Uz mnogo muke i prije svega uz otpor SAD, čelnici svjetskih sila su se ipak nekako uspjeli dogovoriti oko prilično razvodnjenog završnog G20 dokumenta. Ali to tako više neće ići u budućnosti.
Deset godina nakon svog prvog okupljanja na nivou predsjednika država i vlada, grupa G20 je kao forum za rješavanje globalnih problema jasno na putu ka beznačajnosti. Osnovana kao sredstvo u borbi protiv velike finansijske krize prije deset godina, formatu G20 polako ponestaje daha. I to ne zato jer je ideja, globalne probleme rješavati globalnim mehanizmom, sama po sebi loša, nego zato jer je jednostavno ponestalo političke volje kod mnogih koji učestvuju u ovom mehanizmu. Samoizolacija, nacionalizam, protekcionizam sve češće služe kao odgovor na posljedice globalizacije koja se sve češće doživljava kao nekontrolisani proces.
Vođa ovog trenda je bez sumnje američki predsjednik Donald Tramp koji bez ikakvog plana šturo ruši sve oko sebe jer je dekonstruktivista koji želi srušiti trenutni poredak i odstraniti pravila za koja misli da ne funkcionišu u njegovu korist. I pritom stvara nova pravila koja važe samo za njega. Jedino što važi je brz rast popularnosti kod kuće bez obzira na ostatak sveta. No Donald Tramp, i to je ono što je fatalno, nije usamljen.
Neće biti bolje
Ruski predsjednik, saudijski prestolonasljednik, turski autokrata i kineski predsjednik koji zajednički sjede za G20 stolom, ne mare pretjerano za pravo i pravednost. Ovom klubu „moja-zemlja-na-prvom-mjestu” se pridružuje sve više članova. U Meksiku je upravo jedan populista zaseo na vlast. U Brazilu se u predsjedničku palatu useljava jedan priznati desni ekstremista. Sve su to loše preduslovi za sljedeći samit G20 u japanskoj Osaki.
Prostor oko njemačke kancelarke, kanadskog premijera, francuskog predsjednika i predstavnika EU, dakle onih koji su u Buenos Ajresu vijorili zastavom multilateralizma, polako se prazni. Čak se i unutar EU polako širi populizam i sebičnost. Najnoviji primjer posle Bregzita je i nova populistička vlada u Italiji.
Kada čovjek čita tanušnu završnu izjavu samita G20 stiče utisak da je ovo okupljanje predstavnika dvije trećine čovječanstva samo prazno pakovanje. Doduše na papiru je ipak nekako uz muke došlo do dogovora oko reforme trgovinskog sistama ali se u međuvremenu veliki djelovi G20 međusobno nameću novim carinama ne bi li dobili što veći komad globalnog kolača. Teorija je jedno, praksa je nešto sasvim drugo.
Bliži li se kraj?
Donald Tramp će uskoro grupi G20, čijim sastancima je samo sporadično prisustvovao, vjerovatno zadati smrtonosni udarac. Njegov savjetnik za bezbjednost G20 smatra suvišnim, iako se radi o jedinom globalnom ekonomsko-političkom mehanizmu kontrole. Publici i biračima kod kuće je u međuvremenu teško objasniti smisao G20 ako na samitu za stolom ionako sjedi sve više bahatih sebičnjaka.
G20 do nije ispunio ni jedan od svojih osnovnih zadataka – oporezivanje digitalnih preduzeća. Ovaj zadatak je opet, na insistiranja SAD, prebačen na prvi samit G20 posle Osake – ako do njega uopše dođe. Spustiti ovaj forum na nivo ministara, kao što je to bio slučaj prije 2008. godine, ili ga u potpunosti raspustiti bi bila pobjeda za nacionaliste. A njima ne bi trebalo priuštiti taj užitak. Tako će se samiti G20 i dalje vjerovatno održavati, ali ovaj forum bi se lako mogao pretvoriti u „dead man walking”: kandidata za smrtnu kaznu na putu kao političkom stratištu.
Bernd Rigert
Svijet u riječima
(Deutsche Welle)
Izvor: Vijesti online
