradicionalne uloge koju su zajmodavci imali u američkom finansijskom sistemu i ekonomiji – i da li tih uloga možda ima previše.

Previranja su naglasila da postoje i druga mjesta gdje ljudi i kompanije mogu da ulože novac koji im nije neophodan i dobiju bolju kamatu. Tokom protekle tri nedjelje, ljudi su od sporog bega od štednih računa sa niskim prinosom potrčali ka alternativama sa većom zaradom. A manje banke osjećaju bol mnogo jače od velikih banaka. Depoziti kod takvih zajmodavaca su pali za 120 milijardi dolara u sedmici koja se završila 15. marta, dok su depoziti za 25 najvećih firmi porasli za skoro 67 milijardi dolara, pokazuju podaci Federalnih rezervi.

Više od jedne decenije banke su mogle da plaćaju najniže stope štedišama. Kada je Fed smanjio kamatne stope u finansijskoj krizi, otvorio je eru niskih stopa koja je bankama omogućila da jeftino pozajmljuju i ostvaruju priličan profit od pozajmljivanja.

Sada se osnove pomjeraju. Fed je ubrzano podizao svoju referentnu stopu za zaduživanje tokom protekle godine u pokušaju da smanji inflaciju – ali banke sporo povećavaju stope koje nude klijentima, plašeći se kako će to uticati na njihove marže.

“Suština je u tome da su se depoziti zaista uzimali zdravo za gotovo veoma, veoma dugo zbog okruženja sa nultom kamatnom stopom, a sada se to potpuno promijenilo”, rekao je Joseph Plevelich, viši istraživački analitičar u Pekin Hardy Strauss Wealth Managementu.

Čak i prije brzih kolapsa banaka, zajmodavci su se suočavali sa tegobama izazvanim agresivnim povećanjem kamatnih stopa Feda. Investicije sa nižim prinosima i zajmovi smanjuju profitabilnost banaka iako postaje skuplje pozajmljivati novac za finansiranje daljeg kreditiranja.

S druge strane, fondovi tržišta novca su se poblje snašli u eri povećanja stopa Feda. Sada je u njima nagomilano rekordnih 5,2 biliona dolara, a neki predviđaju da se tok iz banaka u fondove može i dalje prelivati.

Ti fondovi ostavljaju gotovinu u kratkoročnim instrumentima, kao što su trezorske obveznice ili ugovori o reotkupu, i prenose ono što zarade investitorima. Iako je neposredna zabrinutost zbog novih bankrota banaka popustila, investitori su nastavili da upumpaju gotovinu u novčane fondove, i to oko 66 milijardi dolara u nedelji koja se završila 29. marta, prema Institutu za investicione kompanije (Investment Company Institute).

Manje pozajmljivanja

Prelazak sa bankovnih računa na fondove i druge instrumente verovatno će staviti više gotovine u džepove dugoročnih štediša, ali postoji zabrinutost da će nedostatak depozita ostaviti SAD sa manjim brojem lokalnih i regionalnih banaka koje imaju i manje novca za pozajmljivanje – a to bi zauzvrat moglo da zaustavi rast i pogorša nejednakost.

Mnoge banke se i ne trude da se takmiče sa fondovima tržišta novca kako bi povratile klijente. Oni ili ne žele ili ne mogu da povećaju kamatne stope na depozite jer i dalje pate od gubitaka zbog ulaganja u sredstva sa nižim prinosom iz perioda prije nego što je Fed počeo da povećava stope. Neke banke koje su imale više stope su propale: Signature i SVB su nudile stope za depozite koje su bile među najvišim u industriji.

Čak i najmanje banke u zemlji igraju važnu ulogu u ekonomiji. Izvještaj Federalne korporacije za osiguranje depozita za 2020. ukazuje da su neke banke – institucije sa aktivom od 10 milijardi dolara ili manje – držale 36 odsto kredita za mala preduzeća, iako su činile samo 15 odsto ukupnih kredita u sektoru.

Bankarski krediti su ključni izvor finansiranja za mala preduzeća, koja zapošljavaju oko 46 odsto Amerikanaca koji rade u privatnom sektoru i koja su stvorila skoro dvije trećine radnih mjesta koja su otvorena od 1995. godine, prema Američkoj administraciji za mala preduzeća.

