Problem eurozone nema veze s koronavirusom, iako ga on potencira i čini mnogo vidljivijim. Temeljni problem eurozone nije solidarnost među članicama, već jedna sasvim druga činjenica.
Ogromno povećanje javnog duga koje ove godine očekuje eurozonu zbog finansiranja ekonomskog oporavka od posljedica koronavirusa dodatno će potencirati temeljni problem nastao još u njenom začetku, a to je nedostatak zajedničke fiskalne politike.
Projekcije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) govore da će udio javnog duga u BDP-u 19 država koje koriste euro ove godine porasti za 13 posto, na 97 posto, prenosi Reuters.
Dužnička kriza na minimumu
Novac prikupljen ovim ogromnim zaduživanjem usmjeriće se u podsticaje s obzirom da eurozonu očekuje do sada nezabilježeni pad ekonomije od 7,5 posto.
Međutim, finansiranje oporavka mnogo će više opteretiti južne članice od sjevernih. MMF predviđa da će grčki javni dug ove godine skočiti čak 22 bazna boda na 200 posto BDP-a, italijanski gotovo 21 baznih bodova na 156 posto, a španjolski za 18 bodova na više od 113 posto.
S druge strane, Njemačka će povećati javni dug za svega 9 baznih bodova na 69 posto vrijednosti ekonomije, a Holandija za 10 bodova na 58 posto BDP-a.
Uprkos očekivanom velikom porastu dužničkog bremena, vrijednost grčkih, italijanskih ili španskih obveznica ne tone prema dnu.
Prinosi su od izbijanja pandemije porasli za 40 do 50 baznih bodova, a pod kontrolom ih drži otkup Euvopske centralne banke. „Kako ECB doslovno čisti sve sa sekundarnog tržišta, rizik dužničke krize jednak je nuli“, izjavio je za Reuters Christopher Dembik, ekonomista Saxo banke.
Podsjetimo, prethodna dužnička kriza u eurozoni započeta 2010. godine završila je dvije godine poslije kada je ECB pod palicom Marija Draghija najavio da će učiniti sve što je potrebno kako bi spasio euro i eurozonu u cjelini.
„Kladio bih se u 100 eura da se dužnička kriza neće vratiti u idućih godinu ili dvije“, ističe Carsten Brzeski, ekonomista banke ING. „No, uložio bih još 100 eura da će se vratiti egzistencijalna kriza eurozone. U neku ruku, koronakriza je katalizator. Kriza će opet podstaći temeljna pitanja kako upravljati velikim javnim dugom“, dodaje Brzeski. Prema njegovu mišljenju, trenutna kriza dovešće do produbljenja ekonomskih razlika između sjevera i juga.
Južne članice biće ekonomski pogođenije dok će sjeverne članice iz krize izaći brže i postati još ekonomski snažnije.
U skladu sa izrekom bivšeg predsjednika ECB-a Marija Draghija da će preduzeti „sve što treba“ da bi spasio euro, eurozona ima dovoljno kapaciteta da troši koliko je potrebno da bi se izvukla iz krize, uprkos tenzijama između sjevera i juga, ističe za Poslovni dnevnik profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka Luka Brkić.
Proces na dugom štapu
„Međutim, problem eurozone nema veze s koronavirusom, iako ga on potencira i čini mnogo vidljivijim. Temeljni problem eurozone nije solidarnost među članicama, već činjenica da eurozona nije ni optimalno valutno područje, a kamoli politička unija koja bi imala zajedničku fiskalnu politiku. Taj se problem ogleda na više načina, na primjer kroz pitanje razvijenosti sjevernih i južnih članica, pitanje većeg udjela izvoza ili uvoza, zatim nivoa javnog duga ispod ili iznad Maastriških kriterija. Euro je sredstvo političke unifikacije Evrope, ali taj je proces još uvijek na ‘dugom štapu’“, smatra Brkić.
Prema mišljenju stranih analitičara, najveći rizik za eurozonu u ovome je trenutku politički: kako bi ostala na okupu, eurozona ne smije dopustiti euroskeptičnim strankama na jugu da okrenu javnost protiv evropske ideje. „ECB može kupovati mnoštvo italijanskih obveznica, ali ne može uvjeriti tržišta da Italija želi zauvijek ostati u eurozoni“, kaže za Reuters Holger Schmieding, glavni ekonomist banke Berenberg.
Obnova populizma u Italiji uzrokovanog ekonomskim posljedicama pandemije nije neutemeljena teza s obzirom na iznos podsticaja koji si je mogla priuštiti vlada u Rimu, a koliki je predstavila vlada u Berlinu. Naime, njemački fiskalni odgovor na koronakrizu bio je gotovo 7 puta veći od italijanskog.
Na tu se činjenicu osvrnuo i predsjednik Eurogrupe Mario Centeno izjavivši pred zastupnicima Evropskog parlamenta da takva „fragmentacija“ potkopava jedinstveno tržište i euro. Kako bi se izbjeglo produbljivanje ekonomskih razlika, Španija predlaže da novac za oporavak Evropska unija posuđuje kao cjelina, a da se potom transferiše članicama kojima je najpotrebniji.
Kamate na takve kredite otplaćivale bi se putem evropskog poreza na zagađivače. No, s obzirom na žestoko opiranje ideji zajedničkog zaduživanja u Berlinu i Haagu, konkretno rješenje problema još nije na vidiku.
Autor: Tomislav Pili
Izvor: Poslovni.hr
