U najvećem iskoraku u evropskim integracijama od uvođenja eura 1999. godine, Evropska centrallna banka preuzeće u novembru nadzor nad bankama u eurozoni ali tek nakon što njihove knjige podvrgne dosad najvećem testu.
Cilj testa je vratiti povjerenje u banke eurozone, narušeno tokom globalne finansijske krize 2008. godine i dužničke krize u tom bloku, te podstaknuti kreditiranje poduzeća i domaćinstava, posebno u južnoj Evropi.
Mnogi ekonomisti kažu da Evropa zaostaje najmanje pet godina iza SAD-a u čišćenje svojih banaka, što djelimično objašnjava zašto je ekonomski oporavak eurozone spor. No, nije jasno hoće li ECB-ov postupak, koji uključuje strogi pregled imovine i obveza 131 banke i težak test njihove sposobnosti da izdrže ekonomske šokove, biti dovoljan za podsticanje kreditiranja realne ekonomije.
Problem nije toliko u postupku ECB-a, za koji analitičari kažu da je zahtjevniji i transparentniji od prethodne dvije runde stres testova u 2010. i 2011. godini, sprovedene pod okriljem regulatornog tijela European Banking Authority.
Pitanje je više u tome jesu li krediti preduzećima u Italiji, Španiji, Portugalu i Grčkoj rijetki i skupi zbog problema samih banaka koje zbog toga nerado posuđuju novac, ili zbog nedostatka potražnje u stagnirajućim ekonomijama.
Tamo gdje i postoji potražnja za kreditima, banke se plaše šteta od loših kredita, pa novac pozajmljuju samo najsigurnijim kompanijama. Pitanje je takođe hoće li se politika skloniti s puta kada će ECB krenuti u restrukturiranje ili uklanjanje pojedinih loših banaka.
Kriza u eurozoni izazvala je bankarski nacionalizam, u kojemu vlade i regulatori pokušavaju obuzdati prekograničnu izloženost. U jednom notornom slučaju, njemački bankovni supervizor zabranio je njemačkoj podružnici talijanskog Unicredita prenos sredstava njenoj matičnoj banci.
Nicolas Veron, stručnjak za nadzor banaka koji je među prvima predlagao evropsku bankarsku uniju, kaže da će do sukoba doći ako će se vlade opirati naporima ECB-a da zatvori loše banke.
„Mnoge se vlade plaše da će njihove banke morati biti zatvorene. Nejasno je koliko će daleko ECB ići u sukobu s vlastima. To pitanje neće biti sasvim riješeno dok ECB ne preuzme nadzor 4. novembra”, kaže Veron.
Moglo bi doći do nesuglasica u vezi ECB-ovog tretmana jamstava državnih i lokalnih vlasti, pojedinih vrsta hibridnog kapitala i procjena vrijednosti određene imovine, kao što su derivati i portfelji preuzetih nekretnina u stečaju.
Politički pritisak već je vidljiv u ustupku koja je učinjen u vezi posrnule francusko-belgijske finansijske grupe Dexia, koja ima 12 milijardi eura u državnim potporama i u postupku je restrukturiranja. Prema izvorima upućenima u to, Dexia neće morati dokazati da može izdržati finansijsku krizu.
Nadalje, Grčka, koja je najteže pogođena dužničkom krizom, traži da ‘stres testovi’ u njenim bankama uzmu u obzir nove planove restrukturiranja, a ne samo prošlogodišnje bilanse. Neka od pitanja mogla bi uznemiriti i Njemačku, najjaču evropsku ekonomiju. Uprkos restrukturiranju, neke od šest Landesbankinih regionalnih banaka poduprte su državnim garancijama i drže rizičnu imovinu u brodarskim zajmovima i komercijalnim nekretninama.
To su politički vrlo osjetljiva pitanja, jer su te banke u vlasništvu regionalnih vlasti i lokalnih štedionica te igraju važnu ulogu u održavanju osjetljivih sektora, kao što je brodarstvo. Rezultati testova na stres biće objavljeni u drugoj polovini oktobra, a ECB predlaže bankama rok od samo 48 sati za pregled rezultate, dok bankari žele više vremena.
Oni će potom imati dvije nedelje da donesu planove kako ukloniti manjak kapitala i do devet mjeseci kako privući potreban novac. Veron smatra da se loše banke koje neće imati dovoljno kapitala da izdrže ekonomske šokove mogu svrstati u dvije grupe. Najslabije se možda neće ni podvrgnuti ‘stres testu’, dok će se druga grupa podvrgnuti testu, ali ga neće proći.
„Prva grupa će se suočiti sa strijeljanjem, dok će druga biti osuđena na smrt, ali presuda još neće biti izvršena. Oni moraju ukloniti loše banke, a pomoći onima koje su samo ranjene. Sprovođenje tog procesa biće presudno”, kaže Veron.
Jedan od ciljeva koje su 2012. godine istakli čelnici Evropske unije da treba “prekinuti začarani krug između banaka i vlasti” izgubio se negdje na putu prema bankarskoj uniji. Banke neće morati da smanje svoje portfelje u domaćim državnim obveznicama, koji će se i dalje tretirati kao imovina bez rizika ako će ih držati do dospijeća, što je odluka koju su kritikovali mnogi stručnjaci.
