Brzi porast cijena nekretnina širom svijeta od 2020. godine učinio je kupovinu stana sve nedostižnijom za mnoge ljude danas.

U Tokiju, kupovina stana sada zahtijeva kombinovani prihod 14 prosječnih radnika, učvršćujući njegovu poziciju kao jednog od najnepristupačnijih gradova na svijetu. Nasuprot tome, u San Francisku je za to potrebno pet plata, zahvaljujući višim prosječnim primanjima koje podstiče tehnološka industrija.

Ova infografika grafika prikazuje koliko bi dugo trebalo štedjeti za stan u odabranim tržištima nekretnina, na osnovu podataka iz UBS-ovog Globalnog indeksa balona na tržištu nekretnina za 2024. godinu.

U tebeli u nastavku pogledajte najnepristupačnije gradove na svijetu po pitanju nekretnina, na osnovu prosječnog broja godina koje vješt radnik mora raditi da bi priuštio stan od 60 kvadrata blizu centra grada:

Hong Kong, koji je 14 uzastopnih godina rangiran kao najnepristupačniji grad na svijetu, zahtijeva više od dvije decenije prihoda prosječnog vještog radnika da bi se kupio stan.

Za poređenje, nekretnine srednje klase blizu centra grada u prosjeku koštaju 2.560 dolara po kvadratu—značajno više od Njujorka, gdje se cijene kreću između 1.500 i 2.000 dolara po kvadratu. Iako su cijene nekretnina u Hong Kongu pale na najniži nivo u realnim vrijednostima u posljednjih 12 godina, vlasništvo nad nekretninom i dalje ostaje nedostižno za većinu stanovnika.

U međuvremenu, Pariz nosi titulu najnepristupačnijeg grada u Evropi, uprkos tome što su stvarne cijene nekretnina pale više od 20% u odnosu na postpandemijske vrhove. Potrebno je 13 godina rada prosječnog vještog radnika u Parizu da bi se priuštio stan, dok London slijedi odmah iza sa 12 godina.

U Njujorku, srednja cijena prodaje stana ili kooperativa na Menhetnu do kraja 2023. godine iznosila je skoro 1,2 miliona dolara, što odražava rast cijene po kvadratu od 44% u protekloj deceniji. Njujork je najnepristupačniji grad u Americi, jer je potrebno kombinovano primanje osam radnika da bi se kupio stan blizu centra grada.