Ishod referenduma u Grčkoj mogao bi da ostavi velike posljedice po zonu eura, kao što je Sarajevski atentat prije više od veijka promenio Evropu, piše “Gardijan”.
Urednik ekonomske rubrike Leri Eliot navodi da “odluka grčkog premijera Aleksisa Ciprasa da održi referendum na kojem će se Grci izjasniti o predloženom sporazumu sa povjeriocima, ima veliki potencijal da postane novi sarajevski momenat”.
List podsjeća da je prije 101 godine na ulicama Sarajeva ubijen austrougarski prestolonasljednik Franc Ferdinand i ukazuje na to da, iako taj događaj na početku nije privukao veliku pažnju, šest nedelja kasnije Evropa je bila u ratu.
Kriza se ne odnosi samo na bankrotstvo Grčke, iako je to realna prijetnja, a nije u pitanju ni činjenica da su kreditori ”pretjerali” u pregovorima, iako sigurno jesu. U pitanju je budućnost samog eura.
U narednim danima će se sigurno dosta govoriti o grčkoj situaciji, a tri vodeća evropska pregovarača – predstavnica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kristin Lagard, Žan Klod Junker iz Evropske komisije i Mario Dragi iz Evropske centralne banke – nadaju se da će Cipras izgubiti na referendumu zakazanom za nedjelju.
U tom slučaju, grčka vladajuća koalicija Sirza morala bi da održi izbore, a povratak vlade predvođene, recimo, Novom demokratijom, partijom desnog centra, otvorio bi mogućnost da Atina pristane na zahtjeve trojke.
Međutim, ne postoje garancije da će se ovo destiti, navodi list.
Predstavnici trojke su prošle nedelje bili uvjereni da će Cipras prihvatiti finalni predlog, ali su pogriješili. MMF, ECB i Evropska komisija su napravili fatalnu pogrešnu procjenu i sada nemaju kontrolu nad situacijom.
Prethodnih nedelja grčke banke ostale su otvorene samo zahvaljujući tome što je Dragi obezbijedio sredstva za kompenzaciju tokova kapitala, a jučerašnja najava hitnog privremenog zatvaranja banaka i kontrole kapitala pokazuje koliko je situacija ozbiljna.
I dok Njemačka traži hitno okončanje pomoći za likvidnost navodeći da evropski poreski obveznici ne bi trebalo više da budu izloženu riziku izlaska Grčke iz zone eura, ECB okleva da donese odluku, koja bi nedvosmisleno bila politička, a kojom bi se pojačao pritisak na grčke banke.
U svakom slučaju, Grčku očekuje sedmica neizvjesnosti. Cipras je juče preduzeo, čini se, neizbježan korak radi obezbjeđivanja kontrole banaka i sprečavanja odliva novca iz zemlje, a vlada takođe priprema planove za slučaj napuštanja Eurozone.
Cipras i ministar finansija Janis Varufakis kažu da iako im to nije želja ili namjera, ako rezultat referenduma podrži stav vlade, alternative neće biti.
U međuvremenu, počela je i igra svaljivanja krivice. Kreditori tvrde da su ponudili Grčkoj dogovor koji bi joj obezbijedio buduće finansiranje u zamjenu za reforme i budžetske uštede što bi ubrzalo ekonomski oporavak zemlje.
I dok Kristin Lagard upozorava da Grci neće dobiti drugu ponudu i da isti uslovi neće važiti i nakon referenduma, grčki zvaničnici odbijaju predlog trojke kao “ponižavajući ultimatum”.
Da je Grčka izvan Euozone, MMF bi savetovao Atinu da devalvira svoju valutu, a kreditore da pristanu na manju otplatu duga. Ova opcija, međutim, nije moguća za Grčku. Devalvacija nije moguća, a evropske vlade ne prihvataju ideju otpisa dugova, tako da je jedino rješenje za Grčku smanjenje plata i penzija.
I dok u SAD ili Velikoj Britaniji postoji mogućnost prenosa sredstava, recimo iz razvijenijih u manje razvijene oblasti, u Eurozoni to nije moguće, navodi “Gardijan”.
Evropskoj uniji su pristupile i one zemlje koje teško mogu da se izbore sa jakim ekonomijama poput Njemačke, a pakt za stabilnost i ekonomski rast, osmišljen radi obezbjeđivanja zajedničkih mjera budžetske kontrole, loša je zamjena za fiskalnu uniju, piše list.
Od samog početka bilo je očigledno da je jedini mehanizam za zemlju u ozbiljnoj ekonomskoj krizi rigorozna štednja. Primjer Grčke, kako se ističe, pokazuje šta se desi kada politika nadjača ekonomiju.
Ukoliko Grčka bude napustila Eurozonu, srušiće se ideja o euru kao neopozivoj valuti, a svaka vlada koja zapadne u krizu ubuduće će imati grčku opciju devalvacije kao alternativu rigoroznoj štednji.
Jednako važno je i da će finansijska tržišta to znati, pa će vršiti pritisak na ranjive zemlje. Zbog toga je Grčka zapravo egzistencijalna kriza zone eura.
I mada bi odgovor na to mogao da bude da je Grčka mala, beznačajna zemlja, a euro snažan kao jedinstvena valuta, diplomate u evropskim prestonicama krajem juna 1914. imale su veoma sličan stav, zaključuje list.
Izvor: B92
