Viceguverner Centralne banke Crne Gore, Nikola Fabris, u intervjuu CdM-u govori o predviđanjima da li će u ovoj godini doći do globalnog usporavanja ekonomskog rasta, kao i šta Crna Gora može da učini ukoliko do toga dođe. Fabris, između ostalog, govori i o ključnim potencijalima Crne Gore za privlačenje stranih direktnih investicija, ali i o stanju u bankarskom sektoru i kako se može povećati izvoz…

CdM: Međunarodne finansijske institucije i ekonomisti predviđaju da će svijet ove godine pogoditi ekonomska kriza i da će doći do usporavanja ekonomskog rasta. Kakva su Vaša predviđanja? Da li nas očekuje kriza kao ona 2008. godine?

Fabris: Međunarodne finansijske institucije predviđaju usporavanje globalne ekonomije. MMF u posljednjoj projekciji predviđa rast globalne ekonomije od 3,4 odsto u 2020. godini, dok Svjetska banka projektuje rast od 2,5 odsto. Usporavanje globalne ekonomije posljedica je oživljavanja geopolitičkih napetosti, trgovinskog protekcionizma, odnosno pogoršanih uslova trgovine, Bregzita i generalno nedovoljne socijalne mobilnosti. Time su reducirani izvori ekonomskog rasta.

Po mom mišljenju, aktuelne ekonomske neizvjesnosti će voditi usporavanju rasta, a ne efektu krize, kao što je bila kriza 2008. godine. Ključna neizvjesnost za rast u ovoj godini jesu nepredvidive političke odluke u odnosima velikih ekonomskih sila.

CdM: Šta Crna Gora treba i može da uradi kako bi se zaštitila u slučaju da do krize dođe?

Fabris: Kao mala i otvorena ekonomija, ekonomija Crne Gore je, prirodno, osjetljiva na eksterne neizvjesnosti i rizike, posebno ako oni dolaze iz EU, koja je naš najvažniji partner. Međutim, kako je riječ o usporavanju rasta, ne treba očekivati ništa dramatično. Naš odgovor treba da budu mjere makroekonomske, fiskalne i finansijske stabilnosti. Te mjere se već implementiraju u Crnoj Gori i sa njima treba nastaviti, posebno u uslovima globalnog usporavanja ekonomije.

Naime, sa aspekta makroekonomskih mjera neophodno je nastaviti sa strukturnim reformama kojima se unapređuju konkurentske prednosti nacionalne ekonomije, otvaraju nova radna mjesta, smanjuju ekonomske i socijalne neravnoteže. U fiskalnoj oblasti mora se nastaviti sa dosljednom primjenom mjera fiskalne konsolidacije. U finansijskoj oblasti ključno je podsticanje i održavanje zdravog finansijskog i bankarskog sistema i efikasnog platnog prometa.

CdM: Crna Gora je zemlja koja ima veliki potencijal za privlačenje stranih investicija. U kojim sektorima možemo tražiti šansu kada govorimo o ovoj temi?

Fabris: Ključne oblasti u kojima Crna Gora ima potencijal za privlačenje stranih direktnih investicija su turizam, energetika, poljoprivreda i sa njom povezana prehrambena industrija.

Kada je u pitanju turizam, u toku je izgradnja velikog broja hotelskih i smještajnih kapaciteta na primorju. Pored postojećih, na primorju postoji veliki broj neiskorišćenih lokacija, ali naročito na sjeveru Crne Gore postoje neiskorišćeni potencijali. Ipak, preduslov za izgradnju ovih kapaciteta na sjeveru je dalje unapređenje infrastrukture, naročito kada je u pitanju skijaška infrastruktura.

Kada je u pitanju energetika, imamo značajan potencijal za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora (voda, sunce, vjetar). Prostor postoji i za investicije u pravcu poboljšanja postojeće elektro-energetske mreže i povećanje stepena integrisanosti u regionalno energetsko tržište (bolja infrastrukturna mreža koja će sa podvodnim kablom rezultirati jačanjem Crne Gore kao elektro-energetskog čvorišta u regionu).

Oblast koja ima potencijal, koja je bila prilično zapostavljena, je poljoprivreda i sa njom povezana prehrambena industrija. S jedne strane, postoji velika tražnja, o čemu svjedoči veliki uvoz hrane, a sa druge strane tu su prirodni potencijali za poljoprivrednu proizvodnju.

CdM: Nivo javnog duga u Crnoj Gori je visok. Da li predstavlja alarm za državu?

Fabris: Implementacija krupnih infrastrukturnih projekata u poslednjih nekoliko godina rezultirala je rastom javnog duga. Bruto javni dug, prema procjeni, na kraju 2019. godine će dostići nivo od 79,6 odsto BDP-a. Procjena Ministarstva finansija je da će depoziti sa zlatom iznositi oko 550 miliona eura, tako da će neto javni dug na kraju 2019. godine iznositi oko 68 odsto BDP-a.

