Euro je poput bunkera u kojem postoje samo ulazna vrata. Kad uđeš, vrata se zabrave, a jedini način da izađeš jeste da silom probiješ zid. Ono što članice eurozone drži na okupu nije svijest o dobicima od eura, nego strah od eksplozije ako požele izaći iz bunkera
Grupa njemačkih i francuskih ekonomista zatražila je nedavno da se Evropska monetarna unija institucionalno dogradi. Svjesni su, očigledno, da bi sljedeća kriza mogla dovesti do propasti eura jer ta valuta nema države. Institucionalnu dogradnju zatražio je i novi predsjednik eurogrupe Mario Centeno, koji koordinira rad 19 članica eurozone.
Koliko je “dogradnja eura” postala politički hitna, pokazuje i novi članak američke ekonomsitkinje Kathleen R. McNamara, koja tvrdi da euro nije samo “generator rizika” za Evropsku uniju. Zbog svoje političke nedovršenosti i zbog gubitka legitimiteta dok se širi populizam, euro i EU prijete da će “pokvariti” i potkopati “globalni finansijski poredak”.
Međutim, teško je vjerovati da će članice Evropske unije srljati u dogradnju eura, jer to znači stvaranje evropske federalne države i dodatno odricanje od nacionalnog suvereniteta. Tvorci eura, prije četvrt vijeka, nisu skrivali da žele federaciju. Euro su zamislili kao sredstvo za postupno stvaranje “sve tješnje” Unije. Političari o tome uglavnom ćute. Ako se odricanje od nacionalne valute pokaže pogrešnim, nema mogućnosti za popravak. Euro je zamišljen kao jednosmjerna ulica jer postoje samo pravila za ulazak, a ne i za izlazak iz njega. To je svojevrsni Pijemont za kovanje “sjedinjenih evropskih država”.
Zapravo, euro je poput bunkera u kojem postoje samo ulazna vrata. Kad uđeš, vrata se zabrave, a jedini način da izađeš jest da silom probiješ zid. Euro je, naime, pridonio čvrstom povezivanju finansijskog sistema Evropske unije, a kajganu je teško vratiti u jaja. Ono što članice eurozone drži na okupu nije svijest o dobicima od eura, nego ponajprije strah od eksplozije ako požele izaći iz bunkera. Upravo je strah od kolapsa grčkog finansijskog sitema i ekonomije bio razlog zašto je grčka vlada 2015. pokleknula pod nehumanim diktatom iz Brisela i Berlina. Nije se usudila da izađe iz eurozone, iako su to predlagali i njemački ministar Wolfgang Schäuble te ekonomista Hans-Werner Sinn. Očito, euro je poprimio represivnu funkciju poput vojske i policije, jer služi za disciplinovanje neposlušnih članica, a jakima omogućuje kontrolu nad slabima. To je skrivena, razorna moć eura.
Gdje vodi dogradnja eura i Unije, predočio je ovih dana njemački ministar Sigmar Gabriel koji je sumnjičave Nijemce uvjeravao da se moraju pomiriti s budućim “gubitkom svoga glasa” u Evropi, jer svoju suverenost moraju podrediti nadnacionaloj evropskoj državi. Možemo zamisliti koliko će to “obradovati” sve narode, osobito Hrvate. Za razliku od Nijemaca, koji su najbrojniji u EU, Hrvati čine samo jedan posto stanovništva, pa će njihovi interesi uvijek biti preglasani. Ako se budu bunili, onda im Frankfurt – gdje je sjedište Evropske centralne banke – može zatvoriti finansijsku slavinu i dotok eura, dok god ne pokleknu poput Grčke.
Možda se takav razvoj događaja i neće ostvariti. Puno toga zavisi od puta kojim će krenuti nova njemačka vlada. Izvjesno je, međutim, da se Evropska unija pretvara u tvorevinu kakvu Hrvati ni u snu nisu očekivali, kada su na referendumu glasali za EU.
Branko Podgornik, Novilist.hr
