U vrijeme kad su popularna putovanja na neobične destinacije, malo toga nas može iznenaditi. Ljudi tako odlaze u Sjevernu Koreju, Butan i male afričke države bez dubljih promišljanja. No posjeta zemlji koja ne postoji nešto je što će mnoge zaintrigirati. Pritom ne pričamo o Ozu ili Narniji, nego stvarnim mjestima na zemaljskoj kugli. A ima ih najmanje 50.
“Svi znaju kako izgleda politička karta svijeta. No ono što ona ne prikazuje je mnoštvo naroda koji žele samostalnost, a koje često previdimo“, objašnjava Nick Middleton, putopisac i profesor geografije s Oxforda. Middleton je upravo zato na jednom mjestu sakupio sve te nepriznate nacije u knjizi “An Atlas of Countries That Don’t Exist: A Compendium of Fifty Unrecognized and Largely Unnoticed States“, koja će vas odvesti na put oko najzaboravljenijih dijelova svijeta.
“Svi su oni intrigantni na različite načine“, kaže Middleton. Neki su politički sporni, neki mikroskopski – poput Fovika u Šetlandskim otocima, dok se treći kriju na otvorenom – poput Grenlanda.
Ono što je sigurno je da je riječ o sjajnim turističkim destinacijama, pa evo nekoliko najzanimljivijih (s tim da vam za neke ne treba čak ni pasoš):
Christiania
Christiania je osnovana u središtu Kopenhagena 1971. godine, kao dio društvenog eksperimenta u kojem su učestvovali danski hipiji koji su napravili skvot unutar vojnih baraka. Proglasili su 0.34 kvadratna kilometra slobodnim gradom – Christianijom, te su ondašnji stanovnici mogli neometano uživati u teškim drogama. Godinu dana kasnije, danski ministar obrane im je dopustio da ondje nastave da žive ako budu plaćali režije.
“To je ultimativni liberalni paradoks. S jedne strane, vlada voli da ima uvid u ovu eksperimentalnu komunu u susjedstvu, a s druge, ne sviđa im se jer se ne pridržavaju pravila“, objašnjava Middleton.
Izgradili su škole, kuće i unutar Christianije funkcioniše nekoliko poslova, no 850 građana koji ondje borave nalazi se pred velikom moralnom dilemom. Do 2018. godine moraju naime danskoj vladi platiti zemljište ili će biti izbačeni. U međuvremenu, primaju oko milion posjetilaca godišnje, koji mogu tek tako da ušetaju u njihovu zemlju.
Somaliland
Nešto oko 3.5 miliona Somalilanđana traži nezavisnost od Somalije od 1991. godine. Ova država smještena je na afričkom rogu i predstavlja “zemlju mira, relativno govoreći, u poređenju s ostatkom zemlje”, tvrdi Middleton. Iz Nairobija imate direktne letove za ovu republiku koja je glavnim gradom proglasila Hargeisu, optimistično sjedište koje je većim dijelom uništeno tokom velikog građanskog rata 1980-ih godina. Zemlju krasi 850 kilometara obale, lijepe plaže i kolekcija od 5000 godina starih pećinskih crteža otkrivenih tek 2002. godine, 50-ak kilometara od Hargeisea.
Tuva
Duboko u srcu centralne Azije smještena je Tuva, nekad nezavisni narod kojim je 1930-ih godina zagospodario Salchak Toka, koji je njima počeo da vlada vodeći se sovjetskim principima strahovlade. Tuva je na kraju zatražila primanje u Sovjetski Savez, te je dio savremene Rusije, iako se u mnogočemu pridržava starih kulturnih vjerovanja i praksi. Poznata po šumama i stepama, ova zemlja na jugu Sibira savršeno je ljetno igralište za predsjednika Vladimira Putina, koji je tamo snimljen u ribolovu i lovu. Tuva je postalo poznato spa odredište kao i mjesto za lov i uživanje u netaknutoj divljini.
Grenland
Middleton je izjavio da od svih mjesta koje je naveo u knjizi, Grenland ima najviše šanse da dočeka nezavisnost za vrijeme njegovog života. Mnoge će iznenaditi da Grenland nije priznata država, nego autonomna država koja predstavlja dio Danske. Tek 2009. godine je grenlandski, kojeg govore gotovo svi od 57.000 stanovnika, priznat kao službeni jezik, nakon čega im je Danska dopustila samoupravu.
Seborga
Smještena blizu italijanske granice s Monakom, Seborga može svoju nezavisnost zahvaliti Giorgiju Carboneu, nekadašnjem poznatom cvjećaru koji je otkrio da grad nije spomenut u dokumentima pri formiranju Italije. Carbone je proglašen princom nakon referenduma održanog 1995. godine, te je do smrti 2009. nosio taj naziv. Iako plaćaju poreze italijanskoj vlasti, tamošnji građani su nastavili da žive u skladu s Carboneovim otkrićem.
Mayotte
Suprotstavljajući se UN-u, Mayotte je odbio dekolonizaciju te su odlučili da ostanu pod francuskom vlasti, uprkos nezavisnosti koju su stekli 1975. godine. Premda su 8000 km udaljeni od Pariza, ostrvom vladaju francuski zakoni, kao da su usred Evrope, te predstavlja redovno mjesto obilaska francuskih predsjednika. 213.000 stanovnika živi na ovom gusto naseljenom tropskom dragulju usred Indijskog okeana.
Mapuche
Middleton opisuje ovu drevnu teritoriju kao dio Argentine i Čilea, a nastanjuje ga Mapuche narod. Uprkos tome što ih je službeno priznalo špansko carstvo, u 19. vijeku su izgubili kontrolu nad svojom teritorijom. Mnogi od pripadnika ovog “naroda zemlje” napustili su ruralni stil života i preselili su u gradove, a njihov glavni grad – Temuco – na jugu Čilea, dom je 1.7 miliona Mapuche stanovnika koji se bave proizvodnjom teksila i raznim ručnim radovima, piše CNN.
