Posljednjih nekoliko nedjelja i mjeseci francuski predsjednik Emanuel Makron i italijanski premijer Mario Dragi pokazali su veliko jedinstvo po pitanjima evropske politike. Oni pokušavaju da udahnu život tzv. „Kvirinalskom sporazumu“, koji je svečano sklopljen između Francuske i Italije u novembru 2021. u Rimu. Taj temeljni ugovor o kojem se pregovara od 2017. često se poredi sa „Jelisejskim sporazumom“ i „Ahenskim ugovorom“ koji su francusko-njemačke odnose učinili posebno bliskim. Njemačka i Francuska oduvijek su se smatrale „motorom“ ili „tandemom“ u Evropskoj uniji, bez kojih ne može da se sprovede nijedan veliki projekat.
Premijer Dragi, koji od 2021. vodi relativno stabilnu tehnokratsku vladu u koaliciji velikog broja stranaka, želi da vrati Italiju u centar evropske pozornice. Odnose sa francuskim mediteranskim komšijama, koji su posljednjih godina bili znatno narušeni, posebno pod populističkim pokretom „Pet zvijezda“, ponovo bi trebalo poboljšati i ojačati. Neki mediji u Italiji i Francuskoj već pišu o dvojcu Dragi i Maron kao „Drakron“. To podsjeća na neologizme kao što je „Merkozi“, kojim se svojevremeno opisivao francusko-njemački par Angela Merkel i Nikola Sarkozi.
Rim i Pariz demonstriraju sklad
Upada u oči način na kojim Maron i Dragi, a obojica su po zanimanju bankari, sinhronizuju svoje ideje o Evropi i nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine. Makron je u maju predložio „Evropsku političku zajednicu“ koja bi okupljala zemlje-kandidatkinje za članstvo u EU, uključujući i Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju. Italija je odmah prihvatila to drugorazredno članstvo.
Italijanski ministar za evropska pitanja Vinćenco Amendola ocijenio je u Evropskom parlamentu da će francuski predlozi dovesti do odlučnih koraka napred u saradnji na području energetike, kao i spoljne i odbrambene politike. Italija izričito podržava Makrona. „Samo kohezijom EU u ovom istorijskom trenutku možemo se zaštititi od opasnosti rata“, rekao je Amendola.
Italija i Francuska se takođe slažu i oko toga da se ugovori EU moraju izmijeniti kako bi se omogućilo većinsko odlučivanje o spoljnoj politici i drugim važnim pitanjima. Premijer Dragi pritom koristi izraz „pragmatični federalizam“. Na kraju će morati da dođe do promjena ugovora. Kako je saopšteno, želja je da se „hrabro i samopouzdano“ ide prema naprijed. Rimu i Parizu je očigledno dosta da zemlje poput Mađarske stalno blokiraju važne odluke.
Berlin posmatra – za sada
Iz Berlina, koji je sa Parizom do sada činio „EU-tandem“, za sada se ne može čuti mnogo po pitanju tih predloga. Što se tiče francusko-italijanske inicijative, kaže se samo da su promjene ugovora izuzetno teške. Kancelar Olaf Šolc (SPD) ocijenio je da su Makronovi predlozi za „Evropsku političku zajednicu“ – „zanimljivi“, ali nije bilo oduševljenog odobravanja kao u Rimu. Na zajedničkoj konferenciji za novinare u Berlinu početkom maja, Šolc je podsjetio Makrona da su preuzete čvrste obaveze prema šest zemalja-kandidatkinja na Zapadnom Balkanu.
Na tu obavezu Šolc stalno podsjeća, to je uradio i prilikom nedavnog putovanja po Balkanu.
No, kao i Mario Dragi, i Makron je prilično skeptičan prema punopravnom članstvu tih zemalja. Komentarišući Šolcov govor na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, italijanski list „Korijere dela sera“ kritikovao je kancelara zbog „nedostatka evropske vizije“, kao i zbog toga što nije komentarisao ništa u vezi sa Makronovim i Dragijevim predlozima.
