Vlasnik kompanije “Voli” Dragan Bokan ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da u Crnoj Gori nema ekonomskog razvoja bez poboljšanja poslovnog ambijenta. Kao što sam podržao programe ES1 i ES2, jer je to interes privrede, smatram da bi sadašnja izvršna vlast mogla imati benefite od ova dva programa, a suprotno tome mislim da bi trebalo da povedu računa o ključnim barijerama koje postoje u brojnim drugim oblastima crnogorske privrede. Ako se ne otklone te barijere, vjerujem da ni ovi programi neće dati planirane i željene efekte kazao je Bokan za Pobjedu. Vlasnik najvećeg trgovinskog lanca u državi preporučio je da pored ubrzavanja administracije, država treba da donese jasne odluke o tome gdje su industrijske, gdje poljoprivredne ili proizvodne zone. Kao što se svojevremeno pridavao značaj izgradnji auto-puta, tako posvećeno treba stvarati infrastrukturu i logistiku za razvoj proizvodnje mesne, poljoprivredne, industrijske. Smatram da nedostaje kvalitetne i konstruktivne komunikacije između izvršne vlasti i privrede, jer sve što se desilo do sada nije dovoljno upozorio je Bokan.

POBJEDA: Vaša odlična saradnja sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) važan je korak u razvoju “Volija. Kako je izgledao taj proces i koliko je ta investicija promijenila poziciju “Volija” na tržištu ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu? Koji su bili ključni uslovi koje ste morali ispuniti za partnerstvo sa EBRD-om?

BOKAN: Saradnja između kompanije “Voli” i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) predstavlja značajan korak u unapređenju poslovanja i širenju tržišnog uticaja kompanije ne samo u Crnoj Gori, već i u širem regionalnom kontekstu. Kada smo 2009. godine počeli saradnju sa EBRD-om, cilj nije bio samo realizacija kreditnog aranžmana, već da složene standarde poslovanja implementiramo u našoj kompanij i, a taj pristup se pokazao kao ispravan i uspješan. Proces saradnje sa EBRD-om počeo je procjenom tadašnjeg stanja “Volija” i njegovog potencijala za rast, uz usklađivanje sa visokim standardima korporativnog upravljanja i transparentnosti. Ključni uslovi koje smo morali ispuniti uključivali su jasno upravljanje, poštovanje zakona i energetsku efikasnost. Posvećeni menadžment tim koji je bio spreman da uči i da se mijenja bio je ključan u ispunjavanju svih zahtjeva, što je i dovelo do uspješne saradnje sa EBRDom, koja traje već 15 godina. Zahvaljujući kreditima EBRD-a, proširili smo maloprodajnu mrežu kroz kapitalne investicije, a zatim smo preuzeli lanac ,,Novito” i znatno povećali tržišno učešće. Potom je 2015. godine EBRD ušao u vlasništvo kompanije “Voli”, a ,,equity sredstva su investirana u izgradnju Logističko-distributivnog centra, koji je promijenio kompletnu sliku ne samo “Volija”, nego i cijelog tržišta Crne Gore. Kako smo mi jedina kompanija u Crnoj Gori u kojoj je EBRD dio vlasničke strukture, slobodan sam reći sljedeće: Evropska banka je kompaniji “Voli” toliko doprinijela kada je u pitanju disciplina poslovanja, da bih svakom svom prijatelju iz biznisa poželio da učine sve što je u njihovoj moći da im jedna takva institucija bude partner. Treba imati hrabrosti i treba razumjeti sve ono što takva institucija traži: disciplinu, nadzor i kontrolu svih aspekata poslovanja, odgovorno upravljanje. Kompanija “Voli i ja kao većinski vlasnik ćemo učiniti sve da kroz nove projekte i strateške odluke EBRD dugoročno vežemo za “Voli”. Uspjeh u našoj saradnji će pozitivno uticati kako na naše zaposlene, tako i na naše potrošače, partnere i ekonomiju Crne Gore generalno.

POBJEDA: Kao jedan od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, kakve izazove u poslovanju vidite u domaćem institucionalnom okviru? Postoje li prepreke koje usporavaju razvoj privatnog sektora i kako bi, prema Vašem mišljenju, te biznis barijere mogle biti prevaziđene?

