Društveno anagažovana arhitektura: Centar mjesne zajednice u Gošićima kraj Tivta (foto)

July 15, 2018

Autorski tekst: Nebojša Antešević, tekst i foto izvor: Gradnja.rs

Ova urbana minijatura zbog svoje pozicije na raskršću u središtu sela dobija karakter mediteranskog trga skladnih proporcija.

Uloga arhitekte u kreiranju prostora i ambijenta za društvena okupljanja prisutna je još od antičkog doba, kada je svaki polis u svojoj urbanoj strukturi imao javni prostor i zdanje društvenog karaktera – mjesto na kome su se osim razmjene informacija i ideja, odvijala i takmičenja, zabave i svetkovine, oslikavajući ujedno život i običaje žitelja jedne naseobine. Često su ovakva mjesta reprezentovala šire društvene navike, ali i potrebe lokalne zajednice, pa su u mnogim sredinama zajednička okupljanja postala dio kulturnog identiteta i izraz socijalne angažovanosti.

Savremene društvene aktivnosti povećale su participaciju lokalne zajednice u urbanim sredinama. Arhitekti modernog pravca su u svojim vizijama funkcionalističkog grada predviđali stambene blokove u zelenilu sa mjesnim centrima okupljanja koji su trebalo da podstaknu kolektivizam zajednice. Iako je radi zadovoljavanja potreba i interesa lokalnog stanovništva osnivanje i način organizacije mjesnih zajednica danas zakonski regulisano, njihova uloga naročito u većim gradovima postaje manje značajna, dok u malim mjestima i selima, često zbog nedostatka društvenih sadržaja i adekvatnih objekata, centri mjesnih zajednica zauzimaju praktičnu funkciju u društvenom i kulturnom životu.

S druge strane, u pojedinim sredinama i podnebljima, kakvo je mediteransko, sliku mnogih mjesta neizbježno upotpunjuje način života lokalnog stanovništva, čije je današnje bitisanje isprepletano tradicijom i modernošču. Mediteranska kultura je iznjedrila jedinstven odnos prema zajedništvu prisutnom u karakteru ljudi i njihovoj svakodnevici.

Oblikujući prostor za potrebe mjesne zajednice žitelja sela Gošići, u zaleđu tivatskog zaliva, crnogorski arhitektonski studio AIM je jednostavnim projektantskim zadatkom obuhvatio nekoliko prostornih nivoa ali i kulturoloških pojava, vraćajući tako arhitekti ulogu humaniste koju su potisnuli zahtjevi i interesi investitora. Centar mjesne zajednice, projektovan kao višenamjenski prostor sa spoljašnjim poligonom kao javnom scenom, u aglomeraciji mediteranskog sela sa porodičnim kućama narodske arhitekture, koju su agresivno narušili neplanski objekti i nadogradnje, predstavlja svojevrsnu urbanu minijaturu koja zbog svoje pozicije na raskršću u središtu sela dobija karakter mediteranskog trga skladnih proporcije na kome razmjera arhitekture uvijek proizilazi iz prostora a ambijent tvori simbioza boja, svjetla i sjenki. Time je autor posebno doprinio očuvanju mediteranske graditeljske kulture, stvarajući kontinuitet koji idejno slijedi vrijednosti građenog prostora i arhitekture, istovjetnih u čovjekomjernosti i u dijalogu sa okruženjem.

Zahtjevna parcela

Lokacija za izgradnju centra mjesne zajednice imala je istovremeno nekoliko projektantskih prednosti i prostornih nedostataka koji su spretno sublimirani u jedinstvenu oblikovnu kompoziciju. Na trostrano orijentisanoj parceli, oblika pravog trougla, omeđenoj uskim seoskim ulicama i pješačkim prolazom, izgrađeni prostorno-oblikovni sklop pojavno purističkog prosedea naglašene geometrizacije, utisnut je u gabarit lokacije terena u padu, pri čemu su gradivne komponente ovog sklopa – forma, prostor i strukturni elementi, međusobno estetski i funkcionalno povezane.

