U maju ove godine počeće primjena zakonskog propisa koji uređuje faktoring poslovanje. Radi se o otkupu potraživanja koje dospijeva u roku do godinu dana i koje ga faktor uz nadoknadu otkupljuje od povjerioca-firme za prodati proizvod ili pruženu uslugu, saopštio je za CdM savjetnik potpredsjednika Vlade za ekonmosku politiku i finansijski sistem Dragoljub Jankovć i dodao da su poslovi faktoringa nisko rizični jer se radi o kratkoročnim potraživanjima.
On pojašnjava da se faktoring dobro pokazao u praksi jer rješava poslovne situacije kada je firmi za prodati proizvod ili pruženu uslugu potreban novac prije dospijeće potraživanja, koje se uobičajeno kreće između 30 i 90 dana. U takvoj situaciji, naglasio je Janković, faktor odmah novčano isplaćuje prodavcu potraživanje.
“Postavlja se pitanje da li je firma mogla kupcu da proda svoj proizvod sa popustom tako da se plaćanje odmah izvrši. Ili da period čekanja naplate potraživanja pokrije bankarskim kratkoročnim kreditom. U pojedinim situacijama kupac i pod uslovima diskonta nije u mogućnosti odmah da plati robu ili uslugu. Prednost faktoringa u odnosu na kratkoročni bankarski kredit je u tome što zahtijeva manje papirologije i u tom smislu je efikasniji”, istakao je on.
Prema riječima Jankovića očigledno da faktoring kao pravni institut pospješuje i olakšava poslovanje, ali i poboljšava likvidnost privrednih društava uz relativno niske troškove.
Janković pojašnjava da su poslovi faktoringa nisko rizični jer se radi o kratkoročnim potraživanjima, često se poslovni partneri dobro poznaju, i koja se mogu obezbijediti (mjenica, ček, garancija banke i dr.).
“Ipak, rizik pravovremene naplate postoji, što faktoru može izazvati dodatne troškove. Zato, faktoring posao može biti sa regresom, što znači da u slučaju kašnjenja naplate duga obje strane, prodavac i kupac, ili jedne od njih, moraju u roku od dva dana da izmire obavezu prema faktoru. U svakom slučaju, bonitet dužnika i kvalitet potraživanja, tj. nespornost potraživanja, su dvije osnovne karakteristike koje preporučuju faktoring posao, tj. da faktor kupi pravo potraživanja od firme prodavca i u roku dospijeća vrši naplatu tog potraživanja”, kaže za CdM Janković.
Osim toga Zakon predviđa i obrnuti faktoring, tj. kada faktor ugovara posao umjesto sa povjeriocem (prodavcem) sa dužnikom (kupcem) i preuzima obavezu dužnika da odmah isplati potraživanje povjeriocu, da bi se kasnije namirio od dužnika kada dođe rok dospijeća.
“Predmeti faktoringa moći će se prometovati na tržištu tako da će faktor u slučaju potrebe za povećanjem svoje likvidnosti moći doći do gotovine prodajom predmet faktora što će doprinijeti razvoju finansijskog tržišta. Zakon, osim faktoringa, daje mogućnost da se posebna društva (npr. banke) bave otkupom potraživanja van regulisanja poslova faktoringa”, zaključio je Janković.
Šta je faktoring
Riječ factoring potiče od latinskog glagola “facio” što znači “onaj koji radi” stvari za račun drugih. Faktoring predstavlja finansijski instrument kojim faktor (banka ili specijalizovana kompanija) finansira preduzeća na osnovu budućih (nedospjelih) potraživanja proisteklih iz prodaje robe ili usluga na domaćem ili inostranom tržištu.