BOKAN: Kompanija “Voli” se, poput svih u privatnom sektoru, suočava sa izazovima koji proizilaze iz institucionalnog okvira u zemlji. Jedan od glavnih izazova za preduzetnike u Crnoj Gori je složenost administrativnih procedura. Otvaranje novih maloprodajnih objekata, dobijanje potrebnih dozvola i saglasnosti, te regulisanje drugih formalnosti može biti dugotrajan proces, što usporava poslovanje i ekspanziju blokira brzi razvoj biznisa. Prekomjerna birokratija zaustavlja investitore i usporava realizaciju poslovnih planova, jer se na dozvole, planove i urbanističko-tehničke uslove čeka dugo. Svaku takvu prepreku nikada nijesmo htjeli javno da osuđujemo, što smatram da je bila greška. Digitalizacija i transparentnost administrativnih procedura je krajnji cilj, a preduslov toga je pojednostavljenje osnovnih parametara i uslova građenja. Dajem primjer: kada bih ja bio izvršna vlast i neko ko je zadužen za ovu oblast, morali bi se ispoštovati sljedeći osnovni pravci: zauzetost parcele koja bi morala biti između 0,3 i 0,5; zatim potpuno poštovanje predviđenih parking mjesta po m2 za određenu djelatnost, procenat zelenila i hortikulture; poštovanje maksimalne spratnosti. Zatim opremanje urbanističke parcele kroz putni priključak, onda voda i struja, fekalna kanalizacija, optika… Kada bi se sve ovo poštovalo, ne bismo imali urbanistički haos u Crnoj Gori. To poštuju sve razvijene zemlje, a za to što mi to nemamo u Crnoj Gori isključivo je kriv regulator, tj. država. Uz poštovanje svih navedenih osnovnih parametara, ne bih ograničavao investitora ukoliko je u prilici da obezbij edi i veću kvadraturu za svoj biznis.

Tržište rada u Crnoj Gori suočava se s izazovima u pogledu dostupnosti kvalifikovanih radnika. U mnogim uslužnim sektorima postoji manjak adekvatno obrazovane, obučene i zainteresovane radne snage. Ako naši građani neće da rade neke poslove ili ih nema dovoljno, trebalo bi pojednostaviti procedure zaposlenja za strance. To je neizbježno i bez toga nećemo dostići potreban kvalitet, ni u trgovini, ni u turizmu, koji je naša glavna privredna grana, pa postoji strah da nećemo biti spremni da odgovorimo tim izazovima. Kompanije poput “Volija”, koje kontinuirano ulažu u širenje i modernizaciju, suočavaju se sa rizikom koji proizilazi iz čestih promj ena poreza, radnih zakona i propisa o poslovanju. Ključno je da zakonodavci vode računa o uticaju promjena na privredu i da osiguraju da se one primjenjuju u skladu sa strateškim ciljevima razvoja ekonomije.

POBJEDA: Pomenuli ste uticaj čestih promjena poreza, radnih zakona i propisa o poslovanju. Kakvoje Vaše mišljenje o novom programu Vlade”Evropa sad 2 i kako će on uticati na poslovanje, zapošljavanje i generalno privredu?

BOKAN: Prije nego dam osvrt na program “Evropa sad 2”, moram početi od onoga što je prethodilo, program “Evropa sad 1”. Sve moje kolege privrednici koji su članovi i/ili rade u organima Privredne komore, a i ostale kolege iz crnogorske privrede, znaju da sam o istim programskim principima govorio i 2015, 2016, 2017. i 2018. godine i da sam se i tada borio protiv sive ekonomije na tržištu rada. Za to imam i dokaze u Privrednoj komori. Usvajanjem “Evrope sad 1”, među prvim privrednicima sam rekao da taj program podržavam i da je to dobro za Crnu Goru i crnogorsku ekonomiju. Što se tiče “Evrope sad 2”, vjerujem da ne postoji privrednik koji neće pozdraviti i ove reforme, jer su dobra stvar za privredu. Iz ove perspektive, ne mogu komentarisati što to znači za javne finansije i da li država to može izdržati, jer smo mi kao privreda tražili smanjenje poreskog opterećenj a, ali zaista nij esmo očekivali da ćemo sada imati opterećenje manje do 16 odsto za zarade do 700 eura ili oko 25 odsto na veće plate. Ovo je veliki podstrek za privredu i podržavam oba programa, jer smatram da su ovo velike stvari koje vrše pozitivan uticaj i mogu da pomognu razvoju ekonomije u Crnoj Gori.