Indirektno osvjetljenje prostora

Dok teren lokacije definiše otvoreni prostor, koga čine poligon za različite aktivnosti (sportske, kulturne, zabavne) i tribine gledališta, objekat centra mjesne zajednice je oblikovno i proporcijski usklađen sa okolnom seoskom arhitekturom arhetipske kuće široko rasprostranjene u primorskoj vernakularnoj arhitekturi. Da bi se izbjegla monolitnost ovakvog objekta javne namjene, te ostvarila kompoziciona skladnost s ostalim gradivnim elementima izvajane strukture, arhitekta je vertikalnim smicanjem dviju polovina objekta ujedno postigao gradacijsko raslojavanje površina (tako da se krovna ravan nižeg dijela spušta do nivoa tribina prateći njihovu konturu) i oslobađanje dijelova vertikalne spojne površine, čime je omogućeno indirektno prirodno osvjetljenje unutrašnjeg prostora centra.

Intenzivno mediteransko svjetlo, koje prodire u objekat u gornjoj zoni, reflektivno se prelama i razlaže kroz prostor, čiju belinu unutrašnjih površina figuralno raslojavaju svjetlosni snopovi, sjenke i odrazi prozorskih ramova i sivih konstruktivnih greda. Ovakav vid dnevnog osvjetljenja uz različite visine unutrašnjeg prostora utiče i na polivalentnu ambijentalnu atmosferu u kojoj se u zavisnosti od doba dana i intenziteta svjetla smjenjuju svjetlosni tonaliteti.

Dominatna bijela boja

Unutrašnjost centra mjesne zajednice je tako dobila karakter paviljona apsolutnog prostora, bez dodatnih otvora na fasadama, u kome događaj mijenja prostornost. Dematerijalizacija svih spoljašnjih i unutrašnjih površina postignuta je upotrebom bjeline koja diskretno korespondira s tradicionalno bijelim prozorskim oknima i kapcima (škurima) okolnih kuća. Bjelina određuje granicu cijelog gabarita čija kontura, načinjena od podzida različite visine i debljine, asocijativno referiše na geometrizovane kamene suhozide prisutne u mediteranskom kraškom pejzažu. Čak se i bijela metalna ograda, koja funkcionalno uokviruje dio spoljašnjeg prostora, organski diskretno nadopunjuje na ostale oblike građenog sklopa, a njena ritmična mrežasta polja oponašaju dominantne kamene teksture u okruženju.

Lokalna zajednica je u određenju utilitarnosti projekta imala iskrene zahtjeve koji su podrazumijevali obezbjeđivanje zajedničkog javnog prostora za različite slobodne aktivnosti. Potreba za prostorom koji bi se koristio u više prilika i za više namjena, kao što su kulturne manifestacije i sportski događaji, ukazuje ujedno i na potrebu za zajedništvom, bilo da su to dječije igre, okupljanja mladih ili druženja starijih. Time ovo mjesto dobija socijalnu atribuciju, dok se u njegovoj arhitektonskoj pojavnosti prepoznaju kontekstualizovani formativni i prostorni odnosi.

Društveno anagažovana arhitektura

Projekat centra mjesne zajednice, realizovan u crnogorskom primorskom selu Gošići, primjer je nedostajuće društveno angažovane arhitekture koja u posljednjih dvadesetak godina, zbog manjka odgovarajućih ulaganja u javne prostore i objekte, postaje marginalizovana projektantska aktivnost.

U bivšim jugoslovenskim republikama, u kojima je ispoljavanje posljedica tranzicije još uvijek prisutno, dometi savremene arhitektonske produkcije uglavnom zavise od spremnosti arhitekata da selektivno pristupaju projektantskim zadacima ili od želje investitora da svoje investicije usmjere u arhitektonski vrijednosne okvire.

U ovom slučaju je iskazan obostrani interes u korist lokalne zajednice, što bi trebalo da bude primjer za ulaganja lokalne uprave u projekte kojima se unapređuju vrijednosti građene sredine i obezbeđuje kvalitet javnih sadržaja. I pored ograničenih sredstva izdvojenih za realizaciju, zbog čega je neminovno i kvalitet izrade pojedinih elemenata i detalja ostao nedostatan, značaj ovog centra prevazilazi materijalnu potpunost, jer meritum arhitekture svakako nisu njena ekskluzivnost ili masovnost izgradnje, kakvom je naročito danas zahvaćen primorski pojas, već arhitektura prije svega treba da omogući korisnicima subjektivizaciju prostora.

Autorski tekst: Nebojša Antešević, tekst i foto izvor: Gradnja.rs