Zahvaljujući razvijenom tržištu novca, uz podršku moderne tehnologije, danas nam je omogućeno da brzo i lako kupimo skoro sve što želimo, bilo gdje u svijetu, mijenjamo jednu valutu za drugu, šaljemo novac.
Ovakav sistem je veoma efikasan, a sami put koji je doveo do stvaranja monetarnog sistema kakvimga danas znamo je veoma interesantan. U ovom blog postu se vraćamo u istoriju, i pričamo vampriču o tome kako je nastao svjetski monetarni sistem koji danas svakodnevno koristimo.
Kako se javila potreba za stvaranjem novca?
Razvojem civilizacije i napretkom ljudskog društva unapređivale su se i tehnike proizvodnje, ljudi supostajali efikasniji u obavljanju svojih poslova, a to je dovelo do stvaranja viškova i potrebe za razmjenom. Na samom početku, razmjena dobara se vršila trampom, da bi, vremenom, došlo do nastanka posrednika u razmjeni – novca.
Slijede otkrića novih teritorija, povezivanje mjesta različitih po mnogo čemu, pa i po robi koja se u njima proizvodi, te tako, na primjer, trgovci iz Španije kupuju svilu iz Kine, a kafu iz afričkih zemalja. Želja za razmjenom raste, ali se stvaraju i problemi poput određivanja vrijednosti robe koja se razmjenjuje. Zbog toga su novac, sredstvo razmjene i mjera vrijednosti bili veoma značajni.
U proteklom vijeku, monetarni sistem na svjetskom nivou je doživio mnoge transformacije, a kaonajvažnije faze u razvoju monetarnog sistema se moraju izdvojiti doba zlatnog standarda i zlatno-dolarski sistem vezivanja valuta.
Šta predstavlja zapravo zlatni standard?
U ovoj fazi, vrijednost novca je određivana na osnovu količine zlata sadržane u njemu (jer se novacna početku ove faze još uvijek kovao od zlata), što je predstavljalo jednostavan proces.
Međutim, trgovcima je nošenje novca skovanog od zlata u daleke krajeve bilo dosta rizično zbogmogućnosti da budu pokradeni. Tako su se javile cedulje koje su banke izdavale kojima se garantovalo da imenovani ima deponovanu količinu zlata na raspolaganju, koje su bile direktnozamjenjive za kovani novac. Ova faza monetarnog sistema je poznata kao čisti zlatni standard.
U ovom periodu se već javlja ideja za odvajanjem novca od metalne sadržine. Naime, banke suuvidjele da se određena količina banknota ne mijenja tako brzo za zlato, odnosno da postojiodređena količina rezervi zlata. Počinju da se izdaju novčanice čija je ukupna vrijednost bila veća odvrijednosti zlata koje se nalazilo u trezorima. Postepeno, ovaj odnos je rastao, da bi vrijednostizdatog papirnog novca bila tri ili čak četiri puta veća od zlatnog pokrića.
Prelazak na zlatno-polužni i zlatno-devizni sistem
Prvi svjetski rat označio je početak kraja zlatnog standarda.
Zlato se zbog ratnih uslova povlači iz opticaja i postaje sve teže zamijeniti papirni novac za zlato. U periodu između dva rata moguće je bilo pretvoriti samo veće vrijednosti papirnog novca u zlato, i to u formi zlatnih poluga. Na taj način se pokušalo spriječiti da ljudi razmjenjuju manje količinepapirnog novca za zlato kako bi se održala stabilnost sistema.
U toku ratova, potrebe finansiranja ratnih izdataka su nadmašivale zlatne rezerve, pa je štampan novac bez ikakvog pokrića u zlatu. Dakle, ovakav sistem nije mogao opstati i reforma je bila neophodna.Daljeudaljavanje od zlatnog standarda je uočljivo u takozvanom zlatno-deviznom standardu, gdjebanke imaju mogućnost da mijenjaju papirni novac ili za zlato, ili za strani novac koji je konvertibilan u zlato.
Prelazak na zlatno-dolarski sistem
Još u toku Drugog svjetskog rata, paralelno na dva kontinenta, u Velikoj Britaniji i SAD-u je počela da se razvija ideja o finansijskom poretku poslijeratnog svijeta. Nakon pregovora između zvaničnika SAD i Velike Britanije, i konsultacije sa savezničkim zemljama, organizovana je konferencija koja se ticala budućnosti međunarodnog monetarnog sistema.
1944. godine, u Breton Vudsu (SAD) su predstavnici 44 zemlje postigli dogovor o principimaposlijeratnog međunarodnog monetarnog sistema. Osnovan je Međunarodni monetarni fond, kao stabilizacioni nosilac tog sistema.
Ovaj sistem se naziva dolarskim, jer je dogovoreno da svjetske valute budu vezane za američkidolar, koji je bio direktno zamjenjiv za zlato. Time je dolar dobio veoma značajnu ulogu u međunarodnom platnom prometu.Sve do šezdesetih godina dvadesetog vijeka, američki dolar je bio praktično jedina valuta deviznih rezervi svih zemalja.
Krajem šezdesetih, povjerenje u dolar slabi zbog problema u privredi SAD-a. Inflacija je bilapreviše visoka da bi se održali ugovoreni fiksni odnosi između dolara i ostalih svjetskih valuta. U tom periodu je velika količina dolara akumulirana u svijetu, pa počinje zamjena dolara za zlato potačno određenoj vrijednosti. Ovo je dovelo do velikog odliva zlata iz SAD-a, pa se u SAD-u početkomsedamdesetih godina ukida mogućnost zamjene dolara za zlato. Uz to, valutama se dozvoljavafluktuiranje, i time označava slom bretonvudskog, zlatno-dolarskog sistema.
Jedinstveni svjetski novac – budućnost?
Nakon sloma bretonvudskog sistema, međunarodni monetarni sistem se okrenuodecentralizovanom sistemu koji funkcioniše na otvorenom tržištu. Na novčanom tržištu kakvim gadanas znamo, moguće je zamijeniti bilo koju valutu za drugu po određenom odnosu. Pozitivneposljedice ovakvog pristupa se ogledaju u manjem riziku od inflacije, ubrzanom razvoju finansijskogsektora i većem privrednom rastu na globalnom nivou.
I u modernom sistemu, kao tokom istorije, postojevalute koje su zbog snaga ekonomija koje ih koriste, u visokom stepenu upotrebe u međunarodnimtransakcijama, i njima se daje titular takozvanogsvjetskog novca.
Svjetski novac je institucija razvijenog svjetskog tržišta i tu ulogu mogu imati jedna ili više nacionalnih valuta. Ekonomska snaga privrede SAD-a i EU je dovela do toga da američki dolar i euro na svjetskom tržištuimaju privilegovan položaj i budu najkorišćenijevalute na svijetu kada se govori o globalnimrezervama.
Ideja svjetskog novca je poslužila kao osnova brojnim stručnjacima za hipotetičku jedinstvenuvalutu koja bi važila za cio svijet, supervalutu. Jedan od prijedloga super valute je DEY (dolar, euro, jen), koji bi bio korišćen za sve transakcije širom svijeta, nezavisno od nacionalnosti korisnika. Međutim, trenutno postoje samo ideje, o čijem razvoju ćemo svi zajedno kao stanovnici svijeta odlučivati.
Biljana Minić: rukovoditeljka Službe upravljanja aktivom i pasivom, Sektor riznice u Erste banci
Izvor: blog Erste banke
