Završilo se još jedno Evropsko fudbalsko prvenstvo, po mnogo čemu drugačije od svih pređašnjih. Italija je u finalu na penale pobijedila Englesku, ali ta vijest je odavno već obišla čitavu planetu. No, ko je pored Italijana izvukao korist od ovog takmičenja?
Marketinški „gimmick“ da prvenstvo u svom nazivu, uprkos velikom odlaganju, i dalje nosi godinu za koju je originalno zakazano, unio je na početku pometnju i nevjericu među fanovima. I ranije su razna sportska prvenstva odlagana pa se nikada nije desilo da u svojoj novoj iteraciji nose oznaku „promašene“ godine.
Kako piše The Indian Express, razlozi za takvu odluku bili su čisto finansijske prirode. UEFA je zbog prošlogodišnjeg odlaganja usljed i usred pandemije korona virusa izgubila najmanje 300 miliona eura, a potpuno otkazivanje ovog dugo iščekivanog sportskog događaja ugrozilo bi dodatne dvije milijarde eura. Da ne govorimo da bi rebrendiranje ogromne količine robe i reklamnih materijala puno koštalo sve skupocjene sponzore, sa kojima su odavno potpisani detaljni i obavezujući ugovori.
Kada je riječ o troškovima, UEFA je, kao krovna evropska fudbalska organizacija, tokom proteklih 12 mjeseci poslala ukupno 235 miliona eura pomoći na račune 55 kontinentalnih fudbalskih saveza, prenosi Biznis.rs.
Nagradni fond na upravo završenom prvenstvu je iznosio 371 miliona eura, što predstavlja značajno povećanje u odnosu na prethodno, odigrano 2016. godine (304 miliona eura). Pa iako učesnici finalne utakmice nose kući najviše novca, sistem nagrađivanja je definisan tako da i druge reprezentacije, odnosno njihovi nacionalni savezi, mogu da osvoje pozamašne sume u zavisnosti od sportskog učinka.
Na primjer, pobjedniku Italiji ide 10 miliona eura, a poraženom finalisti, timu Engleske, sedam miliona. Polufinalistima je bilo zagarantovano po pet miliona u evropskoj nacionalnoj valuti, a četvrtfinalistima po 3,25 miliona, i tako redom. Za pobjedu u grupnoj fazi dobijalo se po 1,5 miliona eura, a za nerešen rezultat upola manje. Samo za kvalifikovanje na završni turnir nacionalni savezi su dobili po 9,25 miliona eura, tako da su najupješniji mogli lepo da zarade, sabirajući pomenute iznose na kraju. Prema tome, SportingNews donosi računicu da su Italijani, osim pehara pobjednika, odneijli u Rim i 34 miliona eura, dok su Englezi ostali na 29,75 miliona.
Što se tiče zarade unutar UEFA i gradova, to jest država domaćina, za sada možemo samo da nagađamo. UEFA će zaradu od TV prava objaviti u svom finansijskom izvještaju za 2021. godinu, ali činjenica je da se na razvijenim tržištima ijpojedinačnih prava kreće u rangu veličina nekoliko desetina eura (35 miliona eura je objavljen podatak za Francusku, na primjer).
S druge strane, pojedine TV stanice će i te kako ostvariti prihod na osnovu otkupljenih prenosa. Engleska stanica ITV je reklamne spotove u trajanju od po 30 sekundi u poluvremenu polufinalne utakmice Engleska-Danska naplaćivala po 500.000 funti.
Lokalne ekonomije će sigurno kratkoročno profitirati od dolaska navijača i njihovog trošenja po pabovima i drugim ugostiteljskim objektima. Međutim, drugo je pitanje da li će se čitavo takmičenje na kraju negativno odraziti na pandemisjku situaciju.
U jeku masovne vakcinacije na Starom kontinentu, kada je objavljeno da je, zaključno sa junom, 61 odsto punoljetnih stanovnika EU primilo makar jednu doze vakcine protiv virusa Covid-19, organizovano je prvo veliko sportsko nadmetanje sa (skoro) spuštenim bezbjednosnim ograničenjima.
Posjeta na stadionima se postepeno povećavala kako je prvenstvo odmicalo, pa se sa prvobitnih 25 odsto popunjenosti kapaciteta na kraju došlo do 75 odsto na londonskom Vembliju, što znači da je oko 66.000 navijača našlo put do tribina, a vidjeli smo iz posljednjih vijesti, da su neki od njih to uradili i na nasilan način. Takođe smo imali prilike da se uvjerimo i da se gotovo niko od njih nije pridržavao uputstava i preporuka za nošenje maski, pa ostaje da se vidi da li će i kakve to posljedice donijeti.
Zvanična cijena ulaznice za finalnu predstavu između reprezentacija Engleske i Italije iznosila je 945 eura za prvu kategoriju sjedišta, 595 eura za drugu, te 295 eura za nekadašnje „stajaće“ tribine iza golova.
