Dan nakon potpisanog ugovora između predstavnika Republike Srbije i Nove ljubljanske banke (NLB) o prodaji 83,23 odsto Komercijalne banke u stručnoj javnosti postavlja se pitanje da li je banku uopšte trebalo prodati, kao i da li je trebalo prodati po cijeni od 387 miliona eura.
Opet, s druge strane, nijesu rijetki ni glasovi koji pozdravljaju izlazak države iz do juče najveće domaće banke, piše Danas.
Pored novca za akcije, država će u narednom periodu prihodovati i oko 31 milion eura na ime dobiti iz 2019. godine (koja je iznosila oko 75 miliona eura) i oko 26 miliona iz zaostalih dividendi koje banka nije isplaćivala od 2015. godine, pa se zvaničnici hvale kako su banku prodali u stvari za 450 miliona eura.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ocijenio je juče da je vrijednost Komercijalne banke padala i da je izabran pravi trenutak za njenu prodaju.
Goran Radosavljević, profesor na fakultetu FEFA i član SDS-a, izračunao je da državi nakon ove transakcije ostaje neto 70 ili 80 miliona eura.
„Prije godinu dana država je bila vlasnik oko 42 odsto akcija u Komercijalnoj banci. U međuvremenu je platila 265 miliona eura za paket akcija EBRD-a, IFC i još dva fonda. Sada je za 83 odsto akcija dobila 387 miliona eura. Ja procjenjujem da je u banci ostalo oko 60 miliona eura. Kada od ovih 387 miliona oduzmemo te dvije stavke, ispada da je državi ostalo neto 70-ak miliona eura. I besmisleno je u prihode države uračunavati dividende od dobiti iz prethodnih godina kada na to svakako ima pravo. Pitanje je i zašto nije isplaćena cijela dobit za prošlu godinu“, napominje Radosavljević.
On je mišljenja da banku nije trebalo prodavati po cijeni manjoj od knjigovodstvene, a dobijena cijena je na nivou 77 odsto knjigovodstvene vrijednosti. On podsjeća da je, doduše prema nezvaničnim informacijama, OTP banka u Srbiji kupila Societe Generale za oko 110 odsto knjigovodstvene vrijednosti, dok su recimo Pireus ili Vojvođanska banka plaćene oko 80 odsto knjigovodstvene vrijednosti.
„Ili banka nije dobro prodavana ili je u mnogo lošijoj situaciji nego što to nama izgleda. Barem na papiru, Komercijalna važi za dobru banku, očišćenu od loših kredita, posljednjih 10 godina ima prosječnu godišnju dobit od 20 miliona eura, a ako isključimo dvije godine u kojima su čišćeni bilansi i pravljen gubitak, prosjek dobiti je preko 40 miliona eura. S druge strane, to nije high-tech banka i biće potrebno dosta ulaganja kako bi pratili lidere na tržištu“, napominje Radosavljević.
I ekonomista Mlađen Kovačević ističe da nema mnogo smisla prodavati banku po ovoj cijeni kada je prije samo nekoliko mjeseci plaćeno mnogo više za akcije EBRD i ostalih fondova u Komercijalnoj banci.
„Vjerovatno u banci ima još para i država u neto iznosu neće puno zaraditi. Profit banke je u prošloj godini iznosio 75 miliona eura, što znači da za četiri godine tolikog profita Slovenci mogu da povrate investiciju. Gdje može Srbija da uloži te pare da bi dobila toliku stopu povraćaja?“, pita se Kovačević.
S druge strane, Ismail Musabegović, profesor na Beogradskoj bankarskoj akademiji, ističe da je procedura privatizacije započeta prije više godina, kada su EBRD, IFC i njemački i švedski fond dokapitalizovali banku i dogovorili se sa državom da će svi zajedno izaći do 2017. godine.
„To je urađeno sada i cijena je adekvatna tržišnim okolnostima. Treba reći i da je 62 odsto NLB-a u rukama američkih investitora i to je prvi ulazak američkog kapitala na naše finansijsko tržište, što ohrabruje“, smatra Musabegović.
I Nenad Gujaničić iz Momentum Securities ističe da je cijena u skladu sa očekivanjima i prodajom drugih banaka u regionu.
„Možda se moglo očekivati nešto više zbog tržišne pozicije, ali tu je i dug za dividende veći od 60 miliona eura i reputacija banke koja je dugo krila loše kredite u bilansima“, kaže Gujaničić.