Iako je nivo javnog duga visok, država još nije ušla u zonu koja bi se mogla smatrati kritičnom, i to iz dva razloga. Prvo, povećanje javnog duga na kraju godine uzrokovano je emisijom euroobveznica u vrijednosti od 500 miliona eura, u cilju obezbjeđivanja sredstava za finansiranje budžeta i otplatu dugova u narednoj godini, tako da će već u prvoj polovini godine javni dug bilježiti trend pada. Drugo, privođenje kraju najkrupnijeg infrastrukturnog projekta u Crnoj Gori, izgradnje autoputa, automatski će voditi postepenom opadanju javnog duga.

Dosljednom primjenom mjera fiskalne konsolidacije i redovnom otplatom, procjena Ministarstva finansija je da će u srednjem roku, do 2022. godine, nivo javnog duga pasti na nivo od 63,2 odsto BDP-a. Naravno, uz ostvarenje projektovanih stopa rasta.

Bitno je napomenuti da se sve obaveze servisiraju uredno, što je veoma važno. Na posljednoj emisiji euro obveznica ostvarena je najniža kamatna stopa ikada, što govori da i finansijska tržišta imaju povjerenje u fiskalnu politiku, tako da, uz odgovornu primjenu mjera fiskalne konsolidacije, fiskalna stabilnost neće biti ugrožena.

CBCG ostaje pri stavu da je javni dug ključni izazov Vlade u narednom srednjoročnom periodu. Vlada mora nastaviti sa implemenacijom mjera fiskalne konsolidacije predviđene planom sanacije i fiskalnom strategijom, kao i razviti novu sveobuhvatnu Fiskalnu strategiju u toku ove godine, sa jasno definisanim mjerama i načinima za dovođenje nivoa javnog duga u granice održivosti.

CdM: Kakvim rizicima bi crnogorska ekonomija mogla biti izložena u 2020. godini?

Fabris: U ovoj godini ključni rizici će biti eksterni rizici. Oni će se prije svega manifestovati u vidu globalnog usporavanja ekonomskog rasta i geopolitičkih tenzija u odnosima između velikih sila.

Što se tiče domaćih rizika ključni rizici ostaju u domenu fiskalne sfere, ali sa dosljednom primjenom mjera fiskalne konsolidacije treba očekivati da će već od 2020. godine ovaj rizik imati opadajući trend.

CdM: Kakvo je trenutno stanje u bankarskom sektoru?

Fabris: Nakon rješavanja ranjivosti u bankarskom sistemu gotovo svi bankarski indikatori su na istorijskom maksimumu. Aktiva banaka je za 11 mjeseci 2019. dostigla nivo od 4,7 milijarde eura i uskoro će se izjednačiti sa BDP-om koji je za 2019. godinu projektovan na nivou od 4,8 milijardi eura. Likvidna sredstva iznose preko 1,1 milijarde eura i u posljednjih 12 mjeseci su povećana za 200 miliona eura. Kapital banaka je premašio 600 miliona eura i njegovo povećanje u poslednjih 12 mjeseci je bilo impresivno od preko 20 odsto. Nivo loših kredita je opao na 4,62 odsto, depoziti su prešli 3,5 milijardi i povećani su za preko 10 odsto u posljednjih 12 mjeseci. Krediti su prešli tri milijarde i takođe su povećani za preko 10 odsto u posljednjih 12 mjeseci. Kamatne stope su na istorijskom minimumu i u novembru aktivna ponderisana efektivna kamatna stopa je iznosila 6,08 odsto. Mislim da ovi indikatori jasno ukazuju da je bankarski sistem stabilan, likvidan i da će biti značajna podrška ekonomskom rastu u narednom periodu.

CdM: Kako pospiješiti konkurentnost domaće privrede i povećati izvoz?

Fabris: Podizanje nivoa konkurentnosti nije proces koji se može ostvariti u kratkom roku, za to je potreban duži vremenski period i takođe, pogrešno je očekivati da pitanje konkurentnosti privrede može da riješi država. Država treba da kreira stabilan i predvidiv ambijent i da pomogne određenim stimulativnim mjerama da se poboljša konkurentnost. Međutim, velika odgovornost za konkurentnost je na samim preduzećima.

Detaljan pregled mjera smo dali u Preporukama Vladi za vođenje ekonomske politike u 2020. godini. Od mjera državne podrške konkurentnosti izdvojio bih: pomoć u uvođenju međunarodnih standarda kvaliteta, snižavanje sive ekonomije koja deluje kao nelojalna konkurencija onima koji izmiruju sve svoje obaveze, promocija privrede i zemlje, nastavak regulatorne reforme kroz pojednostavljivanje administrativnih procedura i unapređivanje javnih usluga, unaprijeđenje infrastrukture, stimulisanje inovacija i inovatora, podsticanje povezivanja privrede sa naučno-istraživačkim centrima, davanje direktnih subvencija poljoprivrednim proizvodjačima,stimulisanje formiranja vertikalnih i horizontalnih klastera, očuvanje zdrave životne sredine i dr.