Jedinstvena politika prema Ukrajini
Francuski predsjednik, italijanski premijer i njemački kancelar uglavnom se slažu oko politike prema ruskom agresoru i Ukrajini, i prema nekim navodima čak bi zajedno trebalo da do kraja juna otputuju u Kijev. Njihov cilj je da se postigne sporazumni završetak rata. Dragi je čak predstavio mirovni plan koji je nastao u konsultacijama sa Ujedinjenim nacijama i koji predviđa neku vrstu kompromisa između Rusije i Ukrajine.
Makron je sa svoje strane izazvao pomutnju svojom izjavom da se ruski predsjednik Vladimir Putin ne sme ponižavati, a Šolc je i dalje oprezan u odabiru riječi i još uvijek izbjegava da kaže da Rusiju treba pobijediti. Njih dvojica su se zbog toga našli na meti oštre kritike poljskog nacionalno-konzervativnog predsjednika Andžeja Dude, koji je u intervjuu za njemački list „Bild“ oštro osudio telefonske razgovore političara EU sa Putinom. „Da li je neko tako razgovarao sa Adolfom Hitlerom tokom Drugog svjetskog rata? Da li je neko rekao da Adolf Hitler mora da sačuva obraz?“
Opušteno kad je novac u pitanju
Francuski predsjednik i italijanski premijer potpuno su složni kada je novac u pitanju. Čak i prije rata u Ukrajini, u decembru 2021. u članku za „Fajnenšel tajms“ predložili su finansiranje nacionalnih budžeta kroz veća dugovanja, i to ne samo na nacionalnoj, već i na nivou Evropske unije. Na taj način bi trebalo da se finansiraju ulaganja u zaštitu klime.
Nedavno su Francuska i Italija – a obje zemlje su već sada u velikom minusu – naznačile da žele da uvedu gornje granice cijena energije u EU. Posljedice inflacije trebalo bi ublažiti povećanjem duga i trajno promijenjenim paktom o stabilnosti eura. Vlada u Berlinu do sada je odbacivala takav kurs „Drakrona“. Dalje zaduživanje EU, za koje bi Njemačka morala da snosi znatan dio tereta, kao i opuštena dužnička politika u evrozoni, za njemačkog ministra finansija Kristijana Lindnera (FDP) je „crvena krpa“.
Njemačka – od fundamentalnog značaja za Francusku
Da li će, dakle, unutar EU, italijansko-francuski tandem postati važniji od francusko-njemačkog? Da li se u EU pojavljuju dva centra moći? Francuski istoričar i stručnjak za Italiju Mark Lazar, ne misli tako. On je u intervjuu za francuski list „Le Ehos“ ocijenio da će odnos Francuske sa Njemačkom uvijek biti temeljniji i važniji od svih drugih.
No, francusko-njemački „brak“ pomalo je u krizi i zato ne čudi što Makron traži i druge partnere. „Francuske diplomate uvijek prvo gledaju u smjeru Njemačke“, kaže Lazar, koji predaje na elitnom Pariskom institutu političkih nauka (Science Po). „Italija sanja o trouglu Pariz-Berlin-Rim, jer zbog niza istorijskih razloga pati od svojevrsnog kompleksa inferiornosti prema francusko-njemačkoj vezi.“
Na predstojećem samitu EU krajem juna, Makron i Dragi žele da promovišu svoje reformske pristupe Uniji. To je dogovoreno na neformalnoj večeri u Jelisejskoj palati u Parizu. Tradicionalno, međutim, takvi sporazumi postoje i između francuskih predsjednika i njemačkih kancelara. A ni Šolc ne sjedi mirno i upućuje oprezne signale prema Rimu. Početkom aprila dogovorio se sa Dragijem o prisnijoj saradnji u oblasti naoružanja i odbrambene politike, kao i o podršci inovacijama.
Mariju Dragiju, međutim, ne preostaje baš mnogo vremena za njegove velike evropske planove. On nakon izbora, koji bi trebalo da se održe najkasnije sljedećeg proljeća, vjerovatno više neće biti premijer. Slično kao i Makronu, i njemu su desni populisti za petama. Oni bi opet mogli da postanu najjača politička snaga u Italiji, a karte bi se tada ponovo izmiješale.
Bernd Rigert
