Nakon poskupljenja goriva prošle sedmice, koje je deveto od početka godine iz Udruženja naftnih kompanija tvrde da prostora za smanjenje ima u dijelu akciza i drugih troškova koji utiču na formiranje cijene goriva, iz Ministarstva finansija ponavljaju da će pratiti situaciju do narednog usklađivanja cijena.
Već sedmicu građani Crne Gore u rezervoare četvorotokočaša sipaju najskuplji benzin u regionu i to 11 centi više nego naši susjedi u Hrvatskoj i Sloveniji, koje su članice Evropske unije.
Osim dešavanja na međunarodnom tržištu, razlog su i visoke akcize na gorivo. Na litar eurodizela plaćamo 11 centi veću akcizu od građana Evropske unije odnosno, 19 centi za litar benzina. I upravo u tom dijelu iz Udruženja naftnih kompanija vide prostor za niže cijene goriva.
“Zašto Hrvatska danas ima znatno nižu cijenu od Crne Gore? Zato što je prepoznala turističku sezonu kao resurs i svi gosti koji dođu prije nego odu sipaju rezervoare. Ne možemo da kažemo da je smenjenje akciza gubitak za državu jeste u jednom dijelu, ali je dobitak za narod i privredu, a povećana potrošnja goriva daje povećanu dobit na PDV”, kaže Boris Spalević, iz Udruženje naftnih kompanija.
Iz Ministarstva finansija, međutim ne otkrivaju da li razmišljaju o smanjenju akciza, već samo za TVCG kažu da prate situaciju na tržištu.
Da bi Crna Gora nešto konretno trebala da učini smatraju i u Udruženju naftnih kompanija Srbije, gdje je od februara prošle godine, uvedena regulacija maksimalnih prodajnih cijena, koja se sedmično usklađuju.
“Problem je u vašem slučaju kada država određuje i visinu akciza i maksimalne maloprodajne cijene sve vrijeme, u našem slučaju u posljednjih 19 mjeseci, i to jeste problem. Sve države hoće da postignu što je moguće niže cijene za svoje građane i ekonomiju, ali pod uslovom da to ne bude na teret države već da bude na teret naftnih kompanija i to prosto može da ugrozi snadbjevenost tržišta”, navodi za TVCG Tomislav Mićović iz Udruženje naftnih kompanija Srbije.
Da se to ne bi desilo iz crnogorskog Udruženja naftnih kompanija pozivaju državu da sagleda i ostale troškove koji ulaze u formiranje konačne cijene po uredbi koja se nije mijenjala dvije decenije, iako su se u međuvremenu promijenili uslovi poslovanja.
Koliki je zahvat države u cijeni goriva najbolje kažu pokazuje sljedeći primjer.
“Pod pretpostavkom da nam neko da je gratis gorivo imali bi cijenu s berzanskom cijenom – 84 centa bi koštao benzin 98, benzin 95 bi koštao 80 centi i dizel bi koštao, kao najprodavaniji derivat, 68 centi”, navodi Spalević.
“Kada su visoke cijene naftnih derivata svaka država zna da prihoduje više poreza na dodatu vrijednost, jer je veća osnovica za obračun PDV-a i onda automacki smanjuje akcize odnosno da umnožak između PDV-a i akciza bude neki fiksni prihod i time automacki ublažava uticaj koji dolazi sa globalnog i regionalnog tržišta na uticaj cijena na domaćem tržištu”, naveo je Mićović.
Umanjenje akciza na gorivo od maja prošle do februara ove godine kako je ranije saopšteno iz Ministarstva finansija bilo je osjetan atak na državni budžet, jer su analize pokazale da je država kroz ove ustupke građanima i privredi, ostala bez, okvirno, 50 miliona eura prihoda.
RTCG