POBJEDA: Kako ocjenjujete trenutni privredni ambijent u Crnoj Gori i koje biste ključne promjene predložili kako bi se unaprijedio razvoj domaće privrede i stvorili povoljniji uslovi za investitore?

BOKAN: Kao što sam jasno odgovorio i podržao programe ES1 i ES2, jer je to interes privrede i smatram da bi sadašnja izvršna vlast mogla imati benefite od ova dva programa, suprotno tome mislim da bi trebalo da povedu računa o ključnim barijerama koje postoje u brojnim drugim oblastima crnogorske privrede. Ako se ne otklone te barijere, vjerujem da ni ovi programi neće dati planirane i željene efekte. Pored ubrzavanja administracije, država treba da donese jasne odluke o tome gdje su industrijske, gdje poljoprivredne ili proizvodne zone. Kao što se svojevremeno pridavao značaj izgradnji auto-puta, tako posvećeno treba stvarati infrastrukturu i logistiku za razvoj proizvodnje – mesne, poljoprivredne, industrijske. Smatram da nedostaje kvalitetne i konstruktivne komunikacije između izvršne vlasti i privrede, jer sve što se desilo do sada nije dovoljno.
Ono što nezaobilazno moram pomenuti kao odgovoran privrednik i većinski vlasnik jedne od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori odnosi se na oštre stavove i negativne poruke koje dolaze od izvršne vlasti ili parlamentarne većine i usmjerene su prema privrednicima i privrednim društvima koja igraju tržišnu utakmicu, koji su na bijeloj listi i koji su u prilici da podižu standard, doprinose boljem ambijentu za poslovanje i dodatno razvijaju domaću ekonomiju u budućnosti. Smatram da treba stati s takvim napadima, jer je to ozbiljna prepreka za ubrzan razvoj crnogorske ekonomije koja dovodi do obračuna s domaćim investitorima i do forsiranja stranih investitora. U Crnoj Gori postoji najmanje 20 kompanija koje su spremne na ozbiljna ulaganja koja će doprinijeti našoj ekonomiji, a najbolji način stvaranja nove vrijednosti je kroz otvaranje novih radnih mjesta. Pozivam nadležne institucije da prepoznaju značaj domaćih investitora i da ubrzaju procese donošenja odluka, jer razvoj privrede ne može čekati. U suprotnom, rezultat realnog sektora je i rezultat izvršne vlasti, jer isto tako ne smijemo zaboraviti da mi imamo svakodnevni test kod potrošača, a izvršna vlast na izborima pred građanima. Dugoročno je nemoguće izdržati ovakav trošak državnog aparata, jer nova zapošljavanja u javnom sektoru ne donose i dodatni kvalitet. Po svim pokazateljima, kada uporedimo kompanije koje posluju u državnom i privatnom sektoru i njihove ostvarene rezultate, zaključak je da punjenje državnog budžeta realizuje privatni sektor. Iz svega ovoga se može zaključiti da najveći potencijal za razvoj crnogorske ekonomije leži u boljoj komunikaciji između izvršne vlasti i privatnog sektora.

POBJEDA: Kako komentarišete dolazak stranih investitora, konkretno kompanije “Lidl” u Crnu Goru i kakav će to uticaj imati na maloprodajni sektor, odnosno na cijene i kvalitet proizvoda?

BOKAN: Dolazak stranih lanaca nije ništa novo na crnogorskom tržištu, pa tako i dolazak “Schwarz grupe i kompanije “Lidl. Tokom 2007. godine došla je “Delta”, kasnije je došao i otišao “Delhaize”, pa došao “Merkator”… Smatram da je sve to doprinijelo razvoju crnogorskog tržišta i pomoglo “Voliju da bude još bolji. Štaviše, za te godine mogu reći da su bile ključne, jer je “Voli” poslovao u najjačoj konkurenciji u istoriji Crne Gore i postao lider na tržištu. Da nije bilo tako jake konkurencije i jakih tržišnih igrača, ni mi ne bismo mogli napraviti sve što smo napravili. Upravo smo poslije dolaska velikih igrača sa evropskog i regionalnog tržišta privukli pažnju EBRD-a 2009. godine, kada smo počeli saradnju, a potom i postali partneri u vlasničkom kapitalu 2015. godine. Pozdravio bih dolazak kompanije “Lidl” u Crnu Goru, uz želju da zajedno radimo na unapređenju crnogorskog tržišta i ambijenta za poslovanje. U isto vrijeme, jako me interesuje koliko će kod stranih lanaca biti zastupljeni crnogorski proizvodi u poređenju sa “Volijem”, kao i kako će strani lanci prihvatiti i kakav će biti njihov stav o ograničenju marži.

POBJEDA: Da se vratimo na Vaš biznis. Da li ste imali ponudu da prodate “Voli?

BOKAN: Prvi put sam ponudu za prodaju “Volija” imao 2006. godine, ali sam tada kao 100 odsto vlasnik imao pogled i viziju da se mojoj kompaniji otvara veliki prostor za razvoj biznisa po najvišim standardima. Glavni razlog mog odbijanja takve ponude ne samo 2006, nego i 2009, 2010, potom 2015. godine, a i sada je to što sam znao i znam kuda treba da ide kompanija “Voli” ne samo u trgovini, nego i u proizvodnji. Zato smo i danas najveći trgovački sistem u zemlji, najveći poljoprivredni proizvođač, najveći proizvođač mesa i kompanij a koja najviše sredstava usmjerava za društvenu odgovornost u Crnoj Gori, pa me sve to čini jako ponosnim i uvjerenim da možemo spremno dočekati svakog konkurenta na tržištu.

POBJEDA: Uložili ste znatna sredstva u poljoprivredno imanje na Šasu i pokrenuli projekat ,,Naša bašta. Kakvi su dalji planovi u ovom sektoru i kako balansirate između razvoja sopstvene proizvodnje i podrške domaćim poljoprivrednicima, bez ugrožavanja tržišta?

BOKAN: Projekat ,,Naša bašta” predstavlja strateški potez kompanije “Voli” ka razvoju sopstvene poljoprivredne proizvodnje, sa ciljem obezbjeđivanja visokokvalitetnih, domaćih proizvoda za tržište Crne Gore i šireg regiona. Planovi za ovaj sektor uključuju dalju modernizaciju proizvodnih kapaciteta, povećanje površina pod zasadima, te uvođenje novih tehnologija i inovativnih metoda uzgoja kako bi se osigurao kontinuitet kvaliteta i efikasnija proizvodnja. F okus je na održivoj poljoprivredi, sa uvođenjem tehnika koje smanjuju upotrebu pesticida, a veći naglasak je na ekološkom proizvodu. Ovo ne samo da povećava konkurentnost proizvoda, već predstavlja dobrobit za potrošača.

Ipak, smatram da poljoprivredna proizvodnja na ovom nivou nema nikakvu budućnost bez jasne strategije izvršne vlasti i Ministarstva poljoprivrede. Kao najveći poljoprivredni proizvođač, mogu slobodno reći da nemamo nikakvu komunikaciju sa resornim ministarstvom i da ne znam što su im planovi. Koristim ovu priliku da pošaljem poruku Ministarstvu poljoprivrede da im kompanija “Voli” stoji na raspolaganju da pokušamo napraviti više. Mi smo na Šasu investirali više od četiri miliona eura, imamo proizvodnju preko 2.000 tona na godišnjem nivou, pa namje taj segment poslovanja na granici isplativosti. Da sam znao da ćemo imati takvu komunikaciju, ne bih investirao u tu oblast, a sada nam je žao
odustati, pa ćemo pratiti situaciju i dajemo šansu da svi zajedno napravimo pomak kada je u pitanju ambijent za poljoprivrednu proizvodnju u našoj zemlji.

