Zvuči kao vic: Šta se desi kada žena pošalje svoju priču izdavačima pod muškim pseudonimom? Odgovor je vrlo predvidiv.
Kada je autorka Catherine Nichols dio svoje priče poslala na 50 adresa izdavača, samo dva su zatražila cijeli rukopis. Kada se predstavila pod muškim pseudonimom “George” i poslala sve to isto sa drugog mejla, dobila je 17 odgovora.
Jedan isti agent je odbio njenu priču kada je poslala kao Catherine, a zatražio cio tekst da pošalje nadređenom kada je poslala kao “George”.
Eksperiment ove spisateljice osvijetlio je problem rodne ravnopravnosti u svijetu izdavaštva i literature. Muški pisci nastavljaju da dominiraju izdavaštvom, i kao kritičari i kao pisci.
Studije pokazuju da priča u kojoj je glavni protagonista muškarac ima mnogo veće šanse da dobije nagradu.
Ali ovakav ne-fer odnos nije ograničen samo na svijet literature. Mnoga istraživanja pokazuju da kada istraživači pošalju identičan rad, oni sa muškim imenima dobijaju više odgovora od onih sa ženskim imenom.
Ovaj eksperiment osim što se ne ograničava samo na izdavaštvo, nije ni nov. Mnoge žene pisci su se i ranije prerušavale. George Eliot je Mary Ann Evans u stvarnom životu, Louisa May Alcott je A.M. Barnard, a sestre Bronte predstavljale su se kao Currer i Ellis Bell.
Tradicija se nastavlja i do danas. Nora Roberts objavljuje detektivske misterije pod pseudonimom J.D. Robb. Čak Joanne Rowling ima čak dva pseudonima – J.K. Rowling i Robert Galbraith.
Kako god, Nichols sada radi pod pseudonimom “George”, prepravlja svoj rad po uputstvima koje je dobila od izdavača kao “George” i ima izdavača za svoju knjigu.
A za to vrijeme u Južnoj Africi pojavila se reklama velike kompanije olovaka, koja čestita ženama praznik uz: “Look like a girl, act like a lady, think like a man, work like a boss.”
Bizlife
