Viceguverner Nikola Fabris izjavio je da će nakon što Vladine mjere za konsolidaciju finansija počnu da se primjenjuju “biti jasno da li će biti dovoljne ili će se morati pribjeći još nekim rezovima”.

On je u intervjuu za Portal Analitika, kazao da je ideja o osnivanju Razvojne banke, što je predlagala opozicija tokom predizborne kampanje dobra, ali da je za njeno osnivanje potreban značajan kapital, koji u ovom trenutku nemamo.

Dodaje da bi, zato, bilo realnije da se povećaju raspoloživa sredstva Investiciono-razvojnog fonda. Fabris je najavio da će CBCG će nastojati da podstiče banke da povećaju kreditnu aktivnost i da će u tom smislu razmotriti sniženje stope obavezne rezerve i eventualne druge podsticajne mjere.

ANALITIKA: Vlada je usvojila predlog Budžeta za narednu godinu, predložila smanjenje zarada funkcionerima za 8% i smanjenje naknada majkama sa troje djece, predložila uvođenje akciza na mineralna ulja… Sa jedne strane, te mjere su oštro kritikovane, dok se sa druge strane čuju ocjene da neće biti dovoljne za konsolidaciju finansija. Da li mislite da će ovo sve biti dovoljno, da bi budžet naredne godine bio održiv?

FABRIS: Većina ovih mjera je na fonu onoga što je CBCG predlagala u Preporukama za vođenje ekonomske politike. Sada ostaje izazov da se one implementiraju. Tokom godine je potrebno pratiti njihove rezultate i onda razmotriti da li je potrebna njihova modifikacija ili eventualno uvođenje novih mjera.

ANALITIKA: Da li je visok javni dug najveći problem crnogorske ekonomije?

FABRIS: Svakako da je u pitanju najveći izazov sa kojim ćemo se suočiti u narednom periodu.

ANALITIKA: Koliko nas je koštalo to što nije intezivirana izgradnja auto puta, imajući u vidu kredit koji smo uzeli, i prihodi po drugim osnovama koji su se očekivali?

FABRIS: U pitanju je pomjeranje vremenske dinamike, jer ono što nije realizovano ove godine, ostvariće se u narednim godinama, tako da će tada biti ostvareni pomenuti prihodi.

ANALITIKA: Kako naplatiti visok poreski dug? Da li je dobro rješenje reprogram na pet godina po uzoru na estonski model?

FABRIS: Treba imati u vidu da je jedan dio poreskog duga trajno nenaplativ, prije svega zbog toga što jedan broj preduzeća koja imaju poreski dug više ne postoje. Mi smo u preporukama Vladi za sprovođenje ekonomske politike predložili čitav set mjera u ovom segmentu. Sugerisali smo da se unaprijedi sistem obračuna i naplate poreskog duga uz njegova stalna poboljšanja.

Potrebno je reprogramiranje i restrukturiranje duga saglasno dobroj bankarskoj praksi za solventna privredna društva, poštujući pravila državne pomoći. Treba kreirati mehanizme za sprečavanje dodatnog povećanja duga. Sugerisali smo snaženje tehničkih i administrativnih kapaciteta Poreske uprave, pri čemu je od ključnog značaja usvajanje manje komplikovanih i transparentnijih administrativnih procedura, obuka i osposobljavanje osoblja odgovornog za naplatu poreskih  prihoda, uključujući i osposobljavanje u dijelu analize finansijskih izvještaja poreskih obveznika – pravnih lica (u smislu poznavanja Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja), te kreiranje jednostavnog i djelotvornog sistema administrativnih kazni, koje bi se mogle određivati brzo i automatski.

ANALITIKA: Kako povećati zaposlenost? Danas više od 10.000 visokoškolaca čeka posao. Da li CBCG predlaže bilo kakve mjere u tom smislu? Ima li prostora za neke podsticaje, posebno na sjeveru, refundiranje poreza i doprinosa za novozaposlene?

FABRIS: Aktiviranje krupnih investicionih projekata, u narednom periodu, će dovesti do rasta zaposlenosti. Mi smo predložili puno mjera u domenu podsticanja zaposlenosti počevši od promjena u obrazovnom sistemu koje bi trebalo da kreiraju konkurentnu radnu snagu, supstituciju strane radne snage domaćom radnom snagom, podsticaje za zapošljavanje u nerazvijenim regionima, povećanje sredstava za realizaciju aktivnih mjera zapošljavanja koje sprovodi Zavod za zapošljavanje, intenziviranje saradnje obrazovnog sistema, institucija tržišta rada i poslodavaca, do velikog broja mjera usmjerenih na unapređenje institucionalnog ambijenta i povećanja konkurentnosti privrede koje bi rezultirale rastom zaposlenosti.

ANALITIKA: Tokom predizborne kampanje čuli smo razne predloge od strane opozocije. Svi su, međutim, istakli da je neophodno osnivanje Razvojne banke. Da li mislite da je to dobro rješenje?

FABRIS: Mislim da je ideja dobra, ali problem je u sprovodivosti iste. Naime, za osnivanje Razvojne banke potreban je značajan kapital, koji u ovom trenutku nemamo.

Predlozi da se za to iskoriste depoziti državnog sektora su nesprovodivi, jer su u pitanju kratkoročni izvori, a za funkcionisanje Razvojne banke potreban je dugoračan kapital. Stoga mislim da bi bilo realnije da se povećaju raspoloživa sredstva Investiciono-razvojnog fonda.

ANALITIKA: Štednja građana i privrede u poslovnim bankama je na rekordno visokom nivou, što znači da novca ima, kamatne stope padaju. Pa, ipak, sve to ne prati kreditna aktivnost. Može li CBCG bilo što uraditi po tom pitanju i da li je formiranje Razbojne banke rješenje?

FABRIS: Što se tiče Razvojne banke, kao što sam već napomenuo, mislim da njeno osnivanje u datim okolnostima nije realno. Svakako, da je pad kamatnih stopa dobra tendencija čiji nastavak očekujemo i tokom sledeće godine, koji će doprinijeti većem stepenu atraktivnosti kredita. U ovoj godini imamo poboljšanje ovog indikatora, jer je prema poslednjim raspoloživim podacima nivo odobrenih kredita u odnosu na kraj prethodne godine povećan za 59,8 miliona eura ili 2,5%. Ipak, CBCG će nastojati da podstiče banke da povećaju kreditnu aktivnost (razmotrićemo sniženje stope obavezne rezerve i eventualne druge podsticajne mjere), ali treba imati u vidu da je kreditna politika u nadležnosti poslovnih banaka.

ANALITIKA: Država se zadužila na domaćoj berzi 80 miliona eura. Da li mislite da ima prostora da se na isti način zadužuju i kompanije?

FABRIS: Mislim da postoji mogućnost, ali samo za one kompanije koje su visoko likvidne, koje duži niz godina ostvaruju profit i koje su prepoznate kao uspješne. Činjenica da se država zadužila na berzi u iznosu od 80 miliona može navesti na pogrešan zaključak ukoliko se ne sagleda činjenica da su glavni povjerioci bile banke.

Naime, treba imati u vidu da je likvidnost tržišta kapitala značajno niža od likvidnosti bankarskog sistema, tako da su u pitanju ograničena finansijska sredstva.