Najnovija relevantna istraživanja pokazuju da možemo voditi energetski sistem koji bi dobijao 60% struje od sunca, oko 20% iz hidro potencijala i oko 20% iz vetroelektrana, gdje nema fosilnih goriva i CO2 je na nuli, rekao je prof. dr Nikola Rajaković sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu kao uvodničar na panelu o energetskoj tranziciji ovogodišnjeg Samita energetike Trebinje.
Rajaković je na početku svog izlaganja naveo da je fosilnim gorivima došao kraj i da se naš region mora okrenuti dekarbonizaciji.
– Definitivno su nam klimatske promjene stigle brzo, intezivne su i time se moramo pozabaviti. Odgovor na to nam je najpotrebniji. Region sa svojim bogatstvima lignita mora uvažavati činjenicu da je lignit specifičan resurs. Nekad smo zahvaljivali Bogu što ga imamo i gradili moćne elektrane, a danas nam je to težak kamen oko vrata. Moramo da mislimo o budućim generacijama i uvjeren sam da će one tehnološki gledano bolje koristiti lignit. Nismo kao generacija pozvani da potrošimo sav lignit na ovaj neefikasan način kako to trenutno radimo – poručio je profesor Rajaković, piše portal Bif.rs.
Ključni trendovi su, kako je rekao, sadržani u 3D – dekarbonizacija, decentralizacija i digitalizacija.
Kako ići ka dekarbonizaciji?
– Jedan od strateških pravaca kod dekarbonizacije je na strani potrošnje, što se na prvi pogled ne čini tako, ali bez e-mobility-ja i prelaska cijelog sektora grijanja na toplotne pumpe i druge modalitete, ne možemo tako lako taj posao uraditi. Isto je i kod industrijskog sektora. Ne možemo na ovaj način funkcionisati ako želimo efikasnu dekarbonizaciju. Treba elektrifikovati sve što je moguće, kaže naša struka.
Decentralizacija se, kaže, odnosi na sektor proizvodnje struje.
– Tu imamo dva suprotstavljena trenda. U našoj struci smo decenijama težili da imamo centralizovane jedinice. To je fenomen u tehnici poznat po nekada definisanoj tezi da 1.000 MW daje daleko ekonomičniji kilovat sat nego što se to uradi iz generatora 50 MW. Ostala je ta centralizovana priča i trajaće još dugo. S druge strane, pojavljuje se ova distribuirana proizvodnja, decentralizacija sektora na strani proizvodnje. To vidimo na primjeru solarnih elektrana postavljenih na krovovima, parkinzima, malim hidroelektranama, postrojenjima na biomasu itd…
U segmentu digitalizacije, navodi Rajaković, prvi korak je bio pametno brojilo, a danas potpuno razvijeno pametno domaćinstvo koje ima svoju mrežu, infrastrukturu, softver…
– Bez tog cjelokupnog koncepta nemoguće je ići u korak sa svim predstojećim trendovima – navodi Rajaković.
U procesu energetske tranzicije, kako kaže profesor, biće važan segment i odziva potrošnje i učešća građana.
– Defitivno, osim domaćinstva i industrije, moramo imati razvijen električni transport. Tu nas očekuje monogo izazova, a mladima je to velika šansa da primijene inovativne koncepte uz pitanje “kako da budući vozač električnog automobila na najelegantniji način pronađe zeleni kilovat sat za punjenje baterija, a zatim da to odradi efikasno i ekonomično”. Koncept toplotnih pumpi smo dobro razvili, samo su primjene i dalje ograničene na našim prostorima. Na odzivu potrošnje moramo ozbiljno raditi.
Cijena kilovat sata i varijabilnost proizvodnje
Rajaković napominje da ne smijemo zapostaviti pitanja tržišta električne energije u svijetlu budućih promjena.
– Naše tržište struje bazirali smo na principu “važna je cijena goriva u termoelektranama”. Koja će biti cijena marginalnog kilovat sata kada imate sistem sa 100% struje iz OIE? To je vrlo interesatno pitanje i tražiće odgovor u narednim decenijama.
Ključna promjena koja će se desiti je varijabilnost proizvodnje.
– Imamo ozbiljne rasprave i delikatne situacije kako odgovoriti na taj zadatak. Najnoviji rezultati su vrlo ohrabrujući, jer se vidi da mi kao inženjeri možemo da vodimo energetske sisteme sa 100% struje iz OIE. To jeste zadatak koji uključuje ozbiljne dugoročne aspekte balansiranja proizvodnje i potrošnje, ali i kratkoročne.
