Kupovina novog automobila može da se pretvori u noćnu moru zbog čekanja papira i redova za razne takse i uplate. Međutim, kupovina automobila u Njemačkoj je sasvim drugačija, a ovo je priča o super organizovanoj i efikasnoj administraciji.

Odabir i kupovina

Nazvao sam Audi auto salon, odabrao auto koji sam želio, pitam koje finansiranje imate. Imaju “Audi bank” sa 1,5 odsto kamate, u principu “samo uzmi, za lovu ne brini”.

Može, prodato, šta dalje? Kaže “pošaljite mejlom obračun zadnje dvije plate i kopiju lične karte, čim banka odobri, šaljemo ugovor mejlom”.

Pola sata nakon što sam to poslao, dolazi mi mejlom ugovor i piše prodavac “sve je odobreno, potpišite i vratite skenirano”.

Potpisao sam, skenirao, poslao. Zovem za pola sata “jeste sve dobili, šta dalje?”. Kaže prodavac: “Sve je u redu, dokumenta auta vam šaljemo u vašu kancelariju za registraciju (Zulassungsstelle), idite tamo za dva – tri dana, registrujte i dođite s tablicama po auto”. Hm, zanimljivo.

Odabir osiguranja i tablica po želji

Prije registracije, mora da se ugovori osiguranje, pa ko želi može da odabere i tablice po želji. Osiguranja su mahom sva onlajn. Odabrao sam jedno koje su mi preporučili. Uloguješ se, upišeš podatke auta, svoje podatke, broj svog tekućeg računa s kog ide naplata … klik, klak … i na mejl stiže potvrda da je auto osiguran. Potvrdu se odštampa i nosi sa sobom na registraciju. Ne vidiš živog čovjeka.

Na internet stranici “kancelarije za registraciju” može da se odabere neka od slobodnih tablica. Listam, listam, listam, nađem broj koji mi se sviđa, klik, klik, upišem svoje podatke …. i na mejl stiže potvrda da sam “rezervisao” te tablice. Cijena – 10 eura, nije puno.

Izrada tablica

Nakon 3 dana nazvao sam “kancelariju za registraciju”, pitam jesu stigli moji papiri od auta. “Stiglo je, možete da dođete”.

Dolazim na svoju “Zulassungsstelle”.

Pored ulaza u zgradu, stoje još jedna vrata na kojima piše “tablice”. Uđem unutra, kažem “imam rezervsanu tablicu, da li se to naručuje ili imate na skladištu”. Ona se smeška i kaže: “Sada ću ih napraviti”.

Vadi dvije prazne tablice (samo “D” sa lijve strane), ubaci brojeve u neku mašinu, gurne tablicu, stisne dugme i izlazi gotova tablica.

Bukvalno za dva minuta izrađene su na licu mjesta obe tablice. Cijena (čini mi se) 22 eura.

Tehnički pregled

Tehnički pregled važi dvije godine. Ako se u međuvremenu promijeni vlasnik ili slično, tehnički ne mora da se radi. Dakle, sve se obradi u “kancelariji za registraciju”, nema tehničkog pregleda niti lupanja pečata u MUP-u.

U Njemačkoj stanice za tehnički pregled praktično i nema.

Tehnički pregled se radi jednom u dvije godine, na način da lokalni automehaničari imaju ugovor s nacionalnim sertifikacionim kućama – DECRA i TÜV. Dođeš kod najbližeg mehaničara, on ti kaže: imamo TÜV utorkom i četvrtkom. Ostaviš auto taj dan, oni pregledaju, ovjere, i preuzmeš nakon posla auto sa izdatim sertifikatom o tehničkom pregledu. Dakle – nema ni namještenih poslova u “centrima za tehnički pregled”.

Registracija i “hipoteka”

Ulazim u zgradu, na automatu uzmem broj kao u banci, sjedim i čekam. Nakon desetak minuta dolazim na red, idem na šalter.

“Dobar dan, dokumenta za moj auto su vam poslali poštom, bla bla”. Pogleda u kompjuter “aha, tu je”, ode po A4 kovertu, otvori, unutra sve od mog auta. Pita me za ličnu kartu, potvrdu osiguranja, tablice. Klik, klik – vidim da štampa saobraćajnu i knjižicu vozila. Zatim “knjižicu vozila” vraća u jednu kovertu i kaže mi “to ide u Audi bank radi hipoteke”. Zatim mi daje “karticu” i kaže “idite platite troškove na kasi”.

Nema reda na kasi jer je ona automatska. Ubacis karticu, displej pokaže koliko treba da se plati ( oko 50 eura), može da se plati novčanicama ili karticom. Platim, odštampa mi potvrdu – račun.

Sve u jednoj transakciji, oni neka se posle kusuraju koliko kome pripada.
Vraćam se na šalter. Na tablicama su zalijepljene one okrugle naljepnice koje označavaju da je auto registrovan.

Daje mi saobraćajnu i moja dokumenta, a jednu kovertu sa knjižicom vozila dakle šalje u Audi bank.

Da rezimiram: Ta jedna jedina osoba za šalterom za registraciju mi je za 10 minuta registrovala auto i obavila sve ono zbog čega se kod nas ide radi ovjere hipoteke na kredit itd. Ujedno, ona šalje potrebne dokumenta nazad u banku, u neku ruku radi dio posla bankarskog službenika. Ta mi je usluga posebno naplaćena 15 eura.

Dakle, taj “državni službenik” je po našoj proceduri istovremeno službenik za registraciju, prodavac, javni bilježnik, MUP-ov udarač pečata i dijelom bankarski službenik. Sve odjednom, za 10 minuta. Za to vrijeme kasu vodi robot.

Kao što rekoh, i sve sam platio bez da sam vidio živog čovjeka za kasom. Nema taksi, nema blagajnika.

Nakon dva dana išao sam po auto sa svojim tablicama.

Izvor: Index, B92