Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan odbacio je mogućnost da Ankara traži finansijsku pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) uprkos mogućim teškim posljedicama pandemije u zemlji čija je privreda i prije izbijanja koronavirusa bila opterećena problemima izazvanim predsjednikovom politikom, prenosi Raio slobodna Evropa (RSE) pisanje zapadnih medija.

Erdoganov portparol Ibrahim Kalin rekao je u nedjelju da Turska ne planira sporazum s MMF-om, prenio je Rojters ukazujući da Ankara razmatra opcije za finansiranje koje bi ublažile ekonomske posledice širenja koronavirusa.

“MMF nije na našoj agendi”, rekao je Kalin, pojašnjavajući da u planovima nije ni kredit ni novi “stend baj” aranžman s MMF-om.

Komentar Erdoganovog portparola je, kako navodi Rojters, uslijedio pošto je direktorka MMF-a Kristalina Georgijeva u četvrtak rekla da je ta organizacije u “veoma konstruktivnom angažovanju s cijelim članstvom, uključujući i Tursku”.

Zvaničnici su prošle nedjelje za Rojters rekli da Turska razgovora o valutnom aranžmanu s američkim Federalnim rezervama i da razmatra i druge opcije za finansiranje, poslije zabrinutosti da bi smanjene rezerve strane valute mogle omesti turski odgovor na pandemiju. Iako su SAD i Turska saveznici u NATO, ukazuje agencija, dvije zemlje su se poslednjih godina sporile u nizu pitanja.

Osjetljivost pitanja stranog finansiranja odražava se, kako ukazuje Rojters, skokom vrijednosti lire pošto je Georgijeva rekla da njena organizacija razgovara i s Turskom. Zbog želje da se lira stabilizuje prošle godine, centralna banka je intervenisala na tržištu, što je dovelo do smanjenja rezervi.

Odbijanje Ankare da se okrene MMF-u uslijedilo je pošto je kriza korona virusa podstakla spekulacije da će Erdogan, čija zemlja ima ograničene rezerve strane valute i velike spoljne finansijske zahtjeve, morati da odustane od svog zavjeta da nikada više neće tražiti pomoć te organizacije, piše Fajnenšl tajms.

I prije krize koronavirusa, kako ukazuje britanski list, turska privreda se još oporavljala od posljedica valutne krize 2018. poslije recesije i skoka u nezaposlenosti, a sada mora da se bori s pandemijom Covid-19 i posledicama globalne recesije i bega globalnih investitora ka bezbednim ulaganjima, čime su desetine milijardi dolara povučene s tržišta u razvoju.

Turske rezerve, koje su i prije krize smatrane neadekvatnim, dodatno su pale posljednjih nedjelja. Ukupne rezerve u stranim valutama, uključujući zlato, bile su na 89,6 milijardi dolara na početku aprila, dok u narednih 12 mjeseci dolazi na naplatu 172 milijardi dolara rata duga.

Mada je Turska razgovarala s drugim zemljama iz Grupe 20 o privremenoj zameni valuta među centralnim bankama (swap line) kako bi ojačala svoje zalihe čvrstih valuta, takvi dogovori zasad nijesu postignuti, ukazuje Fajnenšl tajms.

Dok Turskoj prijeti opasnost da ostane bez rezervi strane valute kada njena privreda podleže recesiji usred pandemije Covid-19, jedino pitanje za Erdoana jeste koji ekonomski tabu će prekršiti, ističe Blumberg.

Posljednji put kada je MMF pomogao Turskoj 2001. finansijska kriza je zbrisala s vlasti cijelu generaciju turskih političara i utabala put za Erodoganov uspon. Traženje pomoći od MMF-a bi bio preokret za Erdogana koji je više puta ponovio da je Turska “zatvorila to poglavlje”, ukazuje Blumberg, uz ocijenu da bi uslovi koji idu uz paket MMF vjerovatno okončali Erdoganov pristup rast po svaku cijenu.

Uprkos istoriji nekontrolisane inflacije u Turskoj, ekonomisti su spominjali i mogućnost štampanja novca kako bi pomoglo podsticajima potrebnim za osnaživanje rasta. Postoji i mogućnost uvođenja kontrole kapitala, što je prema analitičarima mač s dve oštrice budući da se time očajno potreban kapital tera van zemlje. Turski zvaničnici su ranije tvrdila da to nije opcije čak dok su se mučili da stabilizuju privredu.

Ipak, cijena da se ništa ne radi mogla bi biti daleko najveća, ocjenjuje Blumberg. Ako vlasti iscijede rezerve toliko da više ne mogu braniti liru, Turska bi, kako kažu analitičari, mogla da dodje u opasnost depesijacije koja bi posebno oštetila kompanije zavisne od spoljnjeg finansiranja.

Međutim, dodaje se u tekstu, Turska je uglavnom sama kriva za svoje probleme, pošto su Erdoganovi zahtevi za snižavanje troškova pozajmljivanja podrili poverenje Turaka u liru i podstakli dolarizaciju turske privrede.

Pandemija Covid-19 uhvatila je spuštenog garda vlade širom svijeta, ali je Erdogan, tokom godina političkog i ekonomskog lošeg upravljanja, svoju zemlju doveo možda u najranjiviju poziciju od svih država u razvoju, ocjenjuju u Forin polisiju direktor programa za Tursku u Fondaciji za odbranu demokratija Ajkan Erdemir i Džon Lečner postdiplomac s odeljenja za međunarodnu politiku univerziteta Džordžataun.

Ako Erdogan bude insistirao na ponavljanju svojih grešaka iz prošlosti, nanijeće Turskoj ekonomsko rasulo s finansijskim i geopolitičkim posledicama koje će opstati daleko poslije pandemije, navodi se u tekstu.

Prazni turski koferi su jedan od razloga što je Erdoan mogao da najavi tek anemičan plan podsticaja od 15 milijardi dolara, što je 1,5 odsto BDP-a Turske i daleko manje od takvih programa drugih zemalja, navodi se u Forin polisiju i ukazuje da je ostavši bez mnogo oruda, predsjednik pribjegao “donatorskoj kampanji”, tražeći pomoć od građana, dok postoje izvještaji da se od državnih službenike traži da se odreknu dijela plata, što će teško odbiti u strahu od otpuštanja u sledećoj rundi Erdoganovih čistki.

Dvostruka kriza – finansijska i zdravstvena – istakla je Erdoganove “najgore nagone za preživljavanjem”, ocjenjuju Erdemir i Lečner, navodeći da je na početku pandemije nestao iz medija, ostavljajući ministra zdravlja da komunicira s javnošću i vjerovatno da prihvati krivicu.

S druge strane, zabrinut za dobar rad opozicionih gradonačelnika u Ankari i istambulskim opštinama, Erdogan ih je kritikovao za neodobrene kampanje sakupljanja donacija i blokirao lokalne račune za pomoć stanovnicima tih gradova. Dok izbjegava krivicu za broj umrlih, Erdogan vidi koronavirus kao još jednu priliku da konsoliduje moć uvođenjem drakonskih mjera, ocjenjuju autori teksta.

Krajem mata, više od 400 ljudi je privedeno pod optužbama za “pokušaj podsticanje nemira” zbog objava na društvenim mrežama, dok je osam novinara saslušano zbog izvještavanja o koronavirusu. Erdoganovi postupci u ranijim političkim i ekonomskim krizama obećavaju nove restriktivne političke mjere, zaključuje Forin polisi u tekstu.

Izvor: Vijesti