Prozvodi sa Šasa čine svega pet odsto od ukupnog prometa voća i povrća u našem maloprodajnom lancu, tako da naša kompanija ostaje posvećena otkupu velikog broja proizvoda od crnogorskih poljoprivrednih proizvođača, pa je moja poruka njima da komuniciraju s komercijalom “Volija i sektorom voća i povrća i unaprijed rade zasade kultura koje će imati otvorena vrata za otkup kroz projektnu proizvodnju.

POBJEDA: “Voli je i najveći proizvođač svježeg mesa u Crnoj Gori. Kakav uticaj očekujete na smanjenje zavisnosti od uvoza hrane i poboljšanje kvaliteta domaćih proizvoda na tržištu?

BOKAN: ,,Naša farma u Spužu već sada predstavlja jednu od najvažnijih inicijativa u oblasti domaće proizvodnje u Crnoj Gori. Cilj ove farme je obezbjeđivanje domaćih proizvoda visokog kvaliteta za crnogorsko tržište, uz smanjenje zavisnosti od uvoza hrane. U “Voli” marketima možete kupiti ,,Naša farma domaće svinjsko meso, strogo kontrolisanog, vrhunskog kvaliteta i prepoznatljivog, originalnog ukusa, a put od farme do prodajne vitrine nije duži od 24 časa. Odnedavno, potrošačima su dostupni i delikates proizvodi “Naša farma, premijum kvaliteta, do 100 odsto domaćeg mesa iz našeg uzgoja.

Krajem prošle godine smo ušli u taj biznis, a sad nam predstoji velika borba sa podizanjem standarda i u dijelu opremanja postojećih kapaciteta, izgradnje novih i zaštite životne sredine, tj. ekološke investicije. Već ove godine smo proizveli više od 15.000 tovljenika, asljedeće godine očekujemo preko 20.000 tovljenika. Koristim priliku da čestitam zaposlenima u ovim sistemima na svemu onome što su prošli posljednjih godina na Šasu i posljednje godine na “Našoj farmi”.

POBJEDA: Iako neki smatraju da su cijene u marketima širom Crne Gore možda visoke, Vi ističete daje ključ uspjeha u pružanju najboljeg odnosa cijene i kvaliteta. Kako uspijevate da održite konkurentnost na tržištu i kakvu ulogu u tome imaju domaći proizvodi koje plasirate kroz sopstvene kanale, ali i oni koje otkupljujete?

BOKAN: U javnosti se potencira da crnogorski trgovci visokim maržama stiču ekstra profit, što smo više puta demantovali. Smatram da su to populistički napadi na trgovinske lance i njihove vlasnike. Cijene na crnogorskom tržištu su iste ili niže u odnosu na region, gdje je možda za koji procenat niža samo Sjeverna Makedonija ili Bosna i Hercegovina. Ovo je potvrdilo i istraživanje profesora sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore za potrebe Privredne komore, a to istraživanje je javno dostupno.

Prodajnu cijenu prije svega diktira nabavna cijena, a svjedoci smo njihovog porasta na globalnom tržištu. Uvozno smo zavisna zemlja i veoma malo tržište. Za nižu nabavnu cijenu potrebna je velika količina konkretnog artikla u nabavci. Dakle, na nabavnu cijenu nemamo uticaja, određuju je proizvođači, a krajnju cijenu određuju: nabavna cijena, plus troškovi prevoza, plus troškovi skladištenja (sa strogom kontrolom kvaliteta i plaćanjem analiza), plus akciza, plus carina i drugi nameti od države, plus prelevmani, plus PDV…
U “Voliju” kontinuirano težimo da pružimo najbolje moguće iskustvo kupcima kroz optimalan odnos cijene i kvaliteta. Konkurentnost održavamo pažljivim balansiranjem između premijum brendova i pristupačnih proizvoda, pri čemu su domaći proizvodi ključni dio našeg asortimana, čime direktno doprinosimo razvoju lokalne ekonomije i obezbjeđujemo svježinu i autentičnost ponude.

(Opširnije čitajte u Pobjedi)