Sve teorije zavjere pale su u vodu pred mjerama koje se sada uvode širom svijeta u direktnom nadziranju građana uz pomoć novih tehnologija. Redovni katastrofičari gube moć, jer mnogo od onoga za šta se spekulisalo da se radi tajno, zahvaljujući vanrednim propisima zbog koronavirusa sada se radi – javno.
Krajem marta predstavnici devet najvećih evropskih teleoperatera (Dojče telekom. Oranž, Telefonika, Telekom Italija, Telenor, Telia, A1, Telekom Austrija i Vodafon) održali su sastanak sa zvaničnicima Evropske komisije. Na sastanku je dogovoreno da podatke o lokacijama svojih korsinika dijele sa zdravstvenim institucijama radi efikasnijeg suzbijanja koronavirusa, piše portal „Novosti“.
Vlada Slovačke, države koja je u tom trenutku službeno imala 216 potvrđenih slučajeva, tih dana je uvela vanredno stanje. Odmah je donijela zakon kojim se zdravstvenim institucijama omogućava pristup lokacijama, imenima i prezimenima ljudi kojima je zbog moguće infekcije određena samoizolacija. Zakon će biti na snazi do kraja 2020. godine.
Na upozorenja kritičara da zbog ovakve vrste kontrole Evropa i zakonski postaje društvo nadzora, evropski zvaničnici su odgovorili da će svi prikupljeni podaci biti čuvani u anonimnosti. Kad prođe pandemija, tvrde da će podaci „biti uništeni i neće se koristiti za potrebe represivnih organa“.
Globalna mapa gdje se kreću građani
Nešto kasnije, stigla je vijest da američka vlada takođe pregovara s tehnološkim kompanijama o pojačanom praćenju građana. Korporacija Alfabet, vlasnik Gugla, objavila je podatke o kretanju milijardi ljudi koje je prikupljala u periodu od 16. februara do 29. marta. U namjeri da preduhitri „kontroverze“ o neovlašćenom dijeljenju podatka u tajnosti, kompanija je objavila lokacijske podatke o kretanju državljana 131 zemlje po prodavnicama, mjestima za rekreaciju, radnim mjestima, železničkim i autobuskim stanicama.
Objavljeni grafikoni pokazuju, na primjer, da su Italija i Španija u tom periodu imale 94% manje odlazaka građana u prodavnice, restorane i bioskope. U isto vrijeme, u Australiji i Americi izlasci su smanjeni za 50%, jer su one kasnije uvele zabrane okupljanja. U Japanu i Švedskoj, zemljama koje imaju najblaže restrikcije, izlasci su se smanjili za otprilike 25%.
Podaci se prikupljaju uz pomoć opcije „istorija lokacija“ na pametnim telefonima, ukoliko je ona aktivirana.
U Guglu tvrde da su uveli nužne tehničke mjere kojima se onemogućava identifikacija praćenih osoba, te da ne dijele informacije kao što su starosna ili polna struktura. Za razliku od Gugla, najpoznatija društvena mreža Fejsbuk nije se oglasila o eventualnom ustupanju podataka zdravstvenim ustanovama ili vlastima.
Životinje slobodne, ljudi u kavezu
U vrijeme kada je Gugl objavljivao podatke o kretanju ljudi, pola zemaljske kugle već je bilo podvrgnuto karantinskim mjerama. Neke države se nisu se čak ni deklarativno zamarale demokratskim procedurama, a neke su već ranije imale spremnu tehnologiju za masovni nadzor, samo im je trebao dobar povod da počnu da je primjenjuju bez otpora.
Singapur je, recimo, svojim građanima naložio da na mobilne telefone instaliraju aplikaciju koja uz pomoć Blutut signala određuje jesu li potencijalni nosioci koronavirusa bili u kontaktu s drugim ljudima i tako ih možda zarazili.
Stanovnici Hong Konga, kojima je određena samoizolacija, moraju da nose narukvice koje obavještavaju vlasti o nedozvoljenom kretanju. Južna Koreja za praćenje koristi podatke dobijene putem nadzornih kamera, pametnih telefona i transakcija koje se objavljaju bankarskim karticama.
Najdalje je, ipak, otišla Kina. U jeku epidemije kineske vlasti su na ulaze u željezničke stanice instalirale termalne kamere za mjerenje temperature. Za obavještavanje ljudi da ne smiju da napuštaju svoje domove koristile su bespilotne letjelice. Osobama u samoizolaciji oko kuća su instalirane nadzorne kamere, kojih je prije izbijanja epidemije već bilo oko 200 miliona širom zemlje.
Kineske vlasti nedavno su predstavile i „detektor bliskih kontakata“’, kod koji se skenira putem aplikacije instalirane na mobilni telefon, a čija aktivacija zahtijeva prethodnu registraciju imenom, prezimenom i ličnim identifikacionim brojem.
QR kod pojedince obaveštava da li su bili u blizini nekoga kome je potvrđena infekcija virusom ili se na nju sumnja, a ukoliko jesu, nalaže im se da o tome obavijeste vlasti i da ostanu u kući. Aplikacija je razvijena u saradnji sa državnom korporacijom za elektronsku tehnologiju CETG, a vlada „bliske kontakte“ definiše kao članove rodbine, kolege na poslu i u školi, medicinsko osoblje i putnike u javnom prevozu.
Kontrola kretanja uz pomoć tehnologije
Vlasti su, ocjenjuju mediji, procijenile da kineski građani neće doživjeti tu mjeru kao naročito spornu s obzirom na razmjere epidemije. „Njujork tajms“ je, međutim, nedavno objavio da je njihova istraga pokazala da sistem, koji u više od 200 gradova održava multinacionalna tehnološka korporacija Alibaba, podatke o imenima i lokacijama šalje na server koji pripada policiji. Iako je za tehnološke kompanije u Kini, piše američki dnevnik, uobičajeno da podatke dijele s vlastima, „ovakva direktna metoda predstavlja presedan“.