Šanse da se poveća nejednakost u bogatstvu – trend koji je Fed bio spreman da preokrene 2020 – veliki su, smatraju ekonomisti, uključujući Krishnamurthy Subramanian, izvršnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

Male i regionalne banke su ključni zajmodavci pojedincima i malim preduzećima udaljenim od najvećih i najbogatijih američkih gradova.

“Ljudi koji su njihovi korisnici, a koji nisu tako dobrostojeći, biće najviše pogođeni borbama manjih banaka”, rekao je Subramanian, bivši glavni ekonomski savetnik indijske vlade. “Ovaj put neće biti pogođene velike banke.”

Popunjavanje rupe

Za sada se posljedice izlazaka depozita drže pod kontrolom. Fed je, zajedno sa Federalnim bankama stambenih kredita, popunio veliki dio jaza u finansiranju. A odluka Federalne korporacije za osiguranje depozita (engl. Federal Deposit Insurance Corporation, FDIC) da zaštiti prethodno neosigurane depozite u SVB i Signature banci pomogla je da se ublaži zabrinutost nekih štediša o sigurnosti banaka.

Međutim, oni koji prate industriju kažu da se tim koracima može kupiti samo neko vrijeme i da će se odliv sredstava od zajmodavaca vjerovatno nastaviti.

“Dok regulatori ili vlada ne kažu da su u stvari svi depoziti osigurani, to osiguranje se ne računa”, rekao je Joseph Mevorah, viši izvršni direktor Empire Valuation Consultants. “Tokom narednih nekoliko mjeseci, videćete stalan odliv iz tih banaka.”

Stalno povlačenje depozita nije jedini izazov sa kojim se banke suočavaju.

Otkako je Fedova borba protiv inflacije počela, banke su posmatrale kako vrijednost njihovih obveznica pada, jer dug kupljen kada su stope bile niže vrijedi manje kako se stope povećavaju. Isto se može reći i za hipoteke i druge kredite koje su banke davale kada su se klijenti koji su želeli da se zaduže po niskim kamatnim stopama to i učinili po kamati koja ne varira.

Dok su računovođe zaštitile banke od najgorih uticaja tih nerealizovanih gubitaka, banke se i dalje suočavaju sa značajnim trenjima koja će na kraći rok narušiti profit i mogla bi da nanesu veću štetu.

Bilo je jasno i prije najnovije krize da se depoziti smanjuju u nekim banaka, gurajući ih da se više oslanjaju na alternativne izvore finansiranja, kao što je FHLB sistem (engl. The Federal Home Loan Banks – Federalne banke stambenih kredita su 11 banaka koje sponzoriše američka vlada i koje obezbjeđuju likvidnost članovima finansijskih institucija za podršku finansiranju stanovanja i ulaganjima u zajednicu).

Neki su takođe odgovorili tako što su povećali stope koje su nudili na depozite u pokušaju da povrate štediše, ali čak i uz to, prosječne stope su ostale znatno ispod onoga što su novčani fondovi i druge opcije mogle da ponude, prenosi Bloomberg Adria.

Povećanje kamatnih stopa na štedne račune i potvrde o depozitima može privući gotovinu, ali će takođe vjerovatno smanjiti neto kamatnu maržu banaka, ili NIM, ključnu meru njihovog finansijskog zdravlja koja upoređuje koliko zarađuju od kamatonosne imovine kao što su zajmovi, u odnosu na ono što plaćaju po kamatonosnim obavezama kao što su depoziti.

“Ta zarada će izgledati mnogo gore”, rekao je analitičar S&P Globala Nathan Stovall. On je rekao da bi to moglo da dovede do konsolidacije, ako situacija gurne direktore banaka koji su već razmišljali o prodaji da prelome.

“Možda ste bili voljni da prihvatite neku malu promjenu. Možda ste bili voljni da prihvatite pad zarade od pet odsto”, rekao je Stovall. “Ali da li ste spremni da prihvatite 10 ili 15? Mislim da bi to moglo da gurne ljude preko ivice.”

(rs.bloombergadria.com)