Kineska tehnološka kompanija Baidu, koja se bavi vještačkom inteligencijom, u martu je ustupila državi svoj model za detektovanje ljudi koji ne nose maske. U februaru je, pak, kineska kompanija SenseTime, koja se takođe bavi razvojem vještačke inteligencije, objavila da je razvila softver za prepoznavanje lica i kada osobe nose maske, navodno s 90-postotnom preciznošću.
Tehnologija se koristi za kontrolu kretanja ljudi u zajednicama koje su pod karantinom, odnosno za brzu identifikaciju rezidenata bez potrebe skidanja maske.
Tajnim službama svanulo
Vlada Rusije, države koja raspolaže sa sa 180 hiljada nadzornih kamera, od kojih je većina povezana sa sistemima za prepoznavanje lica, epidemiju koronavirusa takođe je iskoristila za jačanje kontrole građana.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je, uz pratnju novinara, obišao moskovski centar za praćenje koronavirusa, gdje se osim identifikcije građana koji krše pravila samoizolacije, nadzire i širenje „lažnih vijesti“.
Vlada Izraela je nedavno odobrila svojim bezbjednosnim službama da korisite podatke dobijene s pametnih telefona, no u ovom slučaju se radi o podacima koji su se već ranije prikupljali u sklopu antiterorističkih operacija. Iako je bilo predviđeno, izraelski parlament nije glasao o ovoj mjeri, već je ona uvedena u formi vladinog dekreta, formalno na period od 30 dana, uz odobrenje državnog tužilaštva.
Kako izvještavaju lokalni mediji, izraelska tajna služba Šin Bet je počela tajno da prikuplja podatke s mobilnih telefona još 2002. godine, ali nikada nije otkrila detalje o tome koje informacije prikuplja, kako ih čuva, ko ima pristup tim podacima i hoće li i kada biti uništeni.
Koliko je nadozor zaista djelotvoran protiv virusa?
Komentarišući sve ove mjere, Electronic Frontier Foundation (EFF), neprofitna organizacija koja se bavi zaštitom privatnosti na internetu, objavila je da nema dokaza koliko je prikupljanje podataka o lokacijama zaista djelotvorno u sprečavanju širenja virusa. Čak ni sistem globalnog pozicioniranja na pametnim telefonima (GPS) nije precizan na udaljenosti manjoj od šest metara, dok zdravstvene agencije tvrde da se virus prenosi na udaljenosti do dva metra.
„Ove i druge tehnologije, poput Blututa, mogu da se kombinuju radi postizanja veće tačnosti, ali ni tada nema garancije da je bilo koji telefon moguće locirati s preciznošću od dva metra u bilo kojem trenutku“, poručili s iz EFF-a. „Budući da predstavljaju toliku prijetnju našim digitalnim pravima, vlade ne bi trebalo da dobijaju tolika ovlašćenja za nadziranje građana, ukoliko nisu u stanju da javno dokažu da će takve mjere zaista značajno pomoći u suzbijanju koronavirusa“, smatra ova organizacija.
Albert Foks Čan, izvršni direktor neprofitne organizacije Surveillance Technology Oversight Project, gostujući na televiziji SNBC podsjetio je kako je američka vlada posle terorističkih napada 11. septembra 2001. donijela Patriotski zakon, koji je federalnoj vladi dao široka nadzorna ovlašćenja u borbi protiv terorizma.
Iako je inicijalno ovaj zakon trebalo da važi do 2005. godine, obnavljan je nekoliko puta, posljednji put baš početkom marta ove godine. „Nemamo apsolutno nikakvog razloga da vjerujemo da će vladine agencije, željne proširenja sospstvenih ovlašćenja, biti voljne da povuku nadležnosti koje su stekle tokom vanrednog stanja i kada virus bude iskorenjen“, upozorio je Čan.
Nema demokratije na tanjiru
Sličnu poruku poslao je nedavno i Edvard Snouden, najpoznatiji svjetski uzbunjivač, koji je radio u američkoj Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji (NSA). U intervjuu koji je krajem marta dao danskom Međunarodnom festivalu dokumentarnih filmova, Snouden je takođe upozorio da vlade obično donose zakone kojima se privremene mjere uspostave kao trajne. Dodao je da se moramo zapitati „šta će se dogoditi nakon što država u periodu od jedne generacije izgradi sistem reperesije.
“Oni već znaju što gledate na internetu i prate gdje se kreće vaš mobilni telefon, a sada žele da znaju i koliki vam je puls, što se događa ispod kože“, rekao je Snouden. Naveo je kao primjer narukvice koje se sada koriste za mjerenje pulsa i temperature zbog eventualne zaraze koronavirusom, a koje mogu da bilježe i emocionalne reakcije i tako ukažu na psihološko stanje pojedinca, kada, recimo, gleda izjave političara na televiziji.
Snouden smatra i da je pogrešno tražiti od tehnoloških kompanija, kao što se sada radi, da preuzmu borbu protiv epidemije, jer su one već sada najmoćnije institucije na svijetu. „Ako Fejsbuk bude imao takva ovlašćenje, on će ih koristiti za dobrobit Fejsbuka, a ne za dobrobit društva“, upozorava Snouden.
„Moramo da shvatimo da će se države uvjek boriti za još veću moć nad građanima, pa je zato otpor kroz proteste jedini način da ih prisilimo da postanu bolje. Ako ne izražavamo svoje mišljenje i nismo spremni da se borimo za njega, nećemo imati uticaj na vladine postupke“, poručio je američki uzbunjivač.
Izvor: Portalnovosti